NIKADA NE ZABORAVI GENOCID I HOLOKAUST U BOSNI I SREBRENICI

VRAŽIĆANI CIJELOG SVIJETA

19.05.2017.

MIMBERA - RAMAZAN SE PRIBLIŽIO



الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ،  نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا.  مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده . ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه . إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون.
قال الله تعالى فى كتابه الكريم:                                                          
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ                                                                  
شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِي أُنزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِّلنَّاسِ وَبَيِّنَاتٍ مِّنَ الْهُدَىٰ وَالْفُرْقَانِ ۚ فَمَن شَهِدَ مِنكُمُ الشَّهْرَ فَلْيَصُمْهُ ۖ وَمَن كَانَ مَرِيضًا أَوْ عَلَىٰ سَفَرٍ فَعِدَّةٌ مِّنْ أَيَّامٍ أُخَرَ ۗ يُرِيدُ اللَّهُ بِكُمُ الْيُسْرَ وَلَا يُرِيدُ بِكُمُ الْعُسْرَ وَلِتُكْمِلُوا الْعِدَّةَ وَلِتُكَبِّرُوا اللَّهَ عَلَىٰ مَا هَدَاكُمْ وَلَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ.
صدق الله العظيم


U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!                 
Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., i njegovu časnu porodicu.
  A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 23. ša'ban 1438. ili 19. maj 2017. godine. Ovo je 32. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Vakuf', a današnja je, ,Ramazan se približio.'
 Cijenjeni  džemaate!    
 Rekao je Uzvišeni Allah: ,,U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti. Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate, da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete." (Kur'an, 2:185)
 Dolazi nam najodabraniji, jedini u Kur'anu spomenuti mjesec, ramazan. Dolazi nam, kao što kiša blagorodna dođe i suhu ispucalu zemlju oživi i ona se, kiši zahvaljujući, ukrasi. Dolazi nam da rahmet, magfiret, da od vatre zaštitu i nur, prospe, obilno i neizmjerno na nas, i da nam dušu osvježi, probudi je, i omogući joj da svijet, ovaj dunjalučki, vidi drugačijim, da ga vidi onakvim kakav on stvarno jeste. Allah dž.š., nam kazuje da ono što okom od dunjaluka vidimo, varka je. Kazuje nam da ovaj svijet, igra i zabava je.
 Vjernik nestrpljivo iščekuje ramazan, nije sebičan već u svojim dovama spomene braću i sestre, komšije, bliske prijatelje, rodbinu, koji ramazan ne dočekuju s veseljem. Vjernik dovi i za svoju djecu. U dovama ćemo u prvim ramazanskim danima i noćima doviti da Allah uputi neupućene, da im omili namaz, sedždu, ljubav do džemata i da ih udalji od griješenja.
 Vjernik izabjere dove i pravi listu osoba za koje će moliti svaki dan od sabaha, u toku dana dok posti, a posebno pred iftar kada se dove najviše primaju. Vjernik neće zaboraviti braću i sestre kojima je dova potrebna, da ih Allah uputi, da im zdravlje podari, da im nafaku i opskrbu obezbjedi, da im djecu uputi. Vjernik ne zaboravlja u svojim dovama ni svoj džem’at za kojeg dovi da nam Allah podari bereket i snagu u džem’atu.
 Vjernik pred ramazan pravi prednostnu listu ramazanskih ibadeta. On je već zapisao koja će dobra djela najviše činiti, koga će posjetiti, kome sadaku udijeliti, koliko će stranica Kur’ana proučiti, na koliko namaza u džem’atu doći, s kime će na svaku teraviju poći, koliko će iftara napraviti i postača nahraniti, koliko će knjiga islamskih pročitati i koliko sura obnoviti i novih naučiti.
 Vjernik je planirao da će se sa televizorom, kompjuterom i pametnim telefonom uz ramazan što manje družiti. Vjernik već dovi i Allaha moli, da ga sačuva beskorisnih djela i priča u ramazanu i svega onoga što bi mu moglo okrnjiti, i nedaj Bože post pokvariti, jer Poslanik je u tome bio izričit i jasan kada je kazao i nama oporučio: „Ko se ne ostavi lažnog i ružnog govora u ramazanu, on od svoga posta nema ništa osim gladi i žeđi“.
 Draga braćo, svjesni smo da vrijeme brzo prolazi, ramazan svake godine sve brže dolazi, a  povratak Gospodaru neumitno dolazi. Brate moj,  ako ne znaš u Kur'anu učiti, onda se možeš mukabelskim halkama prikučiti i svake ikindije Kur'an slušati. Poslanik kaže: „Kada se god ljudi okupe u jednoj od Allahovih kuća, da uče i proučavaju  Kur’an, na njih se spusti Allahova milost i smirenost, okruže ih meleki i spomenu ih kod onih koji su kod njega.“
 Ramazan je prilika za za džennetsku zaradu. Budimo džometi u ramazanu jer je i Poslanik tada bio najviše darežljiv i široke ruke. Dijelimo sadaku, pravimo iftare i sudjelujemo u našim džematskim iftarima. Znajmo dobro, ko nahrani postača, dobiva dvije nagrade, nagradu onoga koga je pozvao na iftar, a da se pozvanom ne umanjuje njegova nagrada.
 Iskoristimo ramazan da više i bolje učvrstimo bratske, prijateljske i džem’atske veze, jer ćemo se viđati svakodnevno po nekoliko puta, kada pričamo izaberimo lijepe teme, jer nema nama niko preči od nas samih u našem džem’atu. Neka nam džematlija bude u prvoj sofri i prvom krugu prijatelja, ahbaba. Budimo jedni drugima prvi na usluzi i na pomoći.
 Ljudi se najviše boje onih prvih dana posta, u njima vide strah da neće moći iznijeti post, znajmo da nakon prvih dana dolazi olakšanje i bereket. ,,Čovjek u prvim danima posta može osjećati glavobolju, slabost, nervozu i neraspoloženje, zato što se tijelo oslobađa taloga i trohe iz tkiva, čijim topljenjem nastaju otrovi koji odlaze u krv prije nego što se izbace iz tijela. Na tom putu otrovi prolaze kroz organe poput mozga, krvi i nerava, što dovodi do ovih kratkotrajnih pojava. Nakon tri do četiri dana posta počinju se trošiti rezerve bjelančevina i masnoća iz tijela. To se osobito može osjetiti po zadahu i mirisu tjelesnih izlučevina (znoj). Nakon trećeg dana posta mnogo je lakše podnijeti glad jer tijelo počinje izlučivati endorfin koji ublažuje bol i podiže raspoloženje. Drugi stupanj posta (3. do 7. dan) uključuje čišćenje sluzi, masnoća, odumrlih stanica i drugih otrova koji lakše izlaze iz sistema. Gotovo svako ko posti osjeća se isto – nakon prva dva dana ne osjeća glad i ima više energije.
 Naučne studije pokazale su da jedan dan posta iz tijela otklanja ostatke deset dana. Poslanik Muhammed, s.a.v.s., direktno nam ukazuje da „onaj ko posti ramazan i iza njega šest dana mjeseca ševvala, bit de nagrađen kao da je postio cijelu godinu.“ Nauka je dokazala da onaj ko isposti trideset i šest dana u godini, uklanja iz svog tijela otrove koji se nagomilaju tokom cijele godine.”(Iz knjige:,Mjesec ramazana počinje' – vodič kroz islamski post”, Grupa autora, Izdavač: Tugra, Sarajevo, 2009.)
 Nekada su naša djeca počinjala postiti od malehna, neki čak od prvog razreda osnovne škole, započinjajući sa dva, pet ili sedam dana. Kako bi rasli i broj dana bi se povećavao, i to je jedna od zaboravljenih tradicija u našim kućama kojoj treba da se vratimo. Roditelji ne bi smjeli da štede svoju djecu uskraćujući im post, jer ne žele da im djeca „gladuju“, nego ih što više od malehna vezivati za ovaj prelijepi i blagodatni ibadet.
 Post je idealna prilika da se jednom u godini stave u kožu onih koji nemaju, da osjete patnju drugoga kako bi mogli da je prepoznaju, te da kroz svoje aktivnosti pomognu one kojima je pomoć neophodna. Poslanik, a.s. je često govorio da se čovjek ne smije žalostiti na svoju sudbinu, jer u teškim momentima treba da gleda na one koji su u težoj situaciji i da zahvaljuje Bogu na onome što ima. Ramazan je idealna prilika da osjetimo glad i žeđ miliona djece u svijetu, da se sjetimo kako dnevno od žeđi podlegne oko 5000 osoba, a duplo više od gladi, da osjetimo njihovu bol, da pustimo suzu kada za iftar vidimo pun stol, dok možda u našoj neposrednoj blizini neko nema čime da utoli teško gladovanje, subhanallah. 
 Jedna hikaja kazuje da je neki bogati otac poveo sina na selo. Želio je da mu pokaže koliko ljudi mogu biti siromašni. Proveli su nekoliko dana kod siromašnih seoskih porodica. Kad su se vraćali kući, otac reče sinu: „Jesi li vidio koliko ljudi mogu siromašni biti“? Na to pitanje sin ocu dade odgovor koji ga zaprepasti.
 Reče mu: „Vidio sam slijedeće: Mi kod svoje kuće imamo jednog psa, oni imaju četiri. Ispred naše kuće nalazi se bazen koji se pruža do polovine avlije, oni imaju potok koji nema kraja. U našoj bašči su umjetne lampe, u njihovim baščama sijaju zvijezde. Naš pogled doseže do avlijske ograde, a njihov obuhvata cijeli horizont“. Otac je ostao zbunjen, ne znajući šta da kaže, a sin završi svoj odgovor riječima: „Hvala ti babo što si mi pokazao koliko smo siromašni“. Čista dječija duša ovaj svijet je vidjela drugačije. Vidjela ga je onakvim kakav jeste i zadovoljstvo našla u onome što čovjek obhrvan pohlepom uglavnom ne vidi. U izvorima naše vjere nalazimo da je rečeno, da bogatstvo, istinsko bogatstvo, nije u mnoštvu imetka, već u zadovoljstvu duše.
  Dova
 Molim Allaha Uzvišenom da u zdravlju i svakom hajru ramazan dočekamo, da se ramazanu radujemo, da sa osjećajem lahkoće i iskrenim nijjetom radi Allaha zapostimo i da sa lahkoćom postimo, da se u ramazanu ibadetu intenzivno posvetimo i da nas Allah Uzvišeni na najbolja dobra djela u ramazanu usmjeri.
 Molim Allaha Uzvišenog da nas u ramazanu grijeha rastereti, rahmet i magfiret podari, džem’atu što više približi, da jedni drugima sa osmijehom i čistoćom srca, duše i jezika prilazimo, sastajemo se i rastajemo.
 Molim Allaha Uzvišenog da nas loših djela, postupaka i riječi u ramazanu sačuva, a da na nas Svoju milost prosipa, da nam dove prima i ukabuli, našu djecu i porodicu uputi, naš iman ojača i pojača, bogobojaznost izgradi i naš ahlak i karakter uljepša.
  Molim Allaha, da nam ugradi poštovanje prema džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Da učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. I da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Amin! 

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
Objavio/la alibego u 10:37, 0 komentar(a), print, #







VRAŽIĆANI CIJELOG SVIJETA
<< 05/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031








GRADI SE DŽAMIJA U VRAŽIĆIMA

Kontakt
Saradnja
&
vrazici@
gmail.com
nijaz.salkic@
gmail.com
Haram je bilo koji
dio ovog bloga umnožavati,
fotokopirati ili na bilo
koji način reproducirati,
bez autorovog odobrenja.






odakle nas zijaretite

vražićke stranice

stranica safeta muminovica
blog dzemata vrazici
blog stranica ibrahima kevrica
Tatarija-Vrazici

poznate stranice

Dzemat Slovenj Gradec
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
Bosanski jezik
Kozarački kuhar
Medzlis islamske zajednice Foca
Vražićani
Neretva
Abdullahova Avlija
Portal Bosanski Novi-Urije
Vrazicke Novine-Vrazici News

ZANIMLJIVI VIDEO ZAPISI O VRAZICIMA





SJEĆANJE NA NAŠE PONOSITE BOŠNJAKE

Abdulah Kovačević
Vražićanin

Godine gladi u Titinoj Jugoslaviji su se poklopile sa agresivnim uvođenjem marksizma u šaroliko društvo novokomponovane nam države na brdovitom Balkanu.

Da vjera i nevjera ne mogu zajedno, pokazalo se kasnije, kada su vjeru počeli izgoniti iz sela i gradova "napredne" nam države.
Takva politika Tite i njegove klike je doprinijela otvaranju skrivenih konc-logora za njihove neistomišljenike po čitavoj vještačkoj tvorevini koja se zvala Jugoslavija.
Naravno, najdeblji kraj su izvukli muslimani i njihova inteligencija koja je mučki zatvarana i ubijana širom Bosne iHercegovine, od Tuzle, Zenice, Banja Luke, Sarajeva, Sremske Mitrovice, Lepoglave i drugih konc-logora Titine Jugoslavije.

Otimani su vakufi, zatvarani mektebi za vjeronauku, djeca se nisu smjela sunetiti itd. U to vrijeme, tačnije 1954. godine, u jednom selu na obroncima Majevice u kući Vražićkog težaka Avde Kovačevića rodio se sin Abdullah.
Ništa neobično, jer se te godine rodilo puno više muške nego ženske djece u tom
selu.

Otac Avdo je bio napredan čovjek, ali bez škole, jer Vražići su imali samo četverorazrednu školu, a njegovi roditelji ga nisu mogli slati do Čelića koji je bio udaljen 9 kilometara, jer se moralo raditi na zemlji i čuvati goveda.
Helem, da nastavimo kazivanje o malom Abdulahu koji je rastao u toplom okruženju svojih roditelja uz koje je bio i noć i dan, a pitoma okolina Vražićkog podneblja učinila je svoje, tako da je Abdullah izrastao u pametnog dječaka, koji je sa samim peticama završio osnovnu školu.

Po svojoj želji i nagovoru roditelja i rodbine nastavi školovanje u srednjoškolskom centru u Brčkom, gdje završi zanat za RTV mehaničara. Međutim, to našega Abdullaha nije puno oduševilo nego kreće na samostalno zarađivanje svagdanjeg kruha i ruha po tadašnjoj Jugi, kopajući kanale i radeći svakojake druge poslove samo da bi zaradio dovoljno novaca za studije na Ekonomskom fakultetu u Subotici, kojeg završava u redovnom roku.

Njegovo put se nastavlja u Ugljeviku gdje se zapošljava na Termoelektrani, a stan nalazi u Bijeljini na Trgu JNA blizu tadašnje općine. Abdullah nije ni tada bio zadovoljan svojim obrazovanjem, pa vanredno se upisuje na Ljubljanski univerzitet gdje za nepune četiri godine dobija titulu magistra ekonomskih nauka.
Bio je najobrazovaniji čovjek na termoelektrani, a povrh svega Bošnjo i musliman. Abdullah se polahko uspinje u vrh rukovodećih struktura elektrane, ali pošto je musliman nikako da ispliva na čelo.

U njegovom, do tog vremena, sredjenom životu počinje se uvlačiti crv sumnje u sistem čiji je i on bio jedan dio. U njemu tada otkriva niz nejasnoća i nedorečenosti. Kako je većina vladajuće strukture bila iz reda najpovlašćenije nacije u Titinoj brastvojedinstvujućoj državi, iz reda Srba, normalno je bilo da su najčešće veze uspostavljane sa "velikim bratom" Sovjetskim Savezom u koji su preko ekskurzija često odlazili kadrovi iz mnogih naših velikih firmi.

Abdullah odlazi u Moskvu, gdje upoznaje prijateljicu sa kojom se mislio i oženiti. Njihova veza traje nekoliko godina. Međutim, kasniji događaji su ga ohladili do te mjere da je bio jedini intelektualac iz elektrane koji je istupio iz partije (SK).
Bilo je to vrijeme kada je Abdullah spremao doktorat na Beogradskom univerzitetu, a bio je već objavio dosta radova na tu temu u naučnim časopisima širom Amerike i Evrope. Tik pred odbranom disertacije ušao je u prepirku sa nekolicinom profesora Beogradskog univerziteta po pitanju muslimanske nacije i bosanske državnosti.

Otvoreno mu je rečeno da svoju doktorsku disertaciju neće odbraniti u Beogradu, a kako mi je sam pričao poslije toga, niti na jednom univerzitetu koji kontrolišu Srbi.
Abdullah je uvidio mnoge stvari tih kasnih osamdesetih godina koje nisu mogli uvidjeti mnogi muslimani Bošnjaci. Osjećao je on, da se obruč oko muslimana u Bijeljini steže pa je 1990.godine počeo pisati knjigu o četničkim trojkama i buđenju četništva u BiH. Abdullah mi je pričao o svojim polemikama sa "kolegama"iz termoelektrane i to da su mu prijetili da mu mogu lahko začepiti usta, ako ne prekine sa otkrivanjem četničkih planova. Abdullah se tih godina potpuno okrenuo vjeri, čak je počeo u slobodnom vremenu dolaziti u džamiju.


Sjećam se 1991. god. kada je uzeo riječ, koju mu je omogućio mjesni imam, poslije džume namaza gdje je upozorio prisutne džematlije da muslimanima predstoji veliko iskušenje u nadolazećem vremenu, a da će na prvom mjestu četnici udariti na školovane ljude i našu inteligenciju. Nije prošlo ni tri mjeseca iza tih vizionarskih riječi našega Abdullaha, kad on uzima neplaćenih pet dana i povlači se iz Bijeljine u svoje Vražiće, a njegov babo će kasnije pričati da su ga tada uhodili po Bijeljini i vrebali priliku da ga ubiju.
Vidio sam ga tih dana samo jednom kada smo išli na otvorenje džamije u Koraj, bio je sjetan i zamišljen, ni nalik na onog razdraganog i nasmijanog Abdullaha koji se volio puno šaliti.

Nije prošlo ni dva dana od onih pet koje je uzeo kao neplaćene, a provodio ih je po pričanju svojih roditelja, na imanju blizu rijeke Šibošnice gdje je imao nasad oraha uz kojeg je provodio slobodno vrijeme, četnici (tadašnja JNA koji su bili od 1990. u šumi na nekim vježbama) organizuju posebnu vojnu vježbu, gdje tajnom akcijom kidnapuju Abdullaha, kojemu se gubi svaki trag.

Dva mjeseca trajala je akcija traženja predvođena policijskim inspektorima iz Tuzle, ali "traga nije bilo". Poslije demonstracija pred općinskom zgradom u Loparama predsjednik SDS Kerović (kasniji četnički vojvoda) okupljenom narodu ispred općine poručuje: "Ništa ne brinite, Abdullaha ćete dobiti živa ili mrtva!“ Dah je zastao svima nama okupljenim pred općinom, znao sam da će ga ubiti. Nešto manje od dvije sedmice iza toga Abdullaha su našli lovci (kao bajagi slučajno), u nepristupačnim padinama Vlastaka na Majevici. Bio je izbačen mrtav iz helikoptera koji je toga dana kružio iznad Vražića.


Kako je naš ponos i najinteligentniji Vražićanin novog doba umro ostaje nepoznanica. Mi koji smo ga mrtvog gledali nismo ga mogli skoro prepoznati. Oči su mu bile skoro ispijene i izgubljene duboko u očnoj duplji, a na vrh glave velika rupa, po tijelu usječeni krstovi, na nogama pečena koža, kao da je bio na ražnju i kao da su ga pekli.


Rahmetli Abdullah je zasigurno umro u najvećim mukama i bio je prva žrtva četničkog orgijanja koje će uskoro zahvatiti cijelu Bosnu i Hercegovinu, a ona, BiH, je trebala da nestane u moru velikopsrpske i crnogorske hegemonističke politike na Balkanu. Abdullah je predvidio i opisao svoju smrt u jednoj od dvije zbirke pjesama koje je objavio u svom plodnom i hajirli životu koji je podario svojoj Bosni i vjeri islamu. Ostali su da za njim tuguju njegovi roditelji i njegovi Vražićani i svi istinski Bošnjaci i muslimani. Njegova majka svako jutro poslije sabah-namaza pogleda kroz prozor prema mezarju koje je na brdu iznad kuće gdje leži njezin sin Abdullah, majka uzdahne i pusti suze učeći tihim šapatom Fatihu svome sinu.

Za kraj i sjećanje na ovog velikog čovjeka i patriotu donosim njegovu pjesmu u kojoj je predvidio svoj kraj. Knjiga je izašla iz štamparije godinu dana pred njegovu smrt.

UMRIJEĆU U
SLAVU ALLAHA

Umrijeti majko hoću,
da ne bude Bosna RAM,
što ostalo od života,
bilo bi me živjet sram.

Umrijet majko hoću,
imana mi,dina,
Za slobodnu Bosnu
Rodila si sina.

Umrijeti majko hoću,
Prije Ramazana,
Neka babo post zaposti
Bošnjak-muslimana.

Umrijeti majko hoću,
S molitvom ezana,
Da minaret svjetlo krasi,
Cijelog Ramazana.

Umrijeti majko hoću,
u pjesničkom duhu,
umjesto zagrljaja šalji mi Fatihu.

Umrijeti majko hoću,
bez bojazni,straha,
podanik ću biti samo,
u slavu Allaha.

Rahmetullahi alejhi
rahmeten vasiaten!

Iz knjige Nijaza Salkića,
„Bobak po bobak, bosanski đerdan,
objavljene 2009. godine.

KNJIGA GOSTIJU

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
1073372

Powered by Blogger.ba