NIKADA NE ZABORAVI GENOCID I HOLOKAUST U BOSNI I SREBRENICI

VRAŽIĆANI CIJELOG SVIJETA

25.05.2018.

MIMBERA - RAHMET U RAMAZANU

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ۞
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
مَن جَاءَ بِالْحَسَنَةِ فَلَهُ عَشْرُ أَمْثَالِهَا 
وَمَن جَاءَ بِالسَّيِّئَةِ فَلَا يُجْزَىٰ إِلَّا مِثْلَهَا وَهُمْ لَا يُظْلَمُونَ
 صدق الله العظيم

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Hvala Allahu dž.š. Gospodaru svjetova, salavat i selam na posljednjeg pejgambera, Muhammeda a.s. njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i na sve dobre mu'mine od početka pa do kraja svijeta.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 10. ramazan 1439. ili 25. maj 2018. godine. Ovo je 36. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Iftar u nas', a današnja je, ,Rahmet u ramazanu.'
 Draga braćo i sestre, prošli smo prvu trećinu ramazana koja je rahmet – milost i koja je, nadam se, i naša srca i duše opečatila i pripremila nas za drugu trećinu, u kojoj smo sada, koja je magfiret – oprost, a koja će nas, ako Bog da, pripremiti za posljednju trećinu ramazana koja će nam biti štit od džehennemske vatre na Sudnjem danu.
 Prisjećamo se riječi Muhammed, s.a.v.s: ,,Kome se život zapečati riječima – La ilahe illellah – ući će u Džennet, ko isposti jedan dan želeći Allahovo zadovoljstvo, i to mu se ukabuli / to mu bude primljeno – ući će u Džennet, ko dadne sadaku u ime Allaha, dž.š., i ona mu bude primljena – ući će u Džennet. (Ahmed) Prve generacije muslimana su običavale govoriti: Namaz čovjeka dovede do pola puta, post ga dovodi do vrata Gospodara svjetova, a sadaka ga uzme za ruku i uvede ga.''
 Mi smo, evo, u mjesecu posta u kojem se dobra djela posebno vrednuju i uvećavaju. U prilici smo da uz namaz i post, izvršimo obavezu zekata i sadekatu-l-fitra, ali da učinimo i niz dobrih djela, na koja nas bodri i podstiče Allahov poslanik, s.a.v.s., a koja su ujedno i poseban nakit i ukras naših ramazanskih ibadeta.
 Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov poslanik, s.a.v.s., jednog dana upitao prisutne ashabe (drugove): Ko je od vas jutros osvanuo kao postač? – Ebu Bekr, r.a., odgovori: Ja sam! A ko je od vas danas klanjao dženazu namaz? – Kaže Ebu Bekr: Ja sam! A ko je od vas danas nahranio siromaha? – Kad Ebu Bekr, ponovo veli: Ja sam! A ko je od vas danas obišao bolesnika? – Svi šute, a Ebu Bekr r.a., opet odgovori: Ja sam i to učinio, o Allahov Poslaniče! Zatim Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: Kada se ovakva djela nađu kod jednog čovjeka – to će ga sigurno uvesti u Džennet – odnosno – Ko bude radio navedena djela – ući će u Džennet! (Muslim)
 Vjerovatno, ni mi nismo svakodnevno u prilici da damo potvrdne odgovore na ova Vjerovjesnikova pitanja kao što je to mogao Hazreti Ebu Bekr, ali vjerujem da se i mi možemo pronaći u ovom hadisu, odnosno, da niko od nas ne bi trebao propustiti priliku da učini barem jedno od pobrojanih dobrih djela.
 Koliki nas je ovogodišnj ramazan oplemenio. Jesmo li bolji, pristupačniji, vedriji? Je li nam džamija postala naša druga kuća? Da li na našem kućnom iftaru ima mjesta i za druge ljude? ,,Ko priredi iftar jednom postaču, imaće nagradu kao i on, bez da se išta umanji od nagrade tog postača”, savjetuje naš Poslanik. Osjećamo li kod sebe ikakvu promjenu?
 Ako ima promjena, onda smo na dobrom putu da uspijemo. Ukoliko nismo zadovoljni sobom i svojim odnosom do Ramazana, još uvijek nije kasno. Redovnije klanjajmo u džematu, pomozimo nevoljniku, pomozimo džemat i pronađimo bar jednog novog člana da plaća članarinu i time pomaže džemat i zajednicu, čitajmo Kur’an, udijelimo sadekatu-l-fitr i budimo redovniji na na mukabelama, teraviji, džumi namazu, budimo korisni svome džematu. Allah Uzvišeni je Milostiv. Vrata Njegove milosti su uvijek, a naročito u ramazanskim danima i noćima, širom otvorena!
 Veliki ramazanski poklon ummetu je pobjeda na Bedru. Ne propuštajmo teravije i obilježimo svojim prisustvom i noć Bedra slijedeće srijede iza teravije.   
 Prisjećanje na Bedr je podsticaj da budemo ustrajni u vlastitim borbama. Znajmo da je naša pobjeda kad ostavimo grijeh, pobjeda je kad okrenemo leđa lošem društvu, pobjeda je kada se okanimo kocke i opijata, pobjeda je kada gledamo svoga posla, a tuđih briga okanimo, pobjeda je kad usvojimo naviku da ustrajno činimo, možda u našim očima neznatno dobro. Neka je žena, kazuje nam Poslanik, brala trunje po džamiji. Kad je umrla. Poslanik joj je poželio klanjati dženazu jer je ona djelom svojim zaslužila Džennet. Subhanellah, Poslanik joj poželio klanjati dženazu.
 Braćo i sestre, prisjetimo se da pod zemljom leže mnogi čije duše plaču i kaju se, ali ne plaču zbog rastanka od djece i imetka, već plaču za propuštenim namazima i izgubljenim postom! Žao im je propuštene prilike. Dok postimo razmislimo  o onima koji leže u bolnicama a ovog ramazana ne mogu postiti, klanjati i ramazan osjetiti. Oni su tužni i plaču, jer ne mogu osjetiti miris i radost iftara, slast sehura i ljepotu teravih namaza, a mi smo zdravi i možemo ustati na sehur, serbez i pješice doći na mukabelu, sjesti za iftar i doći na teraviju! Zahvalimo se zato Allahu.
 Znaj da učenjaci tvrde kako se post prima samo od onih koji čuvaju namaz. Zato ne spavaj kad sabah miriše i diše i ne odgađaj namaz. U džamiji ne budi kao  „ptica u kavezu“, pa da što prije prhne i izleti na vrata iz džamije! Ukrasi svoj namaz kako bi bio sretan, kad se s njim sretneš na dan hisaba. Allah je „povezao“ nevidljive šejtane u ramazanu i zaštitio te od njih, ali šejtani u ljudskom obliku su uvijek pušteni. Oni su katkada opasniji od ovih povezanih! Čuvaj ih se. Prva trećina ramazana je rahmet, druga magfiret, a treća od vatre selamet.
 Divnu oporuku roditeljima ostavio je ugledni ashab Abdullah ibn Mes'ud, r.a., kada je rekao: ,,Pazite da vaša djeca redovno i pravilno obavljaju namaz, i navikavajte ih na dobro, jer je dobro navika."
 U vezi s tim značajno je spomenuti posebnu praksu naših dobrih predaka koji su na ramazanski post navikavali čak i bebe, tako što su ih za sehur blago hvatali za nos i budili, kako bi u njima razvijali naviku da se bude i ustaju u svako doba dana i noći. Činili su to kako bi sutradan, kada odrastu i sazriju, budu muslimani koji su spremni za aktivno uključivanje u sve ono što ih čeka u životu.
Vjerske navike dijelimo na: pohvalne i tražene, loše i zabranjene, mubah - dozvoljene, bez posebne preporuke i zabrane za njihovo činjenje.
I haram je navika
 Ukazujući na Svoju pravdenost i plemenitost u govoru o vrednovanju ljudskih djela i postupaka, Uzvišeni Allah kaže: ,,Ko uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen, a ko uradi hrđavo djelo, bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće mu biti učinjena nepravda." (El-En'am, 160.)
 Međutim, za razliku od dobrih djela čija vrijednost se umnožava, u slučaju grijeha javlja se drugi fenomen, a to je da jedan grijeh rađa drugi. O tome Ibn-Kajjim, kaže: ,,Grijesi proizvode nove grijehe, shodno njihovom broju, sve dok čovjeku ne postane vrlo teško pobjeći od njih i ostaviti ih. Na taj način pokornost i nepokornost postaju navike duboko usađene u ljudske duše i proizvode svojstva kojih se, samo uz veliki napor, možemo osloboditi. ''
Pobožnjaci su govorili: ,,Kazne za loša djela na ovom svijetu su druga loša djela koja ih slijede, baš kao što su i nagrade za dobra djela, dobra djela koja ih slijede.''
Tri grupe ljudi
U pogledu navika ljude možemo podijeliti u tri grupe:
- ljudi naviknuti na činjenje dobra,
- ljudi naviknuti na činjenje grijeha,
- ljudi naviknuti na činjenje i dobra i zla.
 Svako se može pronaći u jednoj od ovih skupina. Velika je razlika između nas i muslimana iz vremena Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada su svi muslimani bili naviknuti na činjenje dobra, svi nevjernici bili su naviknuti na činjenje zla, a munafici su, po potrebi, radili dobro i uživali u zlu. Nažalost, današnje muslimane možemo naći u sve tri navedene grupe. Zbog toga se, najčešće, nemuslimani koje nešto privuče ka islamu i razvije u njima interes za islam, razočaraju se misleći da je islam kriv za takvo stanje, što uopće nije tačno.
 Lahko je napraviti kratku anketu i ustanoviti koliki je utjecaj navika na svakodnevni život. Tako, npr., kada biste nekog od onih koji su se navikli na redovno obavljanje namaza u džamiji upitali: ,,Zašto ne klanjaš namaz kod kuće?'', vjerovatni odgovor bio bi: ,,Ne mogu jer osjećam nelagodu i nemir u duši.'' Isto tako, mogli bismo postaviti mnoštvo pitanja ljudima koji su naviknuti na činjenje dobra i, uglavnom, uvijek bi dobijali iste odgovore, samo zato što su oni već naviknuti na činjenje dobra i zato što bi svako propuštanje prilike da se učini dobro za njih predstavljalo nelagodnost.
 S druge strane, kada bismo tražili od onih koji su se navikli na slušanje bučne i druge neinventivne i nerezonske muzike i gledanje razvratnih filmova da se klone toga, ne bismo uspjeli samo zbog osjećaja nelagode i nemira koji se u njima javlja ako ne praktikuju ono na što su se navikli. Na isti način mogao bi biti postavljen i niz pitanja osobi koja uživa u konzumiranju opojnih pića, ili ženama koje su otkrivene, i uvijek bismo dobijali iste ili slične odgovore.
Dvadeset i jedan dan
 Pedagozi i psiholozi kažu da kada čovjek želi da se navikne na nešto, svejedno da li se radi o pohvalnim ili pokuđenim navikama, dovoljno je samo 21 dan stalnog praktikovanja i navika će biti usvojena, tako da će, čak i ono što nam je u početku bilo izuzetno teško, postati lahko i, s Allahovom dozvolom, čak i ugodno. Nakon tog perioda čvor lijenosti, mrzovolje i slabe volje bit će raspleten.  
 U početku je to vrlo teško i naporno, ali, na kraju, nekadašnji teškoća i napor prerastaju u naviku i užitak. Isto pravilo važi i za ostavljanje loših navika.   
 Dovoljan je 21 dan ustrajnosti i izostavljanja naučenih radnji i te loše navike bit će otklonjene iz naše svakodnevice. Jasno je da je u pitanju žestoka borba sa samim sobom, jerUzvišeni kaže: ,,One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!" ( El-Ankebut, 69.)
 Vidimo da Uzvišeni obećava Svoju pomoć svima koji se istinski trude u borbi sa svojim lošim strastima i navikama, a ramazan je prvorazredna prilika za usvajanje i učvršćivanje pozitivnih navika, jer u 30 dana, vrlo lahko i s mnogo zadovoljstva činimo mnogo toga što ne bismo mogli ni zamisliti van ramazana.
Dova
   Molimo te Milostivi Allahu, pomozi nas u ovim mubarek danima, učvrsti nas pravom putu, primi naše ibadete, naš post i namaze, primi naš zekat i sadekatul-fitr, primi našu sadaku, primi naša dobra djela, smiluj nam se i oprosti grijehe, nama, našoj djeci, našim roditeljima, našoj rodbini, našim prijateljima i komšijama, svim muslimanima i muslimankama od mašrika do magriba. Amin, ja Rabbe-l-alemin!"
 Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj nam da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم
Literatura: Tefsir ibni Kesir.

Nijaz Salkić
24.05.2018.

MIRUH RAMAZANA (10)


 MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 10. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
10. džuz
 Iako sure El-Enfal i Et-Tevbe govore o borbi, podstiču vjernike na borbu, obje sure pozivaju vjernike da teže miru (El-Enfal 61. ajet) i čak da pomognu nemuslimanima, onima koji traže zaštitu, kada je rat u toku. (Et-Tevbe  6. ajet).   
 Sura Et-Tevbe u prijevodu znači tevba – pokajanje i govori da nevjernici i svi ljudi, bez obzira ko su, imaju pravo na pokajanje. Kako primjećuje muslimanski intelektualac Ziauddin Sardar dobar broj biografija Poslanika, a.s., veliku pažnju posvećuje borbi i ratu, a zapravo kada bi sve dane koji se odnose na rat sabrali oni bi činili samo jednu godinu od šezdeset godina Poslanikovog, a.s., života. Najvažnije dvije bitke, bitka na Bedru i Uhudu, nisu trajale više od dva dana. Zašto se ustrajava na temama rata kada se govori o Poslaniku, a.s.? Ljudi vole mir, a Gospodar još više.
 Ako je Allah objavio da je spreman oprostiti i najvećim neprijateljima, možemo li mi biti spremni oprostiti onima s kojima smo u svađi pa makar mi bili u pravu?   
 Možemo li u ovom mjesecu milosti i to u prvoj trećini, koja je trećina milosti, zamoliti Allaha da se smiluje i oprosti i drugim ljudima, našim neprijateljima te da ih uputi na Pravi put? Zar Omer ibni Hattab i Halid ibni Velid nisu bili najveći neprijatelji muslimana? Ako uživamo u ovim trenucima ramazana, možemo li zamoliti Allaha da isti ovaj osjećaj osjete i drugi ljudi?
 Allah u ovoj suri upozorava vjernike na licemjere i ukazuje na jednu njihovu osobinu, koje se i mi moramo čuvati. Naime, u vrijem Poslanika, govorili su govorili su Poslaniku, a.s., da će udijeljivati ako im Allah da imetak i bogatstvo (75. ajet). Nakon što bi obogatili, prekršili bi svoj zavjet i postajali škrti. Ponekad i mi muslimani dovimo Allahu da ćemo izvršiti nešto ili će se odreći nečega ako nam se ispuni želja, a kada nam se želja ispuni zaboravimo na obećano ili odgađajući, nikada ne ispunimo svoj zavjet.
 Ima muslimana koji govore kad bi bili bogati udjeljivali bi svima, gradili bi hajrate, evo ramazana neki kalkulišu gdje će, šta će, koliki će prilog dati za potrebe svoje džamije, ili bilo koje i da li treba novčano pomagati svoj džemat. Stoga, neki i kada bi dobili bogatstvo s ovakvim navikama, Allah najbolje zna, da li ispunili svoja obećanja ili bi (po)stali okorjeli licemjeri.   
 Također, Allah ukazuje na ovu vrstu ljudi koji se podruguju onima koji daju sadaku. I danas postoje oni koji ismijavaju ili uvijek komentarišu kada vide da drugi udjeljuju, da grade džamije, onima koji su uz svoju zajednicu i sl.

24.05.2018.

MIRUH RAMAZANA (9)

MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 9. džuz
 

 Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
9. džuz
 U ovom džuzu saznajemo da je Šuajbov, a.s.,  narod varao prilikom vaganja pa ga je Allah kaznio. Nažalost, njihove osobine imaju i danšnji muslimani. Kada dođemo sa pijace i provjerimo kod kuće na svojoj vagi, vidimo da je druga težina. Varanje na vagi je simbol svakog drugog varanja: u trgovini, ali i u drugim oblastima. Čovjek plati uslugu od majstora muslimana, on odugovlači s vremenom kako bi duže trajao popravak što iziskuje veću dnevnicu. Sve je ovo varanje i najgore je što dolazi od muslimana.
 U nastavku džuza čitamo o Muasu, a.s., koji je došao opominjati faraona. Ovdje treba obratiti pažnju na sve kazne koje je Allah slao nevjernicima, ali posebno na posljednju najžešću kaznu, potapanjem. Allah najbolje zna zašto je potopio faraonov narod, ali ne zaboravimo da potop, poplava dolazi onda kada se želi uništiti potpuno, bez ostataka jedan narod ili neka pojava. Sjetimo se da je vodom potpuno zbrisao s  lica zemlje Nuhov, a.s. narod, a mogao je poslati smrt ili bolest svima. Voda je simbol čišćenja, u ovom slučaju čišćenja i svega ono s čim su dolazili nevjernici u kontakt. Također, interesantno je da Allah može kažnjavati vatrom, kao što će biti na Sudnjem danu, ali kažnjava vodom. Moguće je da se ne bi kaznile i biljke i drugi živi sistemi koji mogu preživjeti vodu, ali ne i vatru koja sve pretvara u prah.
 U nastavku govora o Musau, a.s., govori se o sudbini njegovog naroda iz koje se mogu uzeti stotine pouka. Uzmimo za primjer 145. ajet u kojem Allah kaže Musau da uzme ploče, objavu, ,,svom snagom“. To je poruka i nama da se objava odnosno vjera uzima svom snagom i čuva se. Bit ćemo u prilici zbog posla, prijatelja i sl. da mijenjamo svoju vjeru, njene principe, ali treba ostati čvrst i nepokolebljiv. Kako biti čvrst i nepokolebljiv bez obzira na iskušenje?
 Neka nam primjer budu čarobnjaci koji se spominju na početku priče o Musau. Prihvatili su vjeru i pali na sedždu. Faraon im je prijetio, ali ostali su čvrsto pri svojoj odluci. Stoga, sedžda je ta koja nas osnažuje i čini čvrstim i jakim. Upravo sedždom, sedždei tilavetom, završava ova sura, odnosno ko god čita ovu suru na kraju mora pasti na sedždu.
 U suri El-Enfal (Plijen) nalazi se 26. ajet, o kojeg bi muslimani u BiH trebali razmišljati. U ajetu Allah poziva vjernike da se sjete i budu zahvalni što im je utočište dao i sačuvao ih kada su strepili da budu pohvatani i pobijeni, baš kao nama u posljednjoj agresiji. 

22.05.2018.

MIRUH RAMAZANA (8)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 8. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
 Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
8. džuz
  Pojašnjavanje nekih šerijatsko-pravnih normi vezanih za islamsko vjerovanje. Najvažnije od njih su: spominjanje Allahovog imena prilikom prinošenja žrtve i klanja životinje, zabrana konzumiranja mesa životinja koje nisu zaklane uz Allahovo ime.
  Vezivanje srca za Allaha Uzvišenog kada su u pitanju uputa i zabluda dovodi do toga da se samo u Njega uzdamo, što biva uzrokom da On u naša prsa usadi uputu. Detaljno spominjanje pojedinih obreda koje su izmislili mnogobošci bez bilo kakvog dokaza za njihovo utemeljenje, kao i odgovor na njih. Kraj sure El-En’am obuhvata deset raznih savjeta i uputa o kojima vrijedi razmisliti i po njima raditi.
  Početak sure El-E'araf donosi malo poduži razgovor između šejtana i Allaha Uzvišenog, te način zavođenja Adema od strane šejtana. Nakon kazivanja o Ademu i šejtanu, Uzvišeni Allah nas zove sa četiri poziva, pa da li ima neko ko će pouku primiti?
  Nakon toga se spominju razgovori između stanovnika Dženneta i Džehennema, kao i razgovor sa onima koji će biti na bedemu, između Dženneta i Vatre. Ovaj džuz se završava sa pet kazivanja o prijašnjim vjerovjesnicima, zato treba da razmislimo o razlozima zbog kojih su uništeni oni koji su negirali vjerovjesnike.
 je prva mekkanska sura u Kur'anu nakon niza medinskih. Prilikom dostavljanja sure El-En'am 70.000 meleka je veličalo Allaha, stoga bi nas ova činjenica trebala usmjeriti da srcem i razumom čitamo ovu suru.
  Nekada se čovjeku čini da se određeni ajeti odnose samo na nevjernike, naročito u mekkanskim surama koje govore o zabludi nevjernika i postojanju Allaha. Međutim, istraživanja o religioznosti pokazuju nam da i sami muslimani, oni koji klanjaju i poste, sumnjaju u određene stvari koje su objavljene. U jednoj anketi napravljenoj u BiH, veliki broj ispitanika o vjeri izrazio je sumnju o postojanju meleka. Ovo može izgledati nevjerovatnim, ali čak možemo biti svjedoci ovakvom mišljenju kada vidite muslimane koji su skeptični po pitanju događaja s prošlim narodima ili na Budućem svijetu pa komentarišu: Nije se niko vratio da potvrdi je li tako. 
  Drugi ne dovode ovo u pitanje, ali kada im imam kaže da dova sudbinu mijenja oni će ipak sve uraditi, tražiti pomoć od ljudi, tražiti nešto preko veze pa tek onda, i možda doviti, odnosno nisu baš sigurni u snagu dove. Treći ne vjeruju da udjeljivanje sadake produžuje život i nafaku itd. Drugim riječima, postoji ta trunka skeptičnosti, sumnje ili neke vrste nevjerovanja čak i kod muslimana koji poste, klanjaju i iskreno vjeruju da postoji Gospodar.
  Stoga nije ni čudo da Kur'an počinje surom El-Bekara i kaže se i vjernicima i nevjernicima ,,zalike-l-kitabu la rejbe fiih" - ovo je Knjiga u koju nema sumnje.  I ne zaboravimo da u životu šejtan vjernika ne može učiniti nevjernikom, ali može ga učiniti sumnjičavim. To mu je glavna obaveza kod vjernika: da ubacuje sumnju u sve, u ispravnost života Poslanika, a.s., u hadise, u ispitivanje u kaburu itd. Sumnja je otvaranje vrata nevjerovanju, stoga će šejtan koristiti svaku situaciju u kojoj će došaptavati: sumnjaj u sve.
  Sura nosi naziv zbog opisa stoke koju koriste ljudi, a poseban naglasak je stavljen na laži Ehli kitabija o tome šta im je dopušteno, a šta dozvoljeno od stoke. Također, poručuje nam se da muslimani imaju mnogo šire mogućnosti u biranju hrane na ovom svijetu. Stoga, musliman treba da prepozna blagodat koja je data muslimanima spram Jevreja i drugih naroda kroz 145. ajet. Ehli kitabijama su zabranjene mnoge životinje i njihovi dijelovi, a jedina životinja koja je muslimanima zabranjena jeste svinja.
  Na kraju ove sure nalazi se poznata skupina ajeta koji počinju sa Men džae... gdje se nalazi predivan 162. ajet kojeg možemo imati kao moto na našim levhama i općenito u životu.
 Također i 160. ajet u kojem nam Allah kaže da će nas za jedno dobro djelo desetorostruko nagraditi. Slava Allahu koji nas je i ovim principom pomogao. Koliko čovjek treba biti ohol da počini u svom životu više grijeha od dobrih djela koja se pišu desetorostruko?
  U suri El-Earaf se nalazi 26 ajet u kojem se kaže da je najbolja odjeća „odjeća bogobojaznosti“. Ovaj ajet često muslimani zloupotrebljavaju pa kažu da nije bitan kodeks oblačenja kod muslimana/ki, već je bitnija bogobojaznost. Reći ćemo samo ovo: ko je bogobojazan to će se odraziti i na njegovo oblačenje, njegovo unutarnje stanje će se odraziti na vanjsko.
  Također, prije ovog ajeta objašnjava nam se da je posljedica grijeha, gubljenje bogobojaznosti bilo ukazivanje stidnih mjesta Adema i Have, odnosno gubitak odjeće. 
21.05.2018.

MIRUH RAMAZANA (7)

MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG  7. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
 Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
7. džuz
 Obratimo pažnju na ono što nam Allah, dž.š., govori kada nam se obraća s riječima: O vjernici. Ova sura čak 16 puta doziva vjernike. Umjesto posebnog komentara  dovoljno je da pročitamo ove pozive. Kako je prelijep Kur'an u svom stilu i logičkom slijedu ukazuju i dozivanja vjernika u ovoj suri, naročito  prvo dozivanje, to jest prvi ajet koji doziva vjernike, i zadnji.  Kreće se s obavezama, objašnjavaju se obaveze i propisi čovjeka u životu, a kako se završava sura tako se vjernici podsjećaju na završetak života, odnosno i onu posljednju obavezu koju imaju prije smrti. 
 - O vjernici, ispunjavajte obaveze! Dozvoljava vam se stoka, ali ne ona koja će vam se navesti; dok obrede hadža obavljate, nije vam dozvoljeno loviti. Uistinu, Allah propisuje što On hoće.
- O vjernici, ne omalovažavajte Allahove odredbe hadždža, ni sveti mjesec, ni kurbane, naročito one ogrlicama obilježene, ni one ljude koji su krenuli ka Časnome hramu želeći nagradu i naklonost Gospodara svoga. A kad obrede hadža obavite, onda loviti možete. I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam spriječili pristup Časnome hramu,* nikako ne navede da ih napadnete! Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava. 
-  O vjernici, kad hoćete namaz obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka; a ako ste džunubi, onda se okupajte; a ako ste bolesni ili na putu ili ako ste izvršili prirodnu potrebu ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite.* Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni.
-  O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!
-  O vjernici, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada su neki ljudi htjeli da vas se dočepaju, a On je zadržao ruke njihove.* I bojte se Allaha, i neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!
-  O vjernici, Allaha se bojte i nastojte da Mu se umilite i na Putu Njegovu se borite da biste postigli što želite.
-  O vjernici, ne prijateljujte s onima koji vjeru vašu za podsmijeh i zabavu uzimaju, bili to oni kojima je data Knjiga prije vas, ili bili mnogobošci – i Allaha se bojte ako ste vjernici 
-  O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne – pa, Allah će, sigurno, mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće – a Allah je neizmjerno dobar i zna sve.
-  O vjernici, ne uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju.
- O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite.
-  O vjernici, Allah će vas dovoditi u iskušenje sa divljači koja će biti na dohvat ruku vaših i kopalja vaših – da Allah ukaže na onoga koji Ga se boji kad ga niko ne vidi. A onoga ko i poslije toga nasilje učini čeka bolna patnja.
-  O vjernici, ne ubijajte divljač dok obavljate obrede hadža! Onome od vas ko je hotimično ubije kazna je da jednu domaću životinju, čiju će vrijednost procijeniti dvojica vaših pravednih ljudi, pokloni Kabi, ili da se iskupi time što će, ravno tome, nahraniti siromahe, ili postiti, da bi osjetio pogubnost postupka svoga. A Allah je već oprostio ono što je bilo. Onoga ko to opet uradi – Allah će kazniti. Allah je silan i strog. 
-  O vjernici, ne zapitkujte o onome što će vam pričiniti neprijatnosti ako vam se objasni; a ako budete pitali za to dok se Kur’an objavljuje, objasniće vam se, ono ranije Allah vam je već oprostio. – A Allah prašta i blag je.
-  O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravome putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome šta ste radili.
-  O vjernici, kada vam se približi smrt, prilikom davanja oporuke neka vam posvjedoče dvojica pravednih rođaka vaših ili neka druga dvojica, koji nisu vaši – ako ste na putu, a pojave se znaci smrti. A ako posumnjate, zadržite ih poslije obavljenog namaza i neka se Allahom zakunu: ,,Mi zakletvu ni za kakvu cijenu nećemo prodati makar se radilo i o kakvu rođaku i svjedočenje koje je Allah propisao nećemo uskratiti, jer bismo tada bili, doista, grješnici.”
  Pošto je sura El-Maide sura halala (dozvoljenog) i harama (nedozvoljenog), jedina je u sebi objedinila pet vrijednosti koje čuva islamsko zakonodavstvo: čuvanje vjere, života, razuma, časti i imetka. Uzvišeni Allah, dž.š., u ovoj suri ističe univerzalnu vrijednost svetosti ljudskog života čije nepravedno oduzimanje upoređuje s uništenjem cijelog ljudskog roda: „Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.“ El-Maide, 32.
  El-En'am (Stoka) je prva mekkanska sura u Mushafu, jer sve sure od El-Bekare do El-Maide su medinske. Ima 165 ajeta i objavljena je nakon sure El-Hidžr.
  Objavu ove sure su pratile mnoge posebnosti. U cjelosti je objavljena Poslaniku, s.a.v.s., tokom samo jedne noći, dok su ostale sure objavljivane postepeno. Ono što je najviše karakterizira jeste što je njeno objavljivanje pratila skupina od sedamdeset hiljada meleka, koji su slavili i hvalili Allaha, dž.š.
  Sura El-En'am započinje s divnim ajetom: „Hvaljen neka je Allah, koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarom svojim izjednačuju!“, koji od samog početka ukazuje na njenu suštinu i poruku. Ova sura upozorava na različite vrste idolatrije, ukazuje na Allahovu jednoću (tevhid) i poručuje vjernicima: „U vašim srcima ne smije biti nikoga osim Allaha!“ Tevhid i zabrana širka se u ovoj suri spominju na 49 mjesta.
  Zanimljivo je da se sura El-Maide završava s ajetom: „Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je na njima; On sve može!“ El-Maide, 120.   
  Kao da su ove riječi priprema za početak sure El-En'am: „Hvaljen neka je Allah, koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao…“
  Sura El-En'am se obraća vjernicima kako bi povećala njihovo vjerovanje u Allaha, njihovu ljubav prema Rabbu i njihovu iskrenost i predanost ibadetu. S druge strane, ona nudi odgovore ateistima i materijalistima: „Upitaj: ,,Čije je sve ono što je na nebesima i na Zemlji?" – i odgovori: ,,Allahovo!" On je Sebi propisao da bude milostiv. On će vas na Sudnjem danu sakupiti, u to nema nikakve sumnje; oni koji su sebe upropastili, pa – oni neće vjerovati.“ El-En'am, 12.
  Mnogi ajeti sure El-En'am započinju s riječima: „Reci…“ ili „On je… ,,Šta je povod njihovom ponavljanju?
  Dok učimo ovu suru, primjetit ćemo da svaki ajet koji govori o Allahovoj moći, započinje s zamjenicom  ,On':
„On vas od zemlje stvara i čas smrti određuje, i samo On zna kada će Smak svijeta biti, a vi opet sumnjate.“ El-En'am, 3.
„On vas noću uspavljuje – a zna i šta ste preko dana griješili – zatim vas budi, sve dok ne dođe čas smrti. Na kraju, Njemu ćete se vratiti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.“ El-En'am, 60.
  U ajetima koji započinju s ,Reci' upućuje se na argumente kojima se pobijaju pogrešna vjerovanja te se ukazuje na dokaze Allahovog stvaranja: „Reci: ,,Kažite vi meni, ako bi vas Allah sluha vašeg i vida vašeg lišio i srca vaša zapečatio, koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?" Pogledaj kako dokaze iznosimo, a oni opet glave okreću.“ El-En'am, 46.
  Ovi ajeti se obraćaju učačima Kur'ana: „Spoznajte Ko je vaš Gospodar i ispunite vaša srca ljubavlju prema Njemu.“

20.05.2018.

MIRUH RAMAZANA (6)



MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 6. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
 Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
6. džuz
 Prvi ajet u ovom džuzu upućuje vjernika da o lošem, ružnom, zlu ne govori glasno. To pravo ima samo onaj kome je učinjena nepravda. Ipak, ljudi prenose  takve vijesti, govore o zlu jer su takve vijesti nažalost najinteresantnije. Razlika od vremena kada je ovaj ajet objavljen jeste što ako sada vjernik kaže, napiše, fotografiše nešto loše, širi se mnogostruko i mnogo dalje, zbog tehnologije i prijenosa informacija. Stoga, kolike su razmjere ove pokuđene stvari sada? Također, nekada se taj glas o zlu znao izgubiti, nestati, ljudi zaborave, a danas može ostati godinama na društvenim mrežama, portalima i slično.
 Ne budimo oni koji govore glasno o zlu, ne ,šerujmo' takve stvari, a prije svega ne bavimo se onime što nas se ne tiče, jer mnoge od tih stvari mogu biti glasine i laži. Na posljetku, Allah, dž.š., kaže u ovom ajetu da on ne voli da se o zlu govori glasno, stoga zar onaj ko voli Allaha može činiti nešto što Allah ne voli?   
 Nažalost neki mogu, jer ne vole svog Gospodara pravom ljubavlju. Kada je u pitanju djevojka, muž ili slično, osoba izbjegava činiti ono što oni ne vole, a kada je pitanju Allah, dž.š., kako se ponašaju?
 Kraj sure En-Nisa govori o Isau, a.s., i njegovom narodu (171-172), a ista tema se nastavlja u suri El-Maide. Samo ime sure je nastalo od maide – trpeze koju je dobiio Isaov narod. Sura ukazuje na ponašanje Ehli Kitabija i savjetuje da ne činimo ono što su oni činili. Jedna od tih stvari jeste prekidanje zavjeta, odnosno nepoštivanje dogovora. Allah je uzeo zavjet od Ehli Kitabija (od 12. ajeta pa dalje) da budu ispravni vjernici pa su oni prekršili dato obećanje. Jedna od stvari kojom su prekršili zavjet jeste što su ,dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili' (14), odnosno izostavljanje Allahovih naredbi i činjenje onoga što je On zabranio vodi kršenju zavjeta, a naš trenutni zavjet jesu principi islama, ono što smo prihvatili kao obaveze od Poslanika, a.s.
 Ova sura i počinje riječima ,,O vjernici, ispunjavajte obaveze...“, odnosno poručuje nam se da neispunjavanje obaveza vodi ka kršenju zavjeta datog Allahu, dž.š. i Poslaniku, a.s. U ovoj suri se govori o onome šta muslimani smiju činiti, a šta ne, odnosno Allah, dž.š., podsjeća vjernike na sve ono o čemu je Poslanik, a.s., govorio u toku cijelog svog života, te upravo u ovoj suri stavlja pečat na islam riječima: ,,Sada sam vam vjeru vašu usavršio...“(3. ajet) Allah nas u ovoj suri podsjeća da smo prihvatili upotpunjen islam, sa svim obavezama, kao što su prihvatili vjeru Ehli Kitabije, te nas upozorava da se ne izigravamo s vjerom kao što su oni radili i prekršili svoj zavjet, svoju vjeru i jasno nam kaže: ,,O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne pa Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjerniccima ponosite...“ (54. ajet).
 Ovdje ukažimo na još jedan detalj na koji se upozorava. Ehli Kitabije su prekršili zavjet i s hranom, jelom: ,,i rado ono što je zabranjeno jedu...“ (42. ajet). Interesantno da se u ovoj suri upravo dosta govori šta musliman smije jesti, a šta ne, čak detaljno (3. ajet). Stoga, Allahu je bitno šta jedemo, a je li nama?   
 Danas, kada imamo mogućnost birati halal hranu postoje vjernici koji ismijavaju pokušaje označavanja dozvoljene hrane halal-certifikatom, provjeravanje vjernika šta je čista/dobra/halal hrana, a šta ne, i to nazivaju cjepidlačenjem, često po principu: Grijeh ne ulazi na usta nego izlazi iz usta. To nije tačno! Upravo su se Ehli Kitabije ismijavali sa svojom vjerom i upravo s haram hranom i pićem počeli kršiti principe svoje vjere.
 Još jedan interesantan detalj s ovom surom jeste da uz govor o potrebi za čistom hranom Allah nam kaže kako da čistimo tijelo i objašnjava nam abdest, gusul i tejemum. Starije generacije su čistile ulice, mahale pred ramazan, jer im je to bilo preduvjet za čišćenje duše. Naša tijela čistimo pa i kada umremo kupaju nas drugi da opet čisti odemo svom Gospodaru.
S ovako objedinjenim temama u jednoj suri, skoro ajet do ajeta, uzmimo pouku:   
 Vjerničke duše trebaju biti čiste kao i njihova hrana, piće, odjeća, kuće... A, jesu li? 
19.05.2018.

MIRUH RAMAZANA (5)

MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 5. džuz
 
Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
 Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
5. džuz
  Kada se govori o ženi u islamu treba se uvijek prisjetiti činjenice da je Muhammedu, a.s., kada je dobio Objavu, prvo povjerovala supruga Hatidža i odmah ga podržala. Svi muškarci u braku znaju šta znači podrška žene i kao što je u tom trenutku Poslanik, a.s., bio sam na svijetu u smislu vjere, ali je imao svoju suprugu, tako je svakom muškarcu olakšanje kada zna da pored sebe ima nekoga od povjerenja pa makar cijeli svijet bio protiv njega. Koliko muškarac štiti ženu u vanjskom smislu, toliko ona štiti njega u psihološkom i emotivnom.
  U ovom džuzu nalaze se dva ajeta od kojih jedan čovjeka može vrlo lahko rastužiti, a drugi obveseliti. Često ćemo čuti osobe koje, kada ih nešto loše zadesi, kažu: Bože! Kao da žele reći: Bože, zašto? Zašto meni? Dokle više…, a zapravo bi trebale prizivati sebe.
  Naime, Allah, dž.š., nam u 79. ajetu kaže da sve što se loše desi nije od Boga, već od nas samih, to jest sami sebi smo to prouzrokovali, stoga trebamo dozivati sebe i kritikovati, a ako već Boga dozivamo imamo pravo samo kako bi tražili oprost, jer smo dobili od Njega blagodat i sreću, a zamijenili je nesrećom i tugom. Drugi ajet, 147., ulijeva čovjeku nadu u lijep život i radost, jer nam Gospodar poručuje da nas neće kažnjavati ako vjerujemo i zahvaljujemo. Zar je tako teško vjerovati i biti zahvalan?
  Na kraju džuza posebna pažnja se posvećuje licemjerima koji su gora vrsta ljudi od nevjernika. U jednom dijelu opisa licemjera navodi se njihovo lijeno ustajanje na namaz. Daleko od toga da smo licemjeri, ali čuvajmo se ove osobine koju oni imaju. Zapitajmo sebe imamo li tu osobinu pri ustajanju na sabah-namaz ili da li napuštamo teravih-namaz nakon par rekata zato što smo umorni ili, pak, što smo lijeni da klanjamo cijelu teraviju?
  Također, čuvajmo se još jedne osobine koju imaju licemjeri, a spominje se u 141. ajetu. Naime, licemjeri prilikom biranja strana među različitim grupama čekaju koja će pobijediti pa se njoj priklanjaju. U našim životima bit ćemo u prilici da na radnom mjestu ili u društvu biramo strane. Licemjerno je kalkulisati. Vjernik bira onu stranu koja je na istini pa makar uvijek gubila.

18.05.2018.

MIRUH RAMAZANA (4)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG  4. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
3. džuz
 U ovome džuzu je spomen prvog Hrama koji je sagrađen za ljude, te ukazivanje na jedan od dokaza obaveznosti hadždža.
Važnost čvrstog držanja za Allahovo uže, jedinstvo muslimana, te pogubnost razjedinjavanja. Od temeljnih stvari i osnovnih ciljeva naše vjere koje se spominju u ovom džuzu jeste zajedništvo:  ,,Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!'' Ali-Imran, 103. U tom smislu, Allahov Poslanik, a.s., je rekao: ,,Obavezno se drži džemata muslimana i njihovog vladara!” (Buhari i Muslim)
  U drugom dijelu sure Ali Imran centralni događaji koji se opisuju jesu bitke na Bedru i Uhudu. Jedna od pouka Bedra jeste važnost kvaliteta spram kvantiteta. Koliko puta smo bili svjedoci da se skupi mala grupa ljudi i napravi iz temelja džamiju, česmu, asfaltiraju ulicu... dok s druge strane cijeli grad, naselje ili selo, odnosno ljudi koji ne učestvuju s njima u toku života ne urede ni ulicu? Stoga, kvantitet, brojnost može biti važna, ali nije presudna. Kada se i najmanja grupa ljudi skupi, ali kvalitetna, radi dobra Uzvišeni Gospodar će pomoći tu skupinu.
  Završetak sure Ali Imran (od 190 do 200 ajeta) ima veliku vrijednost, to su deset ajeta koje je Muhammed, a.s., redovno učio i preporučio da se uče nakon buđenja iz sna, počevši od ajeta: ,,U stvaranju nebesa i zemlje i u izmjeni noći i dana su zaista znamenja za razumom obdarene; za one koji stojeći, sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju." (Ali-Imran 190-191.)
  Aiša, r.a., kazuje: „Jedne noći je Poslanik, a.s., ustao klanjati noćni namaz, pa reče: 'O Aiša, ostavi me večeras da ibadetim mome Gospodaru.' Rekoh: ,Tako mi Allaha ja volim da sam u tvojoj blizini, a i volim ono što i ti voliš.' Ustao je, abdestio se, a zatim je počeo klanjati namaz plačući toliko da je skvasio svoje krilo, pa je nastavio plakati toliko da je skvasio zemlju pod sobom, nakon čega mu dođe Bilal r.a., da ga probudi za sabah namaz, pa kada ga zateče uplakanog reče: ,O Allahov Poslaniče, plačeš, a Allah ti je već oprostio sve prijašnje i buduće grijehe?', na šta mu Poslanik s.a.v.s., odgovori: ,Pa zar da ne budem zahvalan rob!? Večeras  mi je objavljeno par ajeta, teško li se onome ko ih bude čitao, a ne bude o njima duboko razmislio: ,Doista u stvaranju nebesa i zemlje, i smjeni noći i dana su znaci za one razumom obdarene koji Allaha spominju stojeći i sjedeći i ležeći, i razmišljaju o stvaranju nebesa i zemlje...“ (Ali Imran, 190.)
  Sura En-Nisa veoma mnogo stavlja akcenat na prava nejakih članova jednog društva poput: jetima, žena, potlačenih koji sami nisu u stanju da izbjegnu nedaće.  U ovoj suri je posebno zanimljivo da se govori o jednoj porodici, koja nosi ime po muškarcu, a  temeljna ličnost je zapravo žena, Imranova supruga. Pored nje važna ličnost u suri je i hazreti Merjem, odnosno ženski lik što nam dalje govori da bez žene, majke, supruge porodica ne može postojati te da u islamskoj tradiciji žena nije sporedna uloga već jedan od temelja porodice.
 Kada se čitaju ajeti i osobine supruge Imranove, starije žene, vidimo kao lik naše majke koja brine o svom potomstvu i hazreti Merjem, ukrašenu imanom i čednošću, kao lik naših sestara, supruga i kćerki. Nakon ove sure dolazi En-Nisa, sura koja nosi naziv Žene, i to s određenim članom  „El“ u arapskom jeziku to su određene žene, one koje čine našu porodicu i one s kojima možemo zasnivati porodicu.
 Ova sura spominje propise vezane za nasljedstvo, a podjela nasljedstva je propis kojeg Allah nije prepustio ljudima, nego se On o tome pobrinuo, da se izbjegnu međuljudski problemi koji se u većini slučajeva javljaju zbog imetka.

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Elvedin Subašić

Priredio: Nijaz Salkić

18.05.2018.

MIMBERA - IFTAR U NAS



الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ۞
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِي أُنزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِّلنَّاسِ وَبَيِّنَاتٍ مِّنَ الْهُدَىٰ وَالْفُرْقَانِ 
 صدق الله العظيم

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., i njegovu časnu porodicu.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 03. ramazan 1439. ili 18. maj 2018. godine. Ovo je 35. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Šta je nama teravija', a današnja je, ,Iftar u nas.'
U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.  (El-Bekare,185).
 Draga braćo i sestre, ušli smo u ramazan sa prvom mukabelom, prvom teravijom, prvim sehurom, prvim iftarom a danas i sa prvom džumom. Sve jednom bude prvi put.  Kada se sve u našem životu po prvi put izdogađa, onda se sve naučeno i usvojeno počne redati i ponavljati, do tada, dok se ponavljanje jednom ne prekine i počne postajati zadnji put. Do zadnji put treba naučeno ponavljati i utvrđivati.
Šta je nama prvo
 Vjernika su roditelji odgajili i važnost prioriteta u djetinjstvu postavili. Zato nije teško vjeru objasniti i osvježavati onome ko je ima za roditelje vjernike-odgojitelje. Vjernik će te u kuću pozvati zato što su ga roditelji tome naučili. Kada stupiš u vjerničku kuću vjdjećeš da mu je sve poredano po tabijatu i da je sve na svom mjestu. Na mjestu mu je sve potrebno za abdestluk, na mjestu je peškir, serdžada, tespih, ibrik, bardak, tevsija, ćilim i čista i lijepo zastrta sećija. U vjernika je na broju jedan; namaz, džuma, ramazan, sehur, iftar, teravija, sadekatul fitr, zekat, noć Bedra, noć Kadra, jedan i drugi Bajram a nije mu mrska ni sergija.
Iftar u nas
  Iftar kao porodični doživljaj i važan događaj  je nama ostao od naših dobrih predaka. Preci su nam bili učeni i vjerni, jer su ih vjeri učili dobri alimi. Vjernik zna da prirediti iftar u kući i na njega pozvati komšiju, rođaka i prijatelja, je ogledalo njegove vjere i da je priređen iftar za njega veliki sevap, privilegija i čast. To vjernik zna i iz hadiskih predaja.
 Selman El-Farisi, r.a., prenio je hutbu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koju je on održao uoči ramazana, zadnji dan mjeseca ša’bana:
 ,,O ljudi! Stigao vam je veliki blagoslovljeni mjesec u kome ima jedna noć koja je bolja od hiljadu drugih mjeseci. Postiti ovaj mjesec je obavezna dužnost, a klanjati nafilu u toku njegovih noći je dobrovoljni ibadet. Onaj ko se Allahu približi dobrim djelom u toku ovog mjeseca ravno je izvršenom farzu izvan ramazana, a onaj ko izvrši farz uz ramazan ravno je kao obavljenih sedamdeset farzova u drugom mjesecu. Ramazan je mjesec strpljivosti, a nagrada za strpljivost je Džennet. To je mjesec kad se posjećuju siromašni, bolesni i potrebni s ciljem da se s njima podijeli njihova nevolja. To je mjesec u kome se hrana, opskrba i zarada iskrenog muslimana povećava. Muslimana u njemu prati veći bereket. Onaj ko druge pozove sebi na iftar biće mu oprošteni grijesi i biće spašen od Džehennema. Njegova nagrada jednaka je nagradi onoga koji je postio bez ikakvog umanjivanja njegove nagrade." 
  Kada god bi nastupio mjesec ramazan, Poslanik, s.a.v.s., je govorio ashabima:
,,Došao vam je ramazan, mjesec bereketa. Allah vas pokriva Svojom milošću, a briše vam grijehe, i prima vam dovu, i gleda vaše natjecanje u dobru, i ponosi se sa vama pred Svojim melekima. Pa pokazujte Allahu od sebe ono što najbolje imate, jer nesretan je onaj koji bude u ramazanu ostao bez milosti Uzvišenog Allaha.”
,, ,…i u zadnjoj noći opraštaju im se grijesi." Rečeno je: „Allahov Poslaniče, je li ona (ta zadnja noć) lejletul-kadr?" Odgovorio je: „Ne, već radnik dobiva svoju nagradu onda kada završi svoj posao."
  Ramazan je mjesec ispunjen milošću, oprostom i oslobađanjem od Vatre. Njegova prva trećina je milost, druga trećina je oprost, dok je treća, zadnja trećina oslobađanje od Vatre.
Kad ramazan dođe
 Treba znati gosta dočekati. Kad gost pokuca, treba ustati i vrata otvoriti, po propisu ga poslužiti i mertebet mu učiniti. Tako je i sa ramazanom. Ramazan ima svoje znakove, čari, ukrase, mirise i zvukove. U vjernika se to primijeti kod kuće u autu, na putu u džamiji, kad malo prisjedne i kad malo prilegne.
 Vjernik koji je otvorio vrata ramazanu, ustaje na sehur, s velikim veseljem i ushićenošću dočekuje iftar, klanja svaki namaz, budi djecu na sehur i sabah i svake godine uz ramazan u svojoj kući za postače, priredi bar jedan iftar. Tako je oduvijek sa vjernikom bilo a tako će inšaAllah ostati i dovijeka.
Ko nije otvorio vrata ramazanu
  Da čovjek čovjeka zavoli, mora da mu svoje srce i dušu otvori i da ga u svoju srčanu kuću upusti. Tako je i sa ramazanom, postom, namazom, zikrom, nafilom i svakim drugim ibadetom. Ko nije prijatelj namazu i ramazanu, on ne čuje pozive mujezina, imama, sejjahina, alima, vaiza, muallima i ne mari za ostavštinu svojih starih dobrih, učenih i vjernih predaka.
 Takav će teško razumjeti potrebe džemata, svoga imama, mujezina i džamijskog odbornika. Ko nije otvorio ramazanu svoja vrata, on će teško razumjeti svog rođenog brata koji ide u džamiju, klanja namaz, posti ramazan, pomaže svoju islamsku zajednicu, dijeli sadaku, udjeljuje sadekatul fitr i zekat i u svojoj kući priređuje iftar.
Dova
  Uzvišeni Allahu, primi naše iftare i sehure, primi naše namaze i dove i sve što dobro budem činili u ovom ramazanu. Amin!
 Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj nam da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir.

Nijaz Salkić
17.05.2018.

MIRUH RAMAZANA (3)


 MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 3. džuz

 Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
 Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
3. džuz
  U ovom džuzu se spominje najuzvišeniji ajet u cijelom Kur'anu, a radi se o ajetu-l-kursijji. Spomenimo samo cjelinu u kojoj se kaže da Ga ne obuzima drijemež ni san. U ajetu se mogao spomenuti samo san, ali se navodi i drijemež. Čovjek uslijed bolesti, dugotrajne nesanice, može biti budan duže vrijeme, ali svaki čovjek mora drijemati što dalje ukazuje na umor.
  Uzvišenog Gospodara ne obuzima ni drijemež, On se ne umara, niti san i uvijek je budan. Ovdje obratimo na jednu dimenziju ovog Božijeg stanja. Kada bismo  ga ispravno shvatili naše ponašanje bi se uveliko promijenilo: ne bismo ni pokušali uraditi ili reći nešto loše,  jer On ne samo da sve vidi, već uvijek u svakom času vidi, jer ne spava, nije umoran i budno nas prati.
  Hazreti Osman se zbog svjesnosti o Bogu kratko zadržavao u kupatilu, bilo ga je stid Gospodara, kao i vrli ashab Ebu Musa el-Ešari koji je kazao: ,,Ja se kupam u zamračenoj prostoriji, ali i pored toga sagnem svoja leđa iz stida prema svom Gospodaru."
 U džuzu se spominje podsticanje na zajam i davanje sadake, te ukazivanja na to da šejtan ljude plaši siromaštvom. Upozorenje na opasnost bavljenja kamatom, te da bavljenjem njome čovjek objavljuje rat Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
U džuzu se spominje i ajet koji govori o dugu i propisima vezanim za njega, što ukazuje na to da islam vodi brigu i o ekonomskim pitanjima.  Na istoj stranici se nalazi i 254. ajet koji poziva da vjernik udjeljuje drugima i do kraja sure Bakare govori se na različite načine o udjeljivanju. Ovdje obratimo pažnju na jedan interesantnu dimenziju ove tematske cjeline: nakon ajeta o udjeljivanju dolazi ajet (282) o dugovanju odnosno pravilima prilikom posudbe novčanih ili drugih vrijednosti. Kao što je sadaka dobro djelo, tako je i posudba jedna vrsta udjeljivanja odnosno dobro djelo. Također, prije ovog ajeta se govori o kamati, da muslimani ne budu zelenaši, kamatari, ali kao da nam se govori još: umjesto posezanja za kreditima koje prate kamate, posuđujte jedni drugima! Zaista, kada bismo posuđivali jedni drugima možda mnogi ne bi izgubili svoje živote, zdravlje i imetke uslijed kredita koje su bili prinuđeni da uzimaju. Također, brojni su primjeri propasti, čak u našim gradovima, onih ljudi koji su davali ljudima novac uz kamate, a poznajemo li ijedan slučaj čovjeka koji je propao zbog davanja drugima bez kamata, odnosno posuđivanja? Naravno, prilikom posuđivanja treba imati mjeru i držati se principa o čemu se govori u 282., najdužem ajetu u Kur'anu.
 U džuzu se spominje kazivanje o Merjemi koji je dokaz da iskrena namjera i nijet utiču na poslušnost djeteta kao i na to da će ga Allah čuvati. U prvom dijelu sure Ali Imran obratimo pažnju na ajete  33 – 48., koji mogu biti posebna pouka onima koji se trude dobiti potomstvo. Naime, pejgamber Zekerijja nije imao djece, ali mu Gospodar javlja da će dobiti sina (39-40). Zekerijja govori da je on star kao i njegova žena, ali Allah, dž.š. mu kaže da On čini što želi, stoga nikada čovjek ne smije gubiti nadu da će dobiti potomstvo pa makar dočekao starost. Kada je saznao za vijest, Gospodar mu kaže da čini zikr, spominje Allaha, dž.š., da Mu zahvaljuje, što čovjeku treba biti znak da što više zirki, klanja i dovi Gospodaru za potomstvo.
  Međutim, obratimo pažnju kako je Zekerijja dobio sina. Prije ajeta o njemu govori se o hazreti Merjem kojoj je Allah, dž.š. davao hranu. Zekerijja, čim je vidio tu blagodat, zamolio je Allaha, dž.š. za svoje potrebe, odnosno za potomstvo (38 ajet). Odnosno, kada smo u prilici da prisustvujemo nekoj blagodati, budimo svjesni da je to Allahov dar i odmah Ga prizivajmo, ali bez želje da drugima nestane ta blagodat. Ne zaboravimo i šta je Zekerijja činio nakon dove. Klanjao je i zikrio, jer kada su mu došli meleki saopćiti vijest on se obraćao Allahu, dž.š. U prijevodu 39. ajeta se kaže “…u hramu stojeći molio…“, a naš slobodan prijevod jeste upravo klanjao: Ve huve kaimun jusalli. (jusalli – salat – namaz) Zekerijja je bio ustrajan u svakodnevnom ibadetu.

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Elvedin Subašić
Priredio: Nijaz Salkić

16.05.2018.

MIRUH RAMAZANA 2


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 2. džuz

Rezultat iskanja slik za kuranMukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji.
Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
 Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti gomilanje imetka, puna sofra raznovrsne hrane, ormari koji se prolamaju od odjeće i obuće a mi i pored toga govorimo da nemamo vremena zai abdest, namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, belćim sa nama u nešto redu nije.
U današnjem 2. džuzu, uči se sredina sure El-Bekare U 153. ajetu Allah, dž.š., kaže: ,,O vjernici, tražite sebi pomoć u strpljivosti i  u obavljanju namaza! Allah je doista na strani strpljivih“.
 Namaz i strpljivost su usko vezani. Pejgamber Muhammed, a.s., kao i drugi poslanici koji su imali ogromna iskušenja, svoje duhovno stanje liječio je namazom. Ljudi razgovaraju s prijateljem ili psihologom jedanput mjesečno i često odmah osjete olakšanje, kao da su breme sa sebe skinuli, šta onda očekivati od onih koji barem pet puta razgovaraju s Gospodarom, Stvoriteljem.   Znajmo da je i psiholog i tvoj prijatelj potreban razgovora sa Stvoriteljem da bi im bilo bolje.
  Dokaz da bez strpljivosti nema namaza jesu i same naše teravije. Neki ubrzavaju namaz koji prerasta u fiskulturu, a drugi nemaju strpljenja ni za tu ,brzinsku' teraviju pa je krate koliko je moguće.
  U ovom džuzu nalaze se ajeti o ramazanu (183-187), u njima se ističu tri bitne stvari vezane za ramazan i čovjeka, post, Kur'an i dova.
Prva je sami post, ali “da biste se grijeha klonili“, odnosno bili bogobojazni. Ovo je najkraća definicija posta. Post je propisan da bismo se grijeha klonili, a ne gladovali jer svađa poništava ili umanjuje vrijednost posta.
 Druga odlika ramazana jeste Kur'an. Teško se može doživjeti ramazan bez Kur'ana, učenja ili barem slušanja. Kur'an pomaže čovjeku da razlikuje dobro od zla, a jedno od imena Kur'ana jeste upravo Furkan – rastavljač istine od neistine, svjetla od tame, dobra od zla.
 Neki muslimani čine grijeh ne smatrajući, odnosno ne uviđajući da je to grijeh. Primjera radi, ogovaraju i pokušavaju to opravdati da su ,u pravu' i da ne ogovaraju već da samo govore istinu itd. Također, pored očitog, vidljivog ukazivanja na dobro ili zlo u Kur'anu, postoji i nevidljivo, tajno koje utječe na nas zahvaljujući Božijoj milosti. Ovaj utjecaj možemo najčešće primjetiti kod ljudi koji su cijeli život proveli u ibadetu. Kada čuju loše mišljenje o nekome oni automatski to odbacuju, jer njihovo srce je postalo furkan – rastavlja istinu od neistine, dobro od zla.
 Treća odlika ramazana jeste dova. Zar nije interesantno da nakon ajeta o postu odmah dolazi ajet o dovi u kojem Gospodar kaže: ,Ja sam blizu'. Allah, dž.š., često se u Kur'anu obraća ljudima zamjenicom ,Mi', ali ovdje kaže ,Ja'. I ovom zamjenicom Gospodar nam ukazuje na prisan odnos s čovjekom koji treba samo da digne ruke, a njemu je i to teško.
 Na kraju ovog džuza (ajeti 249-252) spominje se slučaj muslimanskog vojskovođe Taluta kada je rekao svojoj vojsci da ne pije iz rijeke preko koje budu prelazila, osim onoliko koliko dohvate rukom. Trebalo je umoran, žedan, iscrpljen preći rijeku, a ne napiti se. Mali je broj odolio i većina je prekršila naredbu i napila se vode. Koliko ima muslimana koji poštuju Allahovu naredbu o postu.
Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari, Elvedin Subašić
Priredio: Nijaz Salkić

11.05.2018.

MIMBERA - ŠTA JE NAMA TERAVIJA

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.

 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،

 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ۞

قال الله تعالى فى كتابه الكريم :

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَإِذْ تَأَذَّنَ رَبُّكُمْ لَئِن شَكَرْتُمْ لَأَزِيدَنَّكُمْ

 صدق الله العظيم

 

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            

 Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., i njegovu časnu porodicu.

 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 18. ša'ban 1439. ili 04. maj 2018. godine. Ovo je 34. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Zadnje pripreme za ramazan ', a današnja je, ,Šta je nama teravija.'

A blago zahvalnima jer su svjesni Njegovih riječi: ,,Ako budete zahvalni, Ja ću vam zasigurno još više dati..!'' (sura Ibrahim,7).

 Draga braćo i sestre, Teravija je noćna ramazanski noćni namaz od 20 rekata koja se klanja za­jedno sa jacijom, najčešće u džamiji. Teravih namaz nije ibadet vezan za post, nego je to ibadet vezan za ramazansku noć. Nije od Boga naređen (farz) nego od Muhameda a.s. i ashaba preporučen (sunnet). Ako se u jednoj mahali ili selu ne bi klanjao Teravih namaz svi su muslimani griješni. Teravih slijedi jaciju, stoga se i klanja poslije jacijskih sonsunneta a prije Vitr namaza. I kad neko nije postio treba da klanja Teravih namaz. Poslije svakog selama se malo predahne (tervih) pa se zato i zove Teravih.

U  djelu  Ihtijar  je  zapisano

U  našem  vremenu  je  bolje  da  se  na  teravijama  uči  onoliko  koliko  neće  biti  teško  klanjačima.  Onaj  ko  uz  Ramazan  klanja  sve  teravije, na  kraju  Ramazana  imaće  600  rekata, ako  Ramazan  traje  29 dana, nešto  malo  manje.  Ako  ovome  dodamo  činjenicu  da  su  ovi  rekati  obavljeni  u  džemaatu, pa  svemu  tome  dodamo  da  su  obavljeni  uz  Ramazan, kada  se  djela  višestruko  nagrađuju, ni  sami  ne  znamo  koliki  bi  to  bio  broj  rekata  nafile  namaza. A  vjerniku  će  Allah  Uzvišeni  broj  farzova  dopunjavati  nafilama  ako  ih  usfali, zato  je  nemoguće  pobrojati  sve  fadilete  teravih namaza.

Može nam se desiti da za vrijeme klanjanja  teravije izgubimo koncentraciju. Teraviju ne treba klanjati brzo, da bi nam teravija koristila. To se može postići ako u džamiju dođemo pripremljeni.

Kako to postići?

Evo nekoliko savjeta u strategiji koja može pomoći da unaprijedimo kvalitet ovogodišnje teravije.

Razmislimo o svom nijetu i zašto ustvari klanjamo teraviju

Sve što radimo može biti samo puko imitiranje ili obično ponavljanje nekakvih radnji bez razmišljanja. Stoga, prvi korak da da nam teravija bude valjana jeste da sa sobom porazgovaramo zašto mi to klanjamo, što klanjamo. Upitajmo se dok poslije iftara žurno idemo u džamiju, ,,Klanjam li ja teraviju u ime Allaha i da li ovog ramazana unapređujem svoju vezu sa Allahom i Njegovom Knjigom.”

Čitajmo prijevod Kur’ana u toku dana prije slijedeće teravije

Ako poznajemo duže vrijeme svog imama, znamo šta obično uči na teraviji. Prije nego što krenemo u džamiju na teraviju pročitamo prijevod nekih ajeta koje će imam učiti te večeri. To će nam pomoći da se bolje skoncentrišemo u namazu i da se više okoristimo od njega. Pročitajmo prijevod ključnih ajeta prije namaza i razmišljajmo o njima tokom namaza umjesto što ćemo maštati tokom namaza.

Izučavajmo Tefsir

Pokušajmo bar tokom ramazana razumijeti Kur’an malo dublje, čitanjem tumačenja Kur'ana od poznavalaca značenja Kur'ana, mufessira. To će nam pomoći da bolje doživimo teravih-namaz. Budimo oprezni i pročuvajmo provjerene, a ne pogrešne tefsire ili još gore od toga da stvaramo vlastito tumačenje i razumijevanje Kur’ana.

Klanjajmo i dovimo u zadnjoj trećini noći

Pošto je ramazan mjesec pojačanog ibadeta za koji slijedi uvećana nagrada probajmo prije sehura klanjati i noćni namaz. To je vrijeme kada se dova prima, a to nam daje dodatni razlog da klanjamo i dove upućujemo u to vrijeme.

Izbjegavajmo loše razmišljanje

Usredotočimo se na naš ibadet i vezu sa Allahom tokom ramazana. Izbjegavajmo negativne misli u stilu: 'Nisam dovoljno dobar da bi klanjao!', neće mi dova biti primljena, imam puno grijeha', ,Koliko rekjata ima teravija?.”

Izbjegavajmo loše društvo i društvo svađalica i ,komentatora izbjegavajmo svađe i prepirke sa muslimanima. Neka naš namaz bude veza sa Allahom, to je najvažnije. Teravija nije prestiž koji ćemo iskoristiti u raspravi protiv svojih poznanika i prijatelja ili način dokazivanja da smo bolji u pobožnosti. Neka teravija i sve što ide uz nju, bude u ime Allaha.

Lijepo bi bilo bar po 5 stranica prijevoda Kur'ana čitati svaki dan tokom ramazana uz slušanje originalnog teksta Kur'ana tih ajeta. Ako bi to radili i poslije ramazana razumijevanje Kur'ana i kvalitet našeg namaza bi se povećao.

Proučio 580 stranica na jednom rekatu

 Hafiz Jusuf Jassat je u toku aamazana proučio cijeli Kur’an u jednoj noći, na teraviji namazu u gradu Azaadvilleu (Južna Afrika). Na prvom rekatu je proučio, vjerovali ili ne, 580 stranica Kur’ana, a na preostalih 19 rekata je proučio posljednji džuz Kur’ana. Sa učenjem je započeo u 19:50 minuta, a završio pred sehur, u 5:15 ujutro. Hafiz Jusuf danas ima 65 godina i podučava hifzu cijeli život. Radi u školi Darul Uloom Azaadville. Kad nam se učini da je teravija duga.

Napuštanje teravije prije nego imam završi vitre

Pouzdano je preneseno da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: (مَنْ قَامَ مَعَ الْإِمَامِ حَتَّى يَنْصَرِفَ كُتِبَ لَهُ قِياَمُ لَيْلَةٍ) ,,Ko klanja zajedno sa imamom sve dok ne završi s namazom, bit će mu upisano kao da je klanjao cijelu noć.“ U drugoj verziji stoji dodatak: kao da je klanjao ostatak noći. (رواه الترمذي والنسائي وابن ماجه وغيرهم، وهو حديث صحيح صححه الألباني وغيره.) (Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i drugi).

Prema tome, nije dobro da muktedija (klanjač) napusti teraviju prije nego imam u cjelosti završi s namazom, tj. nakon što se klanjaju i vitre, jer tako propušta veliku nagradu, a to su sevapi koji mu se pišu kao da je cijelu noć klanjao noćni namaz. Neki klanjači imaju namjeru kod kuće klanjati noćni namaz, pa zato ne klanjaju vitre sa imamom, na što imaju pravo, ali moraju znati da takvim postupkom propuštaju spomenutu nagradu.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko provede mjesec ramazana klanjajući noću i sa vjerovanjem i nadom da će biti nagrađen za to, bit će mu oprošteni svi raniji grijesi.“ (Buhari)

U džamiju dođimo sa porodicom ili grupom prijatelja

Na ovaj način svi ćemo (zajedno) stići klanjati teravih-namaz i nećemo biti onih koji će se uvući ispod ugodnog pokrivača i utonuti u miran san. Ukoliko smo u mogućnosti ponuditi prevoz prijateljima iz komšiluka onda će, ako Bog da, za to slijediti i nagrada (od Uzvišenog Allaha, Gospodara svjetova), jer smo im omogućili da dođu u džamiju. Odlazak u džamiju u grupi, također, čitavom događaju povećava značaj i (kod ljudi) povećava osjećaj ljepote i svečanosti.

Dođimo ranije u džamiju

Ovo je važno. Ako u džamiju pođete pet minuta prije početka namaza, stići ćemo u nju zadihani i žedni, (moguće da) neće biti mjesta za obavljanje namaza, a i ako (pro)nađemo neko mjesto bit će to vjerovatno u nekom ćošku gdje ćete biti zbijeni sa drugim ljudima (mjesto gdje saffovi nisu pravilno formirani.

 Jedimo umjereno za iftar

Da, svi smo mi bili gladni cijeli dan. Viđenje svih ukusnih jela na stolu, pripremljenih za iftar, kod nas izaziva takvu glad da nam se čini kako s jelom ne želimo nikada prestati. Nasrtaj na svu tu hranu će donijeti više štete nego koristi. Pun želudac doprinosi tome da teravih-namaz bude veoma neugodan. Ako osjećamo i smatramo da nismo dovoljno jeli za iftar možemo uzeti još nekoliko zalogaja nakon povratka sa teravih-namaza.

 Nervozu i srdžbu ostavimo kod kuće

Ponekad se može desiti da ljudi u džamiji iz vas iskape i posljednji atom strpljenja i prisebnosti. Vruće je, gužva, djeca plaču, a ljudi se naguravaju i komešaju. Mjesec ramazan i jeste vrijeme strpljivosti.

Dova, dova, dova… 

Mjesec ramazan je vrijeme traženja oprosta i nagrade od Allaha, dž.š. Naučimo napamet različite dove koje možemo učiti prije ili poslije teravije. Ako postoji neko odabrano vrijeme kada uistinu trebate iskrenije, više i duže učiti dove – sigurno je to teravih-namaz (i općenito mjesec ramazan).

Dova

  Gospodaru pomozi nam da ramazan dočekamo u zdravlju, iskrenosti, zahvalnosti pa da u ramazan uđemo spremni, a iz ramazana izađemo bogati i jaki. Gospodaru sačuvaj nas oholosti i dvoličnjaštva a učini nas iskrenim robovima Tvojim. Budi uvijek uz nas a nikada protiv nas. Mi drugog Boga osim Tebe nemamo niti tražimo. Tebi hvala za sve što imamo.  Amin.

 Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj nam da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

 

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.

أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.

[جلوس]

بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين

الخطبة الثانية

الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.

اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.

اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.

اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون

 صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir.

 

Nijaz Salkić








VRAŽIĆANI CIJELOG SVIJETA
<< 05/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031











VRAŽIĆI - CVIJET MAJEVICE

Od kada Vražići nose to čudno ime posigurno se ne može utvrditi, mada ima nekoliko kazivanja o nazivu ovoga lijepog sela, koje se prepričavaju među njegovim žiteljima. Jedna legenda govori kako su u šumi na tri brežuljka živjela tri brata, koji su se bavili stočarstvom i zemljoradnjom. Navjerovatnije da je to bilo u vrijeme pred dolazak Turaka u naše krajeve. Kada su u njihovu susjedstvu novi naseljenici počeli praviti kolibe, braća su uz komentar da vragovi kod nas savijaju svoje gnijezdo, napustili kraj. Legenda kao legenda, ali činjenica je da naše selo ima to ime i dan danas.

Što se tiče položaja, Vražići se prostiru na blagim obroncima planine Majevice. Zahvaljujući takvom položaju mjesto je bogato raznim vrstama voća, a najpoznatiji su po šljivi, breskvi, kajsiji, trešnji, jagodi i drugim bogatstvima prirode. Položaj je stvarno idealan, jer se u naselje može ući sa pet strana, dok asfaltni put veže selo sa općinama Čelić i Brčko, a makadamskim putevima sa Šatorovićima, Zovikom, G.Rahićem i Maočom. Vražići graniče sa slijedećim selima: Velino selo, Brnjik, Lukavica, Ratkovići, Šatorovići i Zovik. Vražići su tip zbijenog naselja sa kućama i krovovima koji da se skoro naslanjaju jedan na drugog. Zato je prije rata lakše bilo kupiti plac u Brčkom nego u Vražićima.
Selo je veoma staro. Pisanih tragova je malo, međutim, postoje tragovi u kamenu i grobovi starih žitelja Vražića. Na njivi zvanoj Meheljića dol pronađen je stećak o nekom Radoju Bogumilu, stećak su dešifrovali Ibrahim Pirić i Ibrahim Salkić, a govori se o čovjeku koji je poginuo na tom mjestu braneći svoj prag i obraz. Na lokalitetu kod Idrizovića šume zvanom Ljeskovac pronađeno je groblje iz doba mađarske vladavine u Bosni. Grobovi su dobro očuvani. Na njivi zvanoj Šahovina vlasnika Ibrahima Salkića postoji brijeg koji je čudno okrugao i žitelji Vražića su bili ubijeđeni da je tu zakopano blago, pa su neki u noći na Jurjevo vidjeli nekakav plamen kako gori, a vjerovali su da su tu pare zakopane. Ima još dosta lokaliteta koji su posijani raznim spomenicima i koji kazuju da je Vražićko područje bilo vrlo rano naseljeno.

Prezimena su slijedeća: Slomići, Memići, Sarajlići, Kovačevići, Livadići, Omerčevići, Zeherovići, Husanovići, Bešići, Ćosići, Salkići, Hamidovići, Arnautovići, Muminovići, Kavazovići, Zahirovići, Kehonjići, Zabarkići, Salihovići, Alići, Sivčevići, Mujkići, Ribići, Kevrići, Meheljići, Kočići, Spahalići, Ahmičići, Pezerovići, Čelikovići, Šabanovići, Hodžići, Muratovići, Šehići, Drljići, Jusufovići, Trakoševići i Hadžići.

Mahale imaju slijedeća imena: Kolobara, Kućište, Krčevine, Dom, Budakovine, Hukljevac, Potok, Grab, Sarajlići, Vino, Seljanski bunar, Kevrići, Omerčevići, Ćosići, Zaherovići, Bešići, Pelenduci, Livadići, Zabarkići, Klanac i dr.
Vražići su srednje razvijeno selo. Danas ima oko 600 kuća, koliko je otprilike imalo i poslije drugog svjetskog rata.

Pored voćarstva, koje je glavna preokupacija Vražićana, još se bave i poljoprivredom, a manje stočarstvom. Prije rata dosta domaćinstava je posjedovalo traktore i druge mašine za obradu zemlje. Danas je i voćarstvo i poljoprivreda u velikoj krizi zbog poznatih ratnih događanja u našoj zemlji.

Prije rata Vražićani su bili većinom zaposleni u zapadno-evropskim zemljama, Sloveniji i Hrvatskoj. Danas ti ljudi ili su u penziji ili se poslije rata nisu mogli vratiti na stara radna mjesta. Incijativu u traženju boljeg života, u zadnjih pet godina preuzela je omladina i školovani kadar koji svoje bolje sutra traže u Americi i Australiji, a samo rijetki zaljubljenici rodnog ognjišta ostaju kod svojih kuća. Pusta su mnoga Vražićka polja na kojima se malo čuje dječiji smijeh ili plač. No, i pored navedenih činjenica koje govore o raseljavanju naroda, Vražićani su poslije rata zabilježili i napredak, bar što se tiče novog asfalta, kanalizacije, telefonije i izgradnje ambulante, pošte i drugih objekata. Ima i nekoliko obrtnika koji zapošljavaju nešto radne snage, međutim, to je slaba utjeha za većinu ljudi koji su nezaposleni.

Po prvi put u historiji, Vražićani su dobili i svoj radio „Avaz“, koji neprekidno emituje program već nekoliko godina. Urednik i direktor radia je Ramiz Muminović, mlađi čovjek, pun elana i entuazijazma. Poslije rata je počeo izlaziti i list "Vražićak", kojeg su uređivali uglavnom entuzijasti i prosvjetni radnici zaposleni u Osnovnoj školi u selu.

Vražići su i mjesto alima - učenih ljudi. Mnogima su poznata imena Salih ef. Sivčević, intelektualca velikog kalibra, koji je studirao u Istanbulu, a tu je i Ali ef. Livadić, Mr.Abdullah Kovačević i druga poznata imena iz mlađe generacije Vražićana, koji su postigli zavidne rezultate u raznim naučnim i kulturnim disiplinama.

Naselje je bogato izvorima pitke vode. U vrijeme, otprilike prije 40.godina, svako domaćinstvo je moralo ići po vodu na obližnje izvore kao što su: Džafuša, Seljanski bunar, Bijela voda, Hajdarevac, Grabovac, Vodica, Suhodol, Grab i dr.
Vodovod ima i dugu tradiciju. Danas kada pričamo svojoj djeci o tome kako smo dolazili do vode i često puta donosili na sebi vodu, oni ne mogu da povjeruju kako smo se patili za vodu. Od svih tih voda danas je Grab jedini u Vražićima koji je sačuvao tradiciju čiste vode. Ograđen je donacijom grupe Vražićana zaposlenih u Švicarskoj, koji su svojim sredstvima obnovili i ogradili ovu lijepu vodu. Inače, kroz naselje teče jedan potok po kojem se i jedna mahala tako zove, a od rijeka pored Vražića teče Sibošnica u kojoj su se mnogi mladi naučili plivati i loviti ribu.

Od legendi navešću dvije, koje se još prepričavaju i imaju materialno utemeljenje.
Prva legenda se odnosi na mezar koji se nalazi na ulazu u Vražiće od zovičke strane i objašnjava se pričom kako je Sultan putujući sa pratnjom u kojoj je bio i muhur-sahibija (nosilac sultanovog pečata) prolazio ovim krajem.

Oni su bili napadnuti od odmetnika, a u tom napadu poginuo je i muhur-sahibija, koji je po predanju neko vrijeme u rukama nosio svoju glavu, a onda pao i na tom mjestu su mu kasnije podigli nišane. Zbilja postoje nišani pored puta, a u blizini nema mezarja.

Druga legenda pak govori o dvojima svatovima koji su isprosili jednu djevojku. Kada su prvi, koji su bili brži (po onoj narodnoj "ko prije djevojci...") i poveli curu naišli su na druge svatove koji su po istu pošli. Došlo je do sukoba u kom su mnogi svatovi izgunuli zajedno sa mladom. Postoji lokacija koja se zove „Turbe“ i podignuto turbe u koje narod donosi odjeću, vjerujući da će na taj način postići neki sevap i cilj u životu.

Od zanimljivosti treba istaći da u Vražićima uglavnom službuju domaće hodže. O starosti Vražićke džamije teško je govoriti. Međutim, mesdžid ili mejtef u naselju Potok je sigurno stariji od džamije, to pričaju najstariji stanovnici ovoga naselja. I još nešto iz starog vakta i zemana.

Priča se da su naši stari imali istančan osjećaj prema komšijama, pa makar bili i druge vjere. Tako su Vražićani znali redovito i to godišnje razmjenjivati posjete sa komšijama pravoslavcima iz susjednog sela Lukavica. Prve polovice godine pravoslavci su dolazili u Vražiće, a u drugoj polovici Vražićani su išli u Lukavicu. Kada je došao red na Vražićane, po tadašnjem redu i tabijatu, u našoj delegaciji su bili Muhtar (predsjednik mjesne zajednice), Imam i mutevellija. Naši se nisu najavili da dolaze, imali su namjeru da se domaćini u Lukavici ne izlažu trošku oko dočeka, pa su htjeli samo da posjede malo uz kahvu i eglenu. Helem, kada su stigli kod domaćina Jove na njegovu avliju i kada je Jovo vidio kakvi su mu važni gosti stigli, počeo je lomiti ruke, kukajući: "Ajme meni, kako ću vas dočekati, pa što mi ne javiste da ćete baš danas doći, ja kapi rakije u kući nemam!"
To su bila stara vremena, kada je komšija komšiji nešto značio. "Vrijeme gradi po kotaru kule, vrijeme gradi i vrijeme razgrađuje."

Iz knjige Nijaza Salkića, „ Bobak po bobak, bosanski đerdan“, objavljene 2009. godine

LJUŠTILJE,
Evo mene opet. Probudim se jutros i naumpade mi moje selo. Nije ovo sadašnje selo, puno kafića i "restorana", nego jedno selo iz mog djetinjstva, selo iz moga sna. Jer moje djetinjstvo je i bilo samo jedan kratki san, a u tom snu mi prolijeću slike, i to sve u boji, koje me do srca diraju. Ja bih da one duže ostanu, da ih polahko listam, isčitavam, slažem, sortiram i o njima razmišljam, ali one kao da hoće pobjeći, ne stignem ih čestito ni pogledati.
Zato i sjedoh, dragi moji, da uhvatim te moje slike koje mi još dolaze. Hoću da ih uokvirim i smjestim u neki prostor, u neku kutiju, hoću da ih zapišem, da mi ne pobjegnu.
Helem nejse. Sjetim se ljuštilja i svega što je vezano za žito, njivu i sijela. A to mi je, još uvijek, nekako slatko i tijesno priraslo za srce. Naši dobri seljani su sijali kukuruz, okopavali ga i brali sa oljuštinom, onom što se savija oko klipa kukuruza, što ga zagrli. Cilj je bio da se branje kukuruza što prije obavi i da se kukuruz dopremi kući. Kukuruz se prvo brao u sepete, pletene od ljeskovog cijepanog drveta. Iz sepeta bi se istresao u košiće koji su bili ugrađeni na volovska kola. Kada bi se košić napunio, a u njega bi moglo stati odprilike devet-deset sepeta kukuruza, onda bi se to vozilo kući.
Poslije bi se obrano žito(kukuruz) istresao na avliju, ako je bilo lijepo vrijeme, a ako nije, onda bi se žito istresalo u predsoblje kuće. Rod kukuruza bi se mjerio u sepetima. Tako su seljani u razgovoru pričali da im je ove godine dobro rodilo žito, imao sam deset sepeta, drugi bi imao dvanaest, treći petnaest, i tako redom.
Kada bi se žito dovuklo iz njive, zakazalo bi se sijelo koje su zvali ljuštilje, jer se te večeri ljuštilo žito, skidala se oljuština sa klipa kukuruza. Najbolje je za domaćina da je imao odraslu djecu, sina, jal' kćerku, a najbolje je da su momak ili cura. Oni bi sazvali sijelo momaka i cura u kojem bi moglo biti i odraslih parova i pojedinaca. Domaćin kuće, ili omladina iz te kuće, pobrinuli bi se za hranu uz perušanje, odnosno uz ljuštilje.
Svaki momak i cura su bili počašćeni pozivom na to sijelo, koje je bilo ustvari radno, jer se radilo do dugo u noć. Znalo se ko će biti glavni šaljivdžija, znači, znalo se ko će uveseljavati sijeldžije, znalo se ko će nositi sepete na tavan, u žitni košić ili u hambar. To su radili vrijedni i jaki momci. Znalo se isto tako ko će lijepo zapjevati od večernjih gostiju na ljuštiljama. Domaćin se pobrinuo ponekad, pa je na kraju ljuštilja zasvirala i harmonika, tambura ili frula. To je bila posebna draž ljuštilja.
Međutim, to nije bilo ništa naspram skrivenog ašikovanja na tim sijelima, zvanim ljuštilje. Sjedilo bi se oko kamare žita (kukuruza). Na jednoj strani su sjedili momci, a sa druge strane djevojke i pokoja mati prisutnih cura. Stari djedo ili nana bi bi bili zaduženi oko furune, ako je bilo hladno, da lože vatru, ili da spremaju kakve đakonije i poslastice. Obično su pečeni krompiri ili ćurta, bundeva (bijela masirača).
Koliko su te duge večeri skrile tajnih i obećavajućih pogleda momaka i cura; koliko je samo uzdaha škripa sepeta prekrila, to se nikada neće saznati. Posebno je bilo veselje i ushićenje za momka kome je djevojka ponudila da odlomi vršak kukuruza. To je bila i najava da ga je cura begenisala. Eh, što se momak ponosio i "rakolio" poslije toga.
Na tom sijelu se saznalo ko u selu s kijem ašikuje; ko će se udati, a ko oženiti. Sve novosti u tom džematu su pretresene te noći. Koliko se puta izlazilo u vedru jesensku noć; koliko je samo majki kroz pendžer pazilo kako joj se kćerka ponaša pred kućom te noći. Kada bi se stariji malo povukli u sobe da klanjaju, ili se odmore od posla, omladina bi to iskoristila za razne vragolije. Guralo se, namigivalo, premještalo za kamarom kukuruza, a završavalo bi se gađanjem klipovima kukuruza, koji su nekada znali napraviti i čvorugu na glavi.
Mi mlađi smo to samo pratili i registrovali, a nismo se smjeli plaho miješati.
Od umora i dugog sijela, često sam, u onoj toploj oljuštini, i zaspao. Kada bi se probudio, sijelo je još trajalo, samo bi se broj ljuštilja nešto smanjio. Brzo sam se hvatao za uši, jer su nam naši stari govorili da se čuvamo uholoža(uloža), jer kao, mogle bi nam se zavući u uši i onda nam "ući u mozak", »gluho bilo«, kuku nama.
Stariji su, nas djecu, tjerali da idemo kući i tamo spavamo, jer nam valja sutra u školu. Ma, ko bi nas otjerao i ko bi propustio ljuštilje? Ni za živu glavu. Rekli bismo da nam se ne spava i još bismo više usjali onim svojim okicama, da nam šta ne bi promaklo.
Šta ćete, bila su to lijepa vremena. Šteta što je sve to iza nas.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
..............
BOSNOLJUBLJE,
Bosna, jedna država, imade na brdovitom Balkanu. Bosnu čine, pored rijeka i planina, jezera i dolina, i ljudi, njeni državljani, da li u Bosni živeći, ili po svijetu raštrkani, svi su oni bosanski narod. Bosna se treba voljeti, jer nam je država Bosna druga mati. O Bosni su spjevane pjesme, i to one pjesničke, sa književnom podlogom i one narodne i novokomponovane.
Bosnu i ne moraš voljeti, ali za njom sigurno čezneš i vehneš. I u nju, svoju Bosnu, htio-ne htio, moraš kad-tad doći, da li u autu svom, ili u sanduku mrtvačkom.
Danas je Bosna nešto drugo, nego što je bila prije 1000 godina. Drugačija je od one prije 500 godina, a posve se izmjenila poslije agresije od 1992. do 1995. godine
U Bosni žive naši roditelji, naša braća i sestre, amidže i amidžinice, dajdže i dajdžinice, tetke i bliža i dalja rodbina. U našoj Bosni žive i djeca naša, da li sa oba roditelja, sa jednim, ili bez ijednog roditelja.
U Bosni našoj žive i ljudi, koji nisu posla, pravog zaposlenja, doživjeli i vidjeli više od deset godina. U Bosni je dosta sirotinje, nevoljnika, prosjaka, beskućnika, bolesnika, jetima i starih i bespomoćnih ljudi.
U našoj domovini ima puno omladine koja bi rado završila srednju školu, upisala fakultet, ali ne može. Nejma para, nejma novca... Svi su oni dio naše Bosne. Zato, drage Bošnje i Bošnjakinje, vi koji ste rasuti po bijelom svijetu, kada primite svoje plate, ostavite mjesečno bar jednu marku, dolar, franak, funtu, euro, za našu bosansku mladost, stare i iznemogle, sirotinju našu u Bosni, a taj sakupljeni novac ponesite u Bosnu. Tamo nekog svog rođaka obradujte, obrišite neku suzu sa lica mladog insana bosanskog, kupite mu nešto, jer smo svi dužni to učiniti.
I nemojte se pravdati da je tamo gdje živite sve skupo i da i tamo ne pada novac sa neba. Može se uštedjeti od igranke, koncerata Halidovih, Dininih, Cecinih, Draganinih i inih...
Može se uštedjeti od bespotrebnih telefonskih razgovora, šminke i modiranja i izlazaka u restorane.
Bosna traži one, što je vole. Naš narod čeka na našu omladinu iz dijaspore i očekuje naše bosnoljublje.
Pomozimo Bosnu i narod u Bosni!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
............
BABIN ZIMSKI
KAPUT I BAJRAM..
Eh, nekadašnji Bajrami su bili življi, veseliji, tanahniji, ponosniji, bogatiji, treperavi, sevdisavi, mirišljavi, slatki i zanosni u isčekivanju bajramskog jutra.
Upravo sada, dok kahvenišem sa svojom hanumom i djecom, sjetih se atmosfere i ambijenta u kojem sam odrastao, čekao i dočekivao sve svoje Bajrame. Bajram je dolazio tiho u moju mahalu i naš džemat. Prvo je započinjao ramazan, pa se nestrpljivo isčekivale teravije u našoj džamiji, pa jagma nas, mahalske djece, da zauzmemo bolje mjesto u saffu na mahfilu džamije naše.
Nisam nikad ni pomišljao da uđem u donji dio džamije, jer sam znao da je to mjesto rezervisano za starije i ozbiljne ljude.
Poslije smo čekali prvi mevlud u džamiji za 17. dan ramazana. Mevlud je učila mektebska omladina, a ja sam im bio zavidan što nisam u njihovoj grupi, da nastupim pred džematom te večeri.
Poslije Lejletul kadra znalo se da je Bajram blizu, a najviše me je radovalo to što ću dobiti poklone, pare ili kakav odjevni predmet za taj praznik.
Na bajaramsko jutro smo se svi okupali u našem hamandžiku. Prvo djeca i mlađi, a onda stariji, i to sve po redu i tabijatu. Mama nam je za Bajram oprala odjeću i lijepo složila, da se sama odjeća ispegla ispod neke haljinke ili težih predmeta. Rahmetli nana je iz sehare vadila toga jutra nekakav poseban miris koji je čuvala i sve nas namirisala. Neki od braće i sestara su tog jutra morali u školu, a neki su propustili nastavu i išli na Bajram-namaz.
Nakon klanjanja Bajram-namaza, letio sam kući i čekao da se babo vrati sa djedovog mezara, pored kojeg je malo posjedio, učeći mu Ja'sin i fatihu.
Kad bi babo ušao u kuću, svi bismo mu poljubili ruku i čestitali mu Bajram. To bismo uradili i majci i nani. A mi djeca, stisnuli bismo jedni drugima ruke uz bajramsko čestitanje. Bili smo sretni i zbog poklona.
Babo nam je uvijek davao nešto siće u novcu, mati neki keks i bombone, a nana rahatluk.
Poslije bajramskog ručka, koji je bio bogat hranom, mati nam je obično davala safun da odnesemo strini Beginici. Mi odemo, poljubimo strinu u ruku, čestitamo joj Bajram i predamo safun, hediju. Baš je strina Beginica, većini moje braće i sestara, bila baba i vezala nam pupak kada smo se rodili.
Na prvi dan Bajrama su krenule bajramske zvanice, pozivi u komšiluku, užoj i daljoj rodbini.
Na Bajram se pozivalo i staro i mlado. Jelo se i pilo sve najbolje što se imalo u kući na tim ručkovima i večerama bajramskim.
Meni, kao djetetu, je samo jedno smetalo u tim svečanim bajramskim trenucima.
Bilo me je stid babinog zimskog kaputa, koji nije bio očuvan i nov, kao u nekih naših rođaka i komšija. Znao sam ja da babo nekada zaradi para prodajom nekog sijena, žitarica ili voća i povrća, ali mi je bilo krivo što nikako neće malo bolje da se obuče, da potroši koji dinar na sebe.
Danas, dok sjedimi i kahvenišem, misli mi odlutaše do mog babe, a pred oči mi izađe njegov kaput i skromna odjeća. Suze same krenuše.
Mogao je otac kupiti i sebi kaput, ali je čuvao nama.
Grdna rano, moj babo je mogao kupiti bolju odjeću, i sebi i materi našoj rahmetli, ali nije htio da nas djecu zakine u nečemu što smo mi morali imati dok smo rasli i jedrali, bujali i išli iz razreda u razred, učeći i praveći kroz školu svoje prve korake u život.
Neka je rahmet svim našim dobrim babama, majkama, djedovima, didovima, nanama, braći, sestrama, amidžama, dajdžama, strinama i svima onima koji su nas odgajali, hranili, sjetovali, a koji ovog bajramskog jutra leže negdje, ili na nekom od naših mezarja širom dunjaluka. Upamet.
Nijaz SALKIĆ
.............


Kontakt
Saradnja
&
vrazici@
gmail.com
nijaz.salkic@
gmail.com
Haram je bilo koji
dio ovog bloga umnožavati,
fotokopirati ili na bilo
koji način reproducirati,
bez autorovog odobrenja.






odakle nas zijaretite



vražićke stranice

stranica safeta muminovica
blog dzemata vrazici
blog stranica ibrahima kevrica
Tatarija-Vrazici

poznate stranice

Dzemat Slovenj Gradec
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
Bosanski jezik
Kozarački kuhar
Medzlis islamske zajednice Foca
Vražićani
Neretva
Abdullahova Avlija
Portal Bosanski Novi-Urije
Vrazicke Novine-Vrazici News

SJEĆANJE NA NAŠE PONOSITE BOŠNJAKE

Abdulah Kovačević
Vražićanin

Godine gladi u Titinoj Jugoslaviji su se poklopile sa agresivnim uvođenjem marksizma u šaroliko društvo novokomponovane nam države na brdovitom Balkanu.

Da vjera i nevjera ne mogu zajedno, pokazalo se kasnije, kada su vjeru počeli izgoniti iz sela i gradova "napredne" nam države.
Takva politika Tite i njegove klike je doprinijela otvaranju skrivenih konc-logora za njihove neistomišljenike po čitavoj vještačkoj tvorevini koja se zvala Jugoslavija.
Naravno, najdeblji kraj su izvukli muslimani i njihova inteligencija koja je mučki zatvarana i ubijana širom Bosne iHercegovine, od Tuzle, Zenice, Banja Luke, Sarajeva, Sremske Mitrovice, Lepoglave i drugih konc-logora Titine Jugoslavije.

Otimani su vakufi, zatvarani mektebi za vjeronauku, djeca se nisu smjela sunetiti itd. U to vrijeme, tačnije 1954. godine, u jednom selu na obroncima Majevice u kući Vražićkog težaka Avde Kovačevića rodio se sin Abdullah.
Ništa neobično, jer se te godine rodilo puno više muške nego ženske djece u tom
selu.

Otac Avdo je bio napredan čovjek, ali bez škole, jer Vražići su imali samo četverorazrednu školu, a njegovi roditelji ga nisu mogli slati do Čelića koji je bio udaljen 9 kilometara, jer se moralo raditi na zemlji i čuvati goveda.
Helem, da nastavimo kazivanje o malom Abdulahu koji je rastao u toplom okruženju svojih roditelja uz koje je bio i noć i dan, a pitoma okolina Vražićkog podneblja učinila je svoje, tako da je Abdullah izrastao u pametnog dječaka, koji je sa samim peticama završio osnovnu školu.

Po svojoj želji i nagovoru roditelja i rodbine nastavi školovanje u srednjoškolskom centru u Brčkom, gdje završi zanat za RTV mehaničara. Međutim, to našega Abdullaha nije puno oduševilo nego kreće na samostalno zarađivanje svagdanjeg kruha i ruha po tadašnjoj Jugi, kopajući kanale i radeći svakojake druge poslove samo da bi zaradio dovoljno novaca za studije na Ekonomskom fakultetu u Subotici, kojeg završava u redovnom roku.

Njegovo put se nastavlja u Ugljeviku gdje se zapošljava na Termoelektrani, a stan nalazi u Bijeljini na Trgu JNA blizu tadašnje općine. Abdullah nije ni tada bio zadovoljan svojim obrazovanjem, pa vanredno se upisuje na Ljubljanski univerzitet gdje za nepune četiri godine dobija titulu magistra ekonomskih nauka.
Bio je najobrazovaniji čovjek na termoelektrani, a povrh svega Bošnjo i musliman. Abdullah se polahko uspinje u vrh rukovodećih struktura elektrane, ali pošto je musliman nikako da ispliva na čelo.

U njegovom, do tog vremena, sredjenom životu počinje se uvlačiti crv sumnje u sistem čiji je i on bio jedan dio. U njemu tada otkriva niz nejasnoća i nedorečenosti. Kako je većina vladajuće strukture bila iz reda najpovlašćenije nacije u Titinoj brastvojedinstvujućoj državi, iz reda Srba, normalno je bilo da su najčešće veze uspostavljane sa "velikim bratom" Sovjetskim Savezom u koji su preko ekskurzija često odlazili kadrovi iz mnogih naših velikih firmi.

Abdullah odlazi u Moskvu, gdje upoznaje prijateljicu sa kojom se mislio i oženiti. Njihova veza traje nekoliko godina. Međutim, kasniji događaji su ga ohladili do te mjere da je bio jedini intelektualac iz elektrane koji je istupio iz partije (SK).
Bilo je to vrijeme kada je Abdullah spremao doktorat na Beogradskom univerzitetu, a bio je već objavio dosta radova na tu temu u naučnim časopisima širom Amerike i Evrope. Tik pred odbranom disertacije ušao je u prepirku sa nekolicinom profesora Beogradskog univerziteta po pitanju muslimanske nacije i bosanske državnosti.

Otvoreno mu je rečeno da svoju doktorsku disertaciju neće odbraniti u Beogradu, a kako mi je sam pričao poslije toga, niti na jednom univerzitetu koji kontrolišu Srbi.
Abdullah je uvidio mnoge stvari tih kasnih osamdesetih godina koje nisu mogli uvidjeti mnogi muslimani Bošnjaci. Osjećao je on, da se obruč oko muslimana u Bijeljini steže pa je 1990.godine počeo pisati knjigu o četničkim trojkama i buđenju četništva u BiH. Abdullah mi je pričao o svojim polemikama sa "kolegama"iz termoelektrane i to da su mu prijetili da mu mogu lahko začepiti usta, ako ne prekine sa otkrivanjem četničkih planova. Abdullah se tih godina potpuno okrenuo vjeri, čak je počeo u slobodnom vremenu dolaziti u džamiju.


Sjećam se 1991. god. kada je uzeo riječ, koju mu je omogućio mjesni imam, poslije džume namaza gdje je upozorio prisutne džematlije da muslimanima predstoji veliko iskušenje u nadolazećem vremenu, a da će na prvom mjestu četnici udariti na školovane ljude i našu inteligenciju. Nije prošlo ni tri mjeseca iza tih vizionarskih riječi našega Abdullaha, kad on uzima neplaćenih pet dana i povlači se iz Bijeljine u svoje Vražiće, a njegov babo će kasnije pričati da su ga tada uhodili po Bijeljini i vrebali priliku da ga ubiju.
Vidio sam ga tih dana samo jednom kada smo išli na otvorenje džamije u Koraj, bio je sjetan i zamišljen, ni nalik na onog razdraganog i nasmijanog Abdullaha koji se volio puno šaliti.

Nije prošlo ni dva dana od onih pet koje je uzeo kao neplaćene, a provodio ih je po pričanju svojih roditelja, na imanju blizu rijeke Šibošnice gdje je imao nasad oraha uz kojeg je provodio slobodno vrijeme, četnici (tadašnja JNA koji su bili od 1990. u šumi na nekim vježbama) organizuju posebnu vojnu vježbu, gdje tajnom akcijom kidnapuju Abdullaha, kojemu se gubi svaki trag.

Dva mjeseca trajala je akcija traženja predvođena policijskim inspektorima iz Tuzle, ali "traga nije bilo". Poslije demonstracija pred općinskom zgradom u Loparama predsjednik SDS Kerović (kasniji četnički vojvoda) okupljenom narodu ispred općine poručuje: "Ništa ne brinite, Abdullaha ćete dobiti živa ili mrtva!“ Dah je zastao svima nama okupljenim pred općinom, znao sam da će ga ubiti. Nešto manje od dvije sedmice iza toga Abdullaha su našli lovci (kao bajagi slučajno), u nepristupačnim padinama Vlastaka na Majevici. Bio je izbačen mrtav iz helikoptera koji je toga dana kružio iznad Vražića.


Kako je naš ponos i najinteligentniji Vražićanin novog doba umro ostaje nepoznanica. Mi koji smo ga mrtvog gledali nismo ga mogli skoro prepoznati. Oči su mu bile skoro ispijene i izgubljene duboko u očnoj duplji, a na vrh glave velika rupa, po tijelu usječeni krstovi, na nogama pečena koža, kao da je bio na ražnju i kao da su ga pekli.


Rahmetli Abdullah je zasigurno umro u najvećim mukama i bio je prva žrtva četničkog orgijanja koje će uskoro zahvatiti cijelu Bosnu i Hercegovinu, a ona, BiH, je trebala da nestane u moru velikopsrpske i crnogorske hegemonističke politike na Balkanu. Abdullah je predvidio i opisao svoju smrt u jednoj od dvije zbirke pjesama koje je objavio u svom plodnom i hajirli životu koji je podario svojoj Bosni i vjeri islamu. Ostali su da za njim tuguju njegovi roditelji i njegovi Vražićani i svi istinski Bošnjaci i muslimani. Njegova majka svako jutro poslije sabah-namaza pogleda kroz prozor prema mezarju koje je na brdu iznad kuće gdje leži njezin sin Abdullah, majka uzdahne i pusti suze učeći tihim šapatom Fatihu svome sinu.

Za kraj i sjećanje na ovog velikog čovjeka i patriotu donosim njegovu pjesmu u kojoj je predvidio svoj kraj. Knjiga je izašla iz štamparije godinu dana pred njegovu smrt.

UMRIJEĆU U
SLAVU ALLAHA

Umrijeti majko hoću,
da ne bude Bosna RAM,
što ostalo od života,
bilo bi me živjet sram.

Umrijet majko hoću,
imana mi,dina,
Za slobodnu Bosnu
Rodila si sina.

Umrijeti majko hoću,
Prije Ramazana,
Neka babo post zaposti
Bošnjak-muslimana.

Umrijeti majko hoću,
S molitvom ezana,
Da minaret svjetlo krasi,
Cijelog Ramazana.

Umrijeti majko hoću,
u pjesničkom duhu,
umjesto zagrljaja šalji mi Fatihu.

Umrijeti majko hoću,
bez bojazni,straha,
podanik ću biti samo,
u slavu Allaha.

Rahmetullahi alejhi
rahmeten vasiaten!

Iz knjige Nijaza Salkića,
„Bobak po bobak, bosanski đerdan,
objavljene 2009. godine.

KNJIGA GOSTIJU

MOJI FAVORITI
GORNJA PUHARSKA
burek
U urbanoj sahari života
Dnevnik izgubljene buducnosti.
Pero moje duše
GRADAČAC I NJEGOVE ZNAMENITOSTI KROZ HISTORIJU
"SEHER" Vrazici
Dnevnik glavobolja
BUJRUM KOD AMIRA NA VELAGICE
hodačcestama
Princesswithoutroyallife
NEOBUX: Ne radite za novac neka novac radi za Vas!
Duradbegov Dolac
Moj centar svijeta
Hikaje- mudrosti
KALEIDOSKOP
VRAZICI ba Online
osobe sa invaliditetom
vakat
I carry your heart with me,I carry it in my heart!
Mejja-Su
LJubav u ime Allaha!
Crveni križ Općine Zenica
U.B.Bosnae Zelene beretke Vogosca
Bosnian nasheeds
JEDI AJVAR I ČITAJ NAŠE PESME
Slike pogrešnih trenutaka.
Moj je zivot igra bez granica-TOSE 4EVER
SVJEZE VIJESTI IZ BIH
Ograničena vremenom
__malo drugačija mama!__
Nekada u BiH
☁Violet Hill☁
ALONE IN THIS WORLD !
Govor srca
Dirty cactus
Bosnjacki front
IZRADA MATURSKIH RADOVA
Boston Celtics and NBA Where Amazing Happens
Greška
LJUBLJANSKA RAJA
Zanimljivosti iz znanja
Prošlost u sadašnjosti.. ♥
CroHerzegovina Gaming Community
Ti si moj najljepsi san
istinite price o duhovima
Cvjetna bajka
HARY_19=BAYERN MUNCHEN
Twillight Saga
-Udaljen od samog sebe-
više...

BROJAČ POSJETA
1239484

Powered by Blogger.ba