VRAŽIĆANI CIJELOG SVIJETA 2010/08
   
NIKADA NE ZABORAVI GENOCID I HOLOKAUST U BOSNI I SREBRENICI

VRAŽIĆANI CIJELOG SVIJETA

31.08.2010.

BISERJE RAMAZANA

 Nijaz SALKIĆ

 

Dani prolaze i nestaju poput vode što dolazi i prolazi rijekama i riječicama dunjalučkim. Poslije jakih vrućina došle su jake i obilne kiše. U nekim dijelovima naše države vjetar i kiša nanijeli su štete ljudima i usjevima. Hvala Bogu Milostivom da nije bilo poplava kod nas kao što je nažalost poplavilo neke države Evrope i Azije a najviše Pakistan Indiju i Kinu.

 

Insan ne treba nikada prestati sa zahvalom Allahu s.v.t.a., pogotovu ako ima nimet zdravlja, ako nije u bihuzurluku, sikluku i siromašluku.

 

Prođoše nam 18, 19 i 20-ti dan ramazana u uobičajenom ramazanskom halu. Danas je utorak i dan ulaska muttekija u itikaf.

 

JEDANAESTI RAMAZANSKI BISER-ITIKAF

 

Itikaf je osamljivanje i provođenje zadnjih 10 dana ramazana u džamiji. U itikafu može biti jedna, dvije ili tri osobe. Evo šta o itikafu kaže čuveni bosanski alim Muhamed Seid Serdarević u svom kitabu “Fikhul Ibadat”.

 

O ITIKAFU

 

I'tikaf znači namjerno boravljenje izvjesno vrijeme u džamiji u kojoj se klanja svih pet vakata namaza u džematu, i to radi sevaba. Prema tome itikaf ne vrijedi ako se ne obavlja u džamiji, (ili i u džamiji ali se u njoj ne klanja svih pet vakata u džematu), kao ni onda ako je u džamiji boravio ne znam koliko ali bez namjere da to bude itikaf. No, žena može obaviti itikaf i u svojoj kući, ako ima posebnu sobu za klanjanje. Itikaf a ima tri vrste: 1) vadžib, 2) sunneti-muekkede i 3) mustehab. Vadžib je zavjetni itikaf, sunneti-muekkede,

I to alel-kifaje (tj. ako jedni izvrše s drugih spada) je itikaf u zadnjih deset dana ramazana i mustehab-itikaf koji je izvan ovih. Za valjanost izvršenja zavjetnog itikafa uvjetuje se post. Itikaf-mustehab može se izvršiti i bez posta pa se može sastojati

čak i iz vrlo kratkog boravljenja u džamiji, npr. samo od nekoliko

časaka.

Ko je u itikafu ne smije se udaljavati iz džamije osim za obavljanje nužde. I jedančas boravka izvan džamije bez nužde pokvariće itikaf. Dotični stalno boravi u džamiji, tamo jede, pije i spava. On smije nešto kupiti što mu je potrebno u džamiji, ali ne smije u džamiju donositi. robu i tamo je držati kao ni vršiti kupoprodaju radi trgovine. Svaki odnosaj sa ženom mu je haram i to bi mu naravno pokvarilo itikaf.

Pri nijjetu za itikaf može se nijjet učiniti npr. samo za boravak preko dana u džamiji. Tada bi smio preko noći biti kod kuće. Držati neprestano šutnju u itikafu kao neku vrstu ibadeta smatra se kao mekruh, tj. smatrajući šutnju nekim postom ili pobožnimčinom.

Šta je još rečeno o itikafu?

Islamski učenjaci imaju jednoglasan stav da boravak u i'tikafu nije obaveza već da je to pohvalno-sunnet- onome ko želi, osim u slučaju da se čovjek zavjetuje da će boraviti u i'tikafu, kada mu ispunjavanje zavjeta postaje obaveza. Ovaj propis je isti i za muškarce i žene. Kao što je dozvoljeno muškarcima da budu u i'tikafu, ženama je to također dozvoljeno. Na to nam ukazuje hadis Aiše r.a da je Allahov Poslanik dozvolio Aiši r.a. i Hafsi r.a da budu u i'tikafu.(Buhari) Također, spomenuti hadis u kojem Aiša r.a. kaže da su supruge Allahovog Poslanike prakticirale i'tikaf nakon smrti Allahovog Poslanika.

Većina islamskih učenjaka je smatrala da je boravak u i´tikafu sunnet tokom cijele godine, a da je najbolje da to čovjek učini u ramazanu, u zadnjih deset dana.

       Što se tiče pitanja koliko je vremenski minimalno dozvoljeno da čovjek bude u i'tikafu, po tom pitanju učenjaci imaju oprečne stavove. Neki su kazali da je deset dana minimalan vremenski period za boravak u i'tikafu, neki su kazali da je noć i dan minimalan vremenski period za i'tikaf, a neki su kazali noć ili dan, a neki su otišli i dalje od toga pa su kazali da to nije vremnski ograničen ibadet i da je dozvoljeno čovjeku da bude u i'tikafu manje od dana ili noći, nekoliko momenata. Ovo je stav većine islamskih učenjaka hanefijske, šafijske i hambelijske pravne škole.

       Ovo pitanje nije precizirano niti ograničeno Kur'anom i sunnetom Allahovog Poslanika. Praksa Allahovg Poslanika je bila da je boravio u i'tikafu deset dana, ali to nije naredio i samim time se to ne smatra ograničenjem. Također je naredio Omeru da ispoštuje zavjet kojim se zavjetovao još u predislamskom dobu da će biti u i´tikafu jedan dan.

 

 

Šta je preporučeno da čini osoba u i'tikafu-savjeti onome ko je u i'tikafu?

 

       Preopručeno je osobi koja je u i'tikafu da se posveti ibadetu, bez razlike da li to bilo učenje Kur'ana, klanjanje općih nafila, pritvrđenih sunneta, noćnog namaza, duha namaza, dva rekjata poslije abdesta, spominjanje Allaha, ustrajnost u zikrovima nakona namaza, ustrajnost u jutarnjem i večernjem zikru, ponavljanje za mujezinom.

1.     Da se izoluje od ostalih osoba, bez razlike bile u i'ikafu ili ne, kako bi što bolje iskoristio vrijeme u ibadetu i razmišljanju o njegovom stanju, svođenju računa sa samim sobom.

2.      Da ne dozvoli da zaboravi na cilj ulaska u i'tikaf, da je cilj duhovno pročišćenje, ibadet, pokornost, razmišljanje, samoobračun itd.

3.       Korištenje vremena u upućivanju dove, a naročito u vremenima u kojima se primaju dove, između ezana i ikameta, u zadnjoj trećini noći, nakon namaza, na sedždi, pred iftar.

4.     Da pokuša na vrijeme da se pripremi za nastupajuće namaze kako bi mogao da smireno i skrušeno klanja sunete prije i poslije farz namaza.

5.     Da čini raznovrsne ibadete kako mu ne bi postalo činjenje jednog ibadeta dosadno.

6.     Da pokuša da što manje vremena provodi u spavanju, već da spava samo onoliko koliko mu je potrebno da bi mogao da nastavi sa ibadetom.

7.     Da ponese sa sobom tefsir Kur'ana kako bi mogao da pročita komentar ajeta koji su mu nejasni, a sve s ciljem boljeg shvatanja Kur'ana, razmišljanja o njegovim poukama i porukama.

30.08.2010.

RAMAZANSKI PULS I U NJEMU IFTARI

Nijaz Salkić

 

Evo dana itikafa koji otvara zadnjih 10 dana blagoslovljenog ramazana. Nisu prećerali oni što su davno kazali, sve što je lijepo brzo mine. Ramazan je belni k'o život. Prvih deset dana mladosti, drugih deset radosti a zadnjih deset starosti. Ostari bome i ovaj ramazan. Slijedeće hefte ćemo ga ispratiti u vječnost da se o njemu priča k'o o svakom rahmetliji koji je među ljudima živio i preselio u bolje vrijeme i na bolji svijet.

 

 

 

 

 

 

 

Helem ramazanski ašici su neumorni. Asli, nejma ih bukadar. Jopet, istina je da nije kvalitet u količini već u vrijednosti. Jerbo, mu'mini su k'o začin u jelu ili još bolje k'o skupocjeni miris koji opija mjesto na kome se nađe i začini kraj u koji dođe. Ove rede hoću kazati. Vjerniku nije ništa teško. Bolan ne bio, vjernik može cijeli dan bez hrane i vode izdurat, vrelinu predurat, i sve do iftara saburli i lahak ostat'.

 

 

 

 

 

 

Vjernik kad se iftari on to radi gospodski, on jede po malo, vodu uzima po istilahu i bez jordama a hitar je k'o kakva mlada nevista. Vjernik junaci moji, je u sve potaman i insan k'o čigra. On na vrijeme akšam klanja, spremi se na teraviju i svjež k'o da je cijelu noć spavao sklanja svoju teraviju . Niko ba nije k'o mu'min-vjernik, a vi govorite šta hoćete!! Evo nekoliko momenata sa ovogodišnjih iftara da makar sa po jednom slikom osjetimo ljepotu kućnih doživljaja na iftarima u naših mu'mina.

 

 

 

 

 

29.08.2010.

U HLADU HADISA – IZVODI IZ RIJADUS - SALIHINA. DIO 40.

 Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Posebna počast porodici Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i o njenim fadiletima

 

 

Allah, džellešanuhu, kaže: إِنَّمَا يُرِيدُ اللَّهُ لِيُذْهِبَ عَنْكُمُ الرِّجْسَ أَهْلَ الْبَيْتِ وَيُطَهِّرَكُمْ تَطْهِيرًا "Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti." (Al-Ahzab, 33)

 

 وَمَنْ يُعَظِّمْ شَعَائِرَ اللَّهِ فَإِنَّهَا مِنْ تَقْوَى الْقُلُوبِ  "Pa ko poštuje Allahove propise - znak je bogobojaznog srca."(El-Hadž, 32)

 Prenosi se da je Jezid b. Hajjan, rekao: "Jednog dana smo ja, Husejn ibni Sebre i 'Amr ibni Muslim otišli Zejdu ibni  Erkamu, r.a. Nakon šta smo sjeli kod njega, Husejn mu reče: ‘O Zejde! Uistinu si ti vidio mnogo hajra! Vidio si Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, i čuo njegov govor, sa njim u boj išao i za njim klaniao. Zaista si mnogo hajra doživio! Pričaj nam nešto od onoga što si čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme.'

 

On tada reče: 'Bratiću moj! Tako mi Allaha, već sam ostario, davno je to bilo, a ponešto sam i zaboravio od onoga što sam čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, te primite od mene ono što vam kažem, a ne pitajte me za ono što prešutim.'

Zatim reče: 'Jednog dana je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, ustao i održao govor na izvoru izmedu Mekke i Medine, koji se zove Humma u kome se zahvalio Allahu, dž.š., tesbih Mu učinio, govorio i opominjao, a zatim rekao: - O ljudi! Zaista sam ja samo čovjek, uskoro će doći izaslanik moga Gospodara (melek smrti), te ću mu se ja odazvati, a među vama ostavljam dva velika emaneta: prvi je Allahova Knjiga, u kojoj je uputa i nur, te je čvrsto prihvatite i nje se držite! - Pa je govorio o Kur'anu i nužnosti njegove primjene u životu, a zatim rekao: - I moja porodica. Allahom vas opominjem za moju porodicu!'

Husejn ga zatim upita: 'A ko je njegova porodica, o Zejde? Zar nisu njegove žene od njegove porodice?' 'Njegove žene spadaju u ehli-bejt, ali njegova je porodica oni kojima je zabranjena sadaka poslije njegove smrti', odgovori on.

Husejn reče: 'A ko su oni?' 'Oni su: porodica Alije, porodica 'Akila, porodica Dža'fera i porodica 'Abbasova', odgovori on. 'Svima ovima je zabranjeno primanje sadake?', upita Husejn. 'Da', odgovori on."

U drugom rivajetu stoji: "Uistinu, ja vama ostavljam dva velika emaneta: jedan od njih je Allahova Knjiga, koja je Njegovo uže; ko ga bude slijedio, bit će na pravom putu, a ko ga ostavi, bit će u zabludi." (Muslim)

Nastavićemo, inšaAllah!

29.08.2010.

BOSNA U LJETU I MI OVOG LJETA U BOSNI (6.dio)

Nijaz SALKIĆ

 

Vražići su jedan od niza biserli bobaka u nizu zelenog majevičkog đerdana bosanskih sela i čaršija. Kao što je Majevica ponos prelijepe zemlje Bosne tako je i čaršija Vražići ponos cijelog podmajevičkog đerdana sela i gradova.

 

 

Što god ko mislio o Vražićima i Vražićanima mora ipak htio ili ne priznati da su Vražići zbilja lijep kutak zemlje Bosne. Netaknuta priroda, vrijedni insani, zrak za poželjeti, voda samo tak'a,  a momci i djevojke ko iz bajke.  Za vražićki narod s odavno se zna da je pitom i dočekan. Takvi su Vražići i Vražićani i tu se ne da i ne može ništa promijeniti. Što bi zapisao neki moderni pisac novokomponovanih pjesama ' Mogu samo da nas mrze…' a stari vražićki djedo dodao 'eheto'.

 

 

VRAŽIĆKI STANAK DRUGI DAN

 

Podsjećanja radi u petak, 30. avgusta promocijom knjige i pozorišnom predstavom u večernjim satima otvoren je ovogodišnji privredni i kulturni događaj na tuzlanskom kantonu pod imenom “Vražićki stanak”.

 

 

U subotu je u osnovnoj školi i ispred  škole na poligonu nastavljena manifestacija. Drugog dana manifestacije  nakon svečanog defilea ulicama Vražića održana je smotra folklora KUD iz okolnih mjesta.

Svoj prvi nastup i predstavljanje imalo je vražićko KUD "Zumbul" čiji su članovi folklorne sekcije izveli splet bosansko-hercegovačkih igara. Kako Vražićani nemaju sreće sa vremenom to se ponovilo i ove godine, cijela manifestacija je protekla pod kišobranima.

Ipak, je svako našao ono radi čega je došao na 'stanak'. Ljubitelji mesa i kotlića su pripremili meso i sve u to što ide. Specijalni i dobro čuvani recept za čuveni vražićki karišik je otpakovan, pročitan  i učitan u lonac.

Zabava je počela uz vražićke bubnjare i zurlaše. Na poligonu se moglo vidjeti druženje poznanika i prijatelja koji su mogli probati sve što od zerzevati i voća uspijeva na našem podneblju.

Sutra  01. avgusta se 'tanak'  nastavlja  uz obilježavanje  14-tog rođendana vražićkog radio »Avaza« u čijoj proslavi će učestvovati sijaset estradne elite iz Bosne i Hercegovine.

Nastavićemo inšaAllah!

 

27.08.2010.

BISERJE RAMAZANA

 Nijaz SALKIĆ

 

Osvanuo je 17-ti dan ramazana i to lipo u petak. Svi su dani Allahovi i lijepi a petak je itako odabran dan u odabranom mjesecu i odabranom ramazanskom datumu, u danu Bedra. U petak se srca više puta mekšaju. Ljepote džumanske hutbe, ljepota slušanja Kur’ana na mukabelii slast učenja i slušanja Kur’ana na teraviji, odlike su ramazanskog petka.

 

Da ne ponavljam po ko zna koji put, das u se mnogi plašili vrućih avgustovskih dana, zbog dužine dana, vrućine i žeđi. Evo i ovaj 17-ti dan proteče u oblačnim intervalima sve do pre iftar. Onda udari kiša i zapuha jak vjetar. U petak smo imali iftar kod džematlije koji je udaljen oko 35 kilometara. Vozio sam čuvajući se da ne skrenem s puta od jake kiše, vjetra i vode koja se valjala po putu kojim smo se kretali. Na iftaru prijatna ramazanska atmosfera sa prijatnim ljudima. Po povratku u mesdžid opet vjetar, kiša, munje i grmljavina.  

 

Trebalo je klanjati teraviju u (h)olujnoj noći pred džematlijama koji su trebali doći iz džemata rasutog na prostoru od više desetaka kilometara.  Otvorili smo prozore i udisali svježinu koja je dolazila sa vana. Jaka kiša je udarala po krovu i trotoarima, munja je povremeno osvjetljavala ljetnu avgustovsku noć samo se čuo glas imama koji je učeći Kur’an predvodio bedrovsku teraviju. Poslije teravije je u miru i rahatluku proučen mevlud i izveden prigodan programa. Na kraju se zasladilo mevludskim najslađim šerbetom i kolačima koje su džematlijke maksuzile nakrararile za ovu noć.

 

 

DESETI BISER BISER-SEDŽDE PRILIKOM SLUŠANJA KUR’ANA NA MUKABELI

 

Sjećam se puno svojih ramazana provednih u svom zavičaju, okružen svojom rodbinom, rastući u svojoj kući i slušajući Kur’an u svojoj džamiji. Naglašavam prisvojnu zamjenicu ‘svoj’ jer sam imao svoj život koji sam živio na svoj način u datim okolnostima.  Otac mi je bio jako pobožan pa me često vodio na dnevne namaze a posebno na jaciju i sabah namaz. Naš imam je učio dugo Kur’an na jacija namazu a posebno dugo je učio na sabahu. Kao djetetu mi to nije bilo jasno zašto se to čini jer sam želio sve što činim da to bude hitro i bez odugovlačenja.

Helem kad bi ramazanom sa ocem na ikindiji slušao mukabelu djelimično sam počeo razumijevati zašto se puno uči Kur’an. Posebno I tajnovito je bilo činjenje sedžde u toku učenja mukabele. Naime, imam, mujezin I ljudi koji su znali bolje od ostalih učiti Kur’an sjedali su u jedan krug ispred džamijskog mihraba I učili Kur’an. Dok smo mi stare džematlije i djeca slušali, odjednom bi jedan od učača uzviknuo ‘sedždei tilavet’ a potom bi svi ostali ustali na noge i s jednim tekbirom Allahu ekber, učinili sedždu I potom ponovno ustali na noge a zatim nanovo sjeli i nastavili sa učenjem Kur’ana.

 

Šta je to sedždei tilavet?

 

Sedždei-tilavet je sedžda koja se učini kad se prouči ili čuje određeni ajet iz Kur´ana. Takvih je ajeta u Kur'anu četrnaest i kod svakog je sa strane naznačeno da je tu sedžda. Ti se ajeti nalaze u ovim surama: 1) El-E'araf, 2) Er-r'ad, 3) En-nahl, 4) El-isra, 5) Merjem, 6) El-hadž, 7) El-furkan, 8) En-neml, 9) Es-sedžde, 10) Sad, 11) Ham-mim sedžde, 12) En-nedžm, 13) Inšekkat i 14) Ikre.

 

U suri El-Hadždž je samo jedna sedžda (nakon 18. ajeta) dok u šafijskom i hanbelijskom imaju dvije (na kraju 18. i 77. ajeta). U 77. ajetu se, prema našem mezhebu, općenito naređuje namaz, a ne sedžda posebno, pa nema obaveze da se učini sedždei-tilavet. U turskim izdanjima (štampanjima) Kur'ana broj ovih sedždi je 14 (samo jedna u suri El-Hadždž), a u arapskim (uglavnom) broj tih sedždi je 15  (dvije u suri El-Hadždžd) s tim što sedžda u suri Sad (24. ajet) kod šafija i hanbelija smatra mustehabbom mimo namaza, dok je haram učiniti je u namazu. Kada je riječ o broju sekti, prema našem kiraetu (Asimovom) ima ih četiri i to u surama: El-Kehf, Jasin, El-Kijameh i El-Mutaffifun. U nekim drugim kiraetima moguće je da ih ima više. To bolje znaju eksperti za kiraete.

 

Po Hanefiskom mezhebu to je vadžib a kod drugih sunet. Ona se obavlja tako što se donese tekbir,učini se jedna sedžda na kojoj se prouči tri puta "Subhane rabbijel-e´ala"te se opet donese tekbir i vrati se sa sedžde,izgovarajući  "Semi´na ve eta´na gufraneke rabbena ve ilejkel-mesir". Učenjaci četiri pravne škole imaju jednoglasan stav da je od sunneta prilikom sedžde-tilavet da se veliča Allah istim zikrom koji se uči na sedždi u namazu, riječima ‘Subhane Rabijel-e’ala’, ili dovama  koje su zabilježene u vjerodostojnim hadisima u kojima se navodi da je Allahov Poslanik tom prilikom učio:

Od Aiše, r.a., prenosi se da je rekla: ‘‘Allahov Poslanik, na sedždi-tilavet u noćnom namazu, govorio bi: Ova sedžda se sastoji od jedne sedžde pri kojoj je lijepo proučiti dovu: SEDŽEDE VEDŽHI LILLEZI HALEKAHU VE ŠEKKA SEM'AHU VE BESAREHU BIHAVLIHI VE KUVVETIHI FETEBAREKELLAHU AHSENUL-HALIKIN. (Peterica, osim Ibn Madže)  “Moje lice čini sedždu Onome koji ga je stvorio, Onome koji mu je stvorio vid i sluh, Njegovom snagom i moći.” (Fetve Stalne komisije, 7 tom, str. 261.)


Od Ibn Abbasa, r.a., prenosi se da je neki došao čovjek Allahovom Poslaniku i kazao: ‘Sinoć sam sanjao kako klanjam iza jednog drveta koje je učinilo sedždu zbog moje sedžde, pa sam čuo to drvo da govori: ‘Gospodaru moj, upiši mi kod Sebe nagradu zbog nje, oprosti mi grijehe zbog nje, učini je mojom opskrbom kod Sebe i primi je od mene kao što si je primio od Svoga roba Davuda.’'' Ibn Abbas je kazao: '‘Allahov Poslanik učio je kur’anski ajet u kojem je sedžda, pa je učinio sedždu i čuo sam ga da dovi istom onom dovom  za koju je čovjek rekao da je dovilo drvo.”
(Tirmizi, dobrim – hasen ocijenio ga je šejh Albani.)

 

Vrijednost sedždei-tilaveta

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Kada učeći Kur'an sin Ademov  naiđe na sedždu pa je učini, šejtan se udalji i zaplače govoreći: ‘Teško meni, čovjeku je naređena sedžda pa ju je učinio i za to će biti nagrađen Džennetom, a meni je naređena sedžda pa sam je odbio učiniti i zato ću biti kažnjen Džehennemom." (Muslim  od Ebu Hurejre,  r.a)

Po mišljenju nekih učenjaka, svi argumenti u kojima se spominje vrijednost sedžde općenito i vrijednost praktikanata ove sedžde ujedno su i dokazi za vrijednost sedžde-tilavet, a to su: sedžda je razlog brisanja grijeha i povećanja čovjekove deredže na ahiretu, čovjek je najbliže svome Gospodaru kada je na sedždi, vrijeme sedžde je blagoslovljeno i u njemu se primaju dove, i mjesto tijela kojim se čini sedžda neće izgorjeti u Džehennemu. (Tejsirur-Rahman fi ahkami sudžudit-tilaveti, str. 4.) Prvo poglavlje

26.08.2010.

BISERJE RAMAZANA

 Nijaz SALKIĆ

 

Ispostismo petnaesti dan ramazana koji  prođe u toploti i vrućini.  Šestaesti nas obradova sa svojim oblacima i vjetrićem. Teravije su kako tako posjećene. Narod se polahko vraća iz Bosne, Kosova, Makedonije i sa mora. Bože na hajr u slijedećem ramazanu koji se približava mjesecu julu.

Ulazimo u drugu polovicu blagoslovljenog mjeseca. Učinimo više za sebe, za svoju porodicu, za rodbinu, komšiluk i sve mum’mine učeći dove Uzvišenom Allahu za njihov spas. Iskoristimo priliku da napravimo iftar u svom domu, podijelimo na vrijeme sadekatul fitr i zekatom očistimo svoj imetak.

 

 

DEVETI BISER BISER-17-ti dan ramazana, Dan Bedra i mevlud

 

Sedamnaesti dan ramazana je poznat u narodu još i kao Dan Bedra. Tada se ‘sterala’ sergija za džemate u dijaspori. Dok sam živio u Bosni a kasnije obavljao imamski poziv nisam osjećao težinu te sergije. Sada kad sam i sam u dijaspori dobro znam šta znači pomoć malom džematu. Sigurno su te pare koje je naš dobri narod bacao na sergiju bile halal pare.

 

Helem, na Dan Bedra, dakle 17. Dan mjeseca ramazana uveče se učio mevlud. Mevlud su učila vrijedna I valjana mektebska djeca koja su u mevludski program unosila svoja osjećanja, dušu i srce. Šta go ko mislio i govorio o mevludu, ti mevludski program su bili osvježenje za džemat i džematlije.

 

Nejma niti jedne generacije naših ljudi a da se ne sjećaju nekog svog nastupa na mevludskoj svečanosti. Posebno su imami ponosni na svoje učenike u mektebskim horovima što su se zajedno mjesecima pripremali samo za jedan uspješan nastup pred svojim džematom. Nažalost nekih od članova tih mektebskih horova u domovini i I dijaspori nisu živi. Sjetimo ih se noćas fatihom i lijepom riječju na našim bedrovskim i mevludskim programima i akademijama .

 

Šta je to mevlud, pročitajte u ovom tekstu

 

Mevlud je dan rođenja našeg Poslanika Muhammeda a.s. Dakle, mevlud je sinonim za rođenje i promjenu načina života. Mevlud je za nas Bošnjake značio veselje i praznik, dobru sofru za našu djecu, a tekbiri i ilahije su tada na širom otvorena vrata, ulazili u naše kuće.

Mevlud je obavezno okitio naše domove ahmedijama, kako hodžinskim i hadžijskim, isto toliko i serbabima na glavama naših djedova i amidža. Kada bi se proučio carski mevlud u našoj mjesnoj džamiji, svečanost mevluda se selila u naše kuće. Mirisale su kuće i avlije od halve, hurmašica, resedije, halebije, tirita i riže pripravljene na ovaj ili onaj način.

Helem nejse, mevlud za nas Bošnjake nije bio samo puki rođendan Poslanikov, on je za nas bio najveće veselje koje smo izražavali baš na mevludu, što smo, eto, muslimani i što dočekasmo još jedan Rebiu-l-evvel .

Bio je to i ushit što dočekasmo još jednu godinu živi i zdravi u našoj Bosni u dini islamu i u svojoj kući bosanskoj. Mevludom je Bošnjak svečano otvarao dućane i magaze, radnje i kahve. Nije se moglo desiti da neko useli u stan jal' u kuću, a da ne pozove svoga hodžu, rodbinu, komšije i prijatelje, a da u kući ne prouči mevlud.

Mada nije propisana verzija mevluda koji bi se učio po kućama, najpoznatiji je zasigurno onaj od hafiza Saliha Gaševića. Počinjao je: "Od Allaha koji trazi pomoci..." Tu su još i Zenunovićev, Bašagićev, Kadićev. Do sada je izašlo puno opisa rođenja Muhammeda a.s., u stihu a biće ih još, a sve je to dokaz koliko muslimani vole svoga Poslanika.

Posebno bogat mevlud je uštimao i oko izvođenja okupio biranu ekipu, naš sevdalija i harmonikaš Omer Pobrić, Visočanin i Bošnjo naš. Kada ga je prvi put na svom čardaku u Visokom učio, usput je to snimio na kasete i CD-e, opremio sa knjigom i notnim zapisom, k tome svemu dodao jedan tespih, bogato opremio i poslao u knjižare.

Dok na carski mevlud u džamiji dolazi ko god hoće, na onaj u kući dolaze samo pozvani i birani gosti. Svi se svečano oblače, a poneki muški stave i fes na glavu, a mi djeca kape bjelice koje smo dobili od hadžija koje su te godine išli na Ćabu.

Nejma ljepše eglene i muhabeta od onoga koji se započne na mevludskom sohbetu. Naročito su lijepu eglenu imali naši stari i dobri, mudri Bošnjani, sa bijelim bradama i velikim turbanima omotanim oko fesa jal kape bere. Dok bi oni tako pričali bijele brade bi se tresle u ritmu eglene, a u fildžanu bi se kahva i ohladila dok bi se riješila i privela kraju kakva mes'ela jal' stara priča.

Poslije proučenog mevluda na kojem je obavezno bio mjesni imam i muezzin (imućniji muslimani su zvali i poznate hodže iz okoline), sterala bi se sofra, muška, ženska i dječija, klanjala bi se jacija i onda bi krenuo muhabet duboko u noć uz suhe šljive, suho meso i sir, te ders i pitanja okupljenih džematlija.

E, ahbabu moj i dostovi dragi, na mevludu našem bosanskom je posebno slatko i drago šerbe naše mevludsko. E, jest bilo slatko i skupo, vrijedno i dragocjeno. Kakva je samo doletjela onoga kome je ponuđena maštrafa šerbeta. Nikada se nisi mogao previše napiti niti je mogao insanu naškoditi.

 

Na mevludu se nije samo mevlud učio, domaćin bi iskoristio priliku da se se sjeti i svoje umrle rodbine pa smo često i zikir činili i tevhid učili u dugim zimskim, ili u ljetnim kratkim noćima, pa smo često znali poslije mevludske noći cijeli dan zijevati.

 

Dragi moji, mevlud je stara bošnjačka, a ako hoćete i bosanska tradicija. Ona se prenosila s koljena na koljeno. S druge strane, poslije ratnog vihora koji je zahvatio i našu domovinu, mevlud je u nekim krajevima domovine izgubio na tradiciji i dosljednosti djedovskim principima. Posebno je to vidljivo nakon raznih tumačenja od neke uleme da je mevlud novotarija ili kako rekoše moderno, bid'at.

 

Bilo kako bilo valja nama čuvati i očuvati mevlud i okupljanja naša i gorljivost našu i ljubav prema Poslaniku koju izražavaše naši preci, preko mevludskih svečanosti. Neka nove uleme i neka i takvih tumačenja, ipak je mevlud naše nasljeđe i način da tekbir, tehlil (La ilahe illellah) i tahmid (elhamdulillahi) dopre i do onih koji nisu često u našim mesdžidima i džamijama a nađu se na mevludima. Jašta i dabome, kako pasalo i odgovaralo kome.

Iz knjige »Mirisi iz nanine sehare«

 

26.08.2010.

MIMBERA- POLOVICA RAMAZANA

 Nijaz SALKIĆ

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

 

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.

 

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

''Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas. Mi smo Allahovi i Njemu pripadamo.

 

Allah, s.v.t.a., u suri  Ibrahim / Ibrahim  u 31. ajetu kaže:

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

   

قُلْ لِعِبَادِيَ الَّذِينَ آمَنُوا يُقِيمُوا الصَّلَاةَ وَيُنْفِقُوا مِمَّا رَزَقْنَاهُمْ سِرًّا وَعَلَانِيَةً مِنْ قَبْلِ أَنْ يَأْتِيَ يَوْمٌ لَا بَيْعٌ فِيهِ وَلَا خِلَالٌ  "Reci vjernicima, robovima Mojim, da namaz obavljaju i da udjeljuju i tajno i javno dio onoga što im Mi darujemo, prije nego što nastupi Dan u kome neće biti ni trgovanja ni prijateljstva." /31/

 

A zatim, danas je petak, 27. avgust 2010., ili  17. ramadan, 1431. hidžretske godine. Ovo je trideset i četvrta džuma u novoj hidžretskoj godini. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

Danas je treća po redu džuma namaz u svetom mjesecu ramazanu i jedna je od najvažnijih u ovom mjesecu. Bezbeli to je zato što smo sa današnjom džumom ušli u drugu polovicu ramazana. Zato što je danas dan Bedra, velike pobjede vjernika nad svojim nefsom i sjećanje na pobjedu svjetla nad mrakom. Zato što se narednih dana sve ono lijepo i duhovno polahko privodi kraju. Sa ovom heftom izlazimo iz druge trećine ramazana u kojoj je Allah dželle ve ala obećao oprost grijeha onima koji Ga zamole za oprost. U utorak se ulazi u Itikaf i u zadnju trećinu ramazana u kome Uzvišeni oslobađa od vatre. Vrhunac ramazana je svakako noć Kadra koja je bolja od 1000 mjeseci.

Draga moja braćo i poštovane sestre! Znajmo da je Ramazan jedna velika sehara skrivenih tajni i riznica duhovnog bogatsva. Kome se u ramazanu ne smekša i otvori srce s tim insanom nešto nije u redu. Mekšanje srca je bilo kod halis vjernika koji su postili, ibadetili kod kuće i na teravijama kalili i čeličili tijelo i dušu. Zato je i treća trećina mjeseca ramazana, kako kaže hazreti šejh Selim Sami, sâmi je selamet, spas. Nakon što je prošao prethodne dvije faze, čovjek se ponovno budi, opet povećava svoje ibadete, ponovno se trezveno raduje mjesecu ramazanu. U posljednjoj trećini mjeseca ramazana, ljudi kao da se najednom počnu utrkivati u priređivanju iftara za postače. Kako se kod nas kaže: „Zovu sa svih strana.“ Sada iz srca, čovjekovo biće zaokupe mubarek riječi hazreti Pejgambera, alejhisselam: 'Ko spremi iftar postaču, imat će nagradu poput tog postača, s tim da se postačeva nagrada ništa neće okrnjiti.'

Allah Svojim robovima u citiranom ajetu u današnjoj hutbi naređuje da Mu pokorni budu, da Njegovim stvorenjima dobročinstvo čine, istinu pomažu, da namaz klanjaju, a namaz nije ništa drugo do činjenje ibadeta jedino Allahu, te da od onoga što im je Allah dao udjeljuju, dajući zekat, potpomažući bližnje, a da ostalima dobročinstvo čine. Pod obavljanjem namaza misli se na to da se vodi računa o namaskom vaktu, roku obavljanja namaza, ruku'u, sedždi, i skrušenosti, kao što naređuje javno i tajno dijeljenje kako bi se spasili "prije nego što nastupi Dan", tj. Sudnji dan, "u kome neće biti ni trgovanja, ni prijateljstva". Ni od kog se neće primiti da se sobom otkupi od kazne, tj. da sebe "proda" u zamjenu za otkup.

 

Dok živimo na ovom prolaznom i varljivom svijetu potrebe su nam veze i prijateljstva jer se drvo na drvo naslanja a čovjek na čovjeka. Tamo na konačno Sudu predodžbe o prijateljstvu nema, a onaj koji kaznu bude zaslužio napušten će biti, a tamo će pravda i pravičnost vladati. Ono što se želi reći jeste svakako to da otkupnina i trgovina neće nikom koristiti, kao ni prijateljstvo ni zagovorništvo onome ko se sa Allahom kao nevjernik sretne, kako to Uzvišeni veli:

وَاتَّقُوا يَوْمًا لَا تَجْزِي نَفْسٌ عَنْ نَفْسٍ شَيْئًا وَلَا يُقْبَلُ مِنْهَا عَدْلٌ وَلَا تَنْفَعُهَا شَفَاعَةٌ وَلَا هُمْ يُنْصَرُونَ  "I bojte se Dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kad se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zagovor neće koristiti i kada im niko neće moći pomoći."(2:123)

 

Dok postimo i privodimo kraju ibadet u ovom ramazanu sjetimo se porodice i svoje djece i zamolimo Allaha s.v.t.a. da ih pravim putem okrene i činimo dove za njih. Ničije dijete nije savršeno, niti iko od nas može kazati da mu Allahova pomoć nije potrebna. Učeći mukabelu i pritom iščičitavajući Tefsir naći ćemo kazivanja o velikim ljudima i Poslanicima koji su zahvaljivali Bogu na daru i plačući molili Boga Uzvišenoga da spasi i selametom prati njihovu djecu.

 

الْحَمْدُ لِلَّهِ الَّذِي وَهَبَ لِي عَلَى الْكِبَرِ إِسْمَاعِيلَ وَإِسْحَاقَ ۚ إِنَّ رَبِّي لَسَمِيعُ الدُّعَاءِ  "Hvala Allahu, Koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka."

 

 وَاجْنُبْنِي وَبَنِيَّ أَنْ نَعْبُدَ الْأَصْنَامَ "Sačuvaj i mene i sinove moje od toga da se klanjamo kumirima." Svaki daija - imam treba da moli za sebe, za svoje roditelje i svoju porodicu.

 

Nemojmo u dovi ni sebe zaboraviti, kao ni svoje roditelje i sve vjernike, mu'mine,  baš kao što je dovio dobri Allahov rob Ibrahim:

  رَبِّ اجْعَلْنِي مُقِيمَ الصَّلَاةِ  "Gospodaru moj, daj da ja obavljam namaz", tj. učini me ustrajnim u namazu i izvršavanju namaskih obreda.  وَمِنْ ذُرِّيَّتِي  "I potomci moji", tj. učini ih onima koji će namaz obavljati.  رَبَّنَا وَتَقَبَّلْ دُعَاءِ "Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju", tj. za sve ono za što sam Ti se obraćao.

 رَبَّنَا اغْفِرْ لِي وَلِوَالِدَيَّ "Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim." Bilo je to prije nego što se Ibrahim, a.s., odrekao svoga oca pošto mu je bilo predočeno njegovo neprijateljstvo spram Uzvišenog Allaha.  وَلِلْمُؤْمِنِينَ "I svim vjernicima", tj. svima koji vjeruju.   "Na dan kada se bude polagao račun", tj. na dan kada Ti robovi Tvoji budu polagali račune  يَوْمَ يَقُومُ الْحِسَابُ   pa ih budeš kažnjavao - nagrađivao, prema djelima njihovim, bila ona dobra ili loša.

 

Brate i sestro u vjeri, ostade nam još malo blagoslovljenog mjeseca ramazana. Ne zaboravimo da je dova velikanska prilika data svakom čovjeku a dahabetile vjerniku. Učite dovu u Ramazanu, jer upravo kod zapovijedi posta u Kur’anu, Allah Uzvišeni nas poučava kad kaže: وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِي عَنِّي فَإِنِّي قَرِيبٌ ۖ أُجِيبُ دَعْوَةَ الدَّاعِ إِذَا دَعَانِ ۖ فَلْيَسْتَجِيبُوا لِي وَلْيُؤْمِنُوا بِي لَعَلَّهُمْ يَرْشُدُونَ  A kada te robovi Moji za mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi onoga koji dovu uči. Zato neka se oni Meni odazovu na Moj poziv i neka se u Mene pouzdaju, da bi bili na pravom putu (2:186).

Manje spavajmo u preostalim noćima ramazani šerifa. Čuditi se je svakom muslimanu i muslimanki koji je bezbrižni u ovim danima i noćima. Šta kazati za one koji presjediše ramazan pred televizorima, na sijelima u besposlici a nije ih bilo nigdje ovog ramazana ni na  sehuru, niti na iftaru, najmanje na  mukabeli a nikako na teraviji. Kaže Uzvišeni dželle ve ala:

أَوَلَمْ يَرَوْا إِلَىٰ مَا خَلَقَ اللَّهُ مِنْ شَيْءٍ يَتَفَيَّأُ ظِلَالُهُ عَنِ الْيَمِينِ وَالشَّمَائِلِ سُجَّدًا لِلَّهِ وَهُمْ دَاخِرُونَ  "Zar oni ne vide da sve ono što jeAllah stvorio sad desno, sad lijevo, pruža sjene svoje Allahu poslušno ( čineći sedždu ) i da je i ono pokorno." /48/"Allahu sedždu čini sve živo na nebesima i na Zemlji, u prvom redu meleki, a i oni se ne ohole", /49/ "boje se Gospodara svoga, Koji je iznad njih, i čine ono što im se naredi." /50/

 

Uzvišeni obavještava o Njegovoj veličini, moći i uzvišenosti kojoj su se sva stvorenja pokorila, sve neorganske elementi, životinje, biljke, ljudi, džini i meleki, te On obavještava da sve što ima sjenu rasprostire svoje sjene desno i lijevo, i jutrom i večerom i pri zalasku sunca... Sve svojom sjenom čini sedždu Allahu, te Uzvišeni kaže: "oni Mu se pokoravaju", tj. ponizno Mu se potčinjavaju. Sedžda svake stvari njena je sjena.

 

Braćo i sestre, iskreno u ime Allaha, dželle še'nuhu, postimo mubarek mjesec ramazan, molimo Uzvišenog Gospodara za pomoć ugroženim i obespravljenim muslimanima i svim ugroženim ljudima, čuvajmo se do kraja  ramazana svih grijeha, pomozimo siromahe, nahranimo postače, dajmo sadekatu-l-fitr, očistimo imetke kroz zekat, sjetimo se svoje islamske zajednice i džamije u Ljubljani I dajmo svoj prilog za nju, učimo, podučavajmo i slušajmo Kur'an, natječimo se u činjenju dobrih djela, tragajmo u posljednjoj trećini ramazana za Noću Kadra, koja je vrijednija od hiljadu mjeseci i nadajmo se Allahovoj, dželle še'nuhu, milosti!!!

 

25.08.2010.

BISERJE RAMAZANA

Nijaz SALKIĆ

 Danas je pola je ramazana. Četrnaesti dan je bio jako blag i oblačan. Hora je bilo postiti. U petnaestom danu je do podne bilo oblačno a predveče je kiša padala i grmilo. Vrijeme se promijenilo a hava ohladila. Da se primijetiti I bez đozluka, posti ko hoće i posti ko može. Kažem, posti ko hoće, to bih ja protabirio ovako. Ko se Boga boji taj vjeru u srcu I domu svome goji. Jopet, posti ko može, znači da ne mogu postiti teški hasta-bolesnici, prestari i zaifli-slabi ljudi,  a bome ni  radnici na teškim zadacima i poslovima.

Helem, ‘pitu ne pravi ko je bogat i svega ima’, već pitu pravi ko je naučio, (ko ima tradiciju). Tako je nekako i sa ramazanom, iftarima, postom, zekatom, sadekatul fitrom, teravijom i svim popratnim biljurima ramazanskim. Neki muslimi su se previše opustili, zapustili, prepustili, ispustili i razrahatili pa i ne znaju kad je ramazan a kad je običan dan. Ramazan bude i prođe a oni se sjete kada im kogoderce SMS pošalje da je Bajram prikučio.

 

DEVETI BISER BISER-BUĐENJE NA SEHUR

 

Danas je ustajanje na sehur jednostavno ako se na to gleda sa tehničke strane. Postač ima tisuću i jednu, i hiljadu i jednu mogućnost. Može naviti onaj obični sahat (veker), može tražiti da mu iz Telekoma pošalju SMS-poruku za buđenje, može na svom mobilnom telefonu naštimati buđenje, može ga žena, mati, sestra, brat, nena, amidža, strina, tetka, komšija probuditi, može, može ko god hoće ako on to hoće.

Zemanile, u vaktu mojih roditelja budilo se drugačije. Cijeli ramazan bi bubnjar obilazio džemat i udarao u bubanj te glasom povremeno narod dozivao da ustane na sehur. Uveče bi se vrijeme  iftara oglašavalo pucanjem iz topa.

Kasnije u mom odrastanju je mujezin salavatom sa munare budio narod na sehur i ručak. Svaki ozbiljniji džemat i veća džamija su imali redovnog mujezina. Dok nije stigla elektrika na selo, mujezin se ljeti odmah poslije pola noći pripremao da krene u džamiju. Penjao bi se po onom mrklom mraku uz munaru i sa munare oko pola sahata učio jakim glasom salavat dok nije zadnji postač upalio lampu ili fenjer u svojoj kući. Kada je došla elektrika uvedene su ploče a kasnije razglasi, kandilji i zvučnici na munari. Od salavata do ranog sabahskog ezana goreli su u nekim džematima kandilji (svjetla na munari) da se zna kad je prekid jela. Ipak ljepota ranih jutarnjih salavata je plijenila svakog saima-postača. Zato su mujezini bili priljubljeni ljudi u džematu.

Danas je vrijeme kompjutera, digitalnih naprava, SMS-ova, vaktija, ručnih  satova za buđenje, mobilnih naprava i čega sve nejma u ovom vremenu. Ipak, čovjeka najbolje probudi dobar nijet da će postiti i da će ujutro ustati u ime Allaha na sehur.


24.08.2010.

SJEĆANJE NA MILE I DRAGE

 Nijaz SALKIĆ

 

 

Roditelji su ono što je nama djeci najdraže (trebalo bi biti) poslije Boga Dragoga. Majka i otac su ljubav dunjalučka prosuta po stazama kojim hodaju njihova djeca. Dok žive brižni roditelji nastoje da djeci pruže materijalnu i svaku drugu pomoć i zaštitu. Kada jednom odu djeca uvide i sa zakašnjenjem shvate koga su imali.

 

 

 

Halima i Ibrahim Salkić iz mahale Kolobara u Vražićima su podigli i izveli na selamet petoro svoje djece: Nijaza,  Ševalu,  Muaza, Abasa i Ševkiju. U februaru 2003-će je otišla majka Halima a u avgustu iste godine i otac Ibrahim. Obje smrti su bile iznenađenje za djecu i sve poznanike. A koja to smrt nije iznenađenje i zaprepaštenje kada nastupi?!

 

 

 

 

 

U znak sjećanja na svoje dobre roditelje djeca su se 03. avgusta 2010. godine iza ikindije namaza okupila u nekadašnjem roditeljskom domu i na ognjištu gdje su rasli u ljubavi i na roditeljskim skutovima. Proučen je Jasin i kelimei tevhid i upućena dova za spas dobrih roditeljskih duša.

24.08.2010.

MUSALLIJA

 Nijaz SALKIĆ

 

Onaj koji klanja (obavlja) salat-namaz zove se musallija. Musallije bi morali biti svi ljudi jer se čovjek mora zahvaljivati Uzvišenom Allahu na svagdanjem kruhu i nimetu života. Poznato je da je namaz najbolji način zahvale Uzvišenom Bogu. Ljudi su različiti u svemu pa i u razmišljanju. Jedni su zahvalni a drugi misle da sve što imaju je stvar sreće a ne Allahovog kadera i mudrosti.

 

 

Najbolji namaz je skupni, zajednički, znači namaz obavljen u džematu i džamiji. Evo jednog redovnog musallije.  Imu mu je Aljo Sivčević. Mada već duže vrijeme živi sam (supruga je umrla) ovaj čestiti insan redovno odlazi na akšam namaz u džamiju pa i kada vrijeme nije pogodno za hodanje.

24.08.2010.

VRIJEME NAMAZA-KLANJAMO IKINDIJU NAMAZ (1. dio)

IKINDIJA NAMAZ

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

Vrijeme ikindijskog namaza počinje na sredini vremena između podne i akšama, odnosno kada sjena nekog predmeta poraste za jednu ili dvije dužine predmeta i traje do akšama. Ikindijski namaz se klanja u dva dijela. Prvo klanjamo četiri rekata suneta (Sunet) a zatim četiri rekata farza (Fard).

 

 

Ikindijski SUNET


NEVEJTU EN USALLIJE LILLAHI TEALA SALATE SUNETIL-ASRI, EDAEN MUSTAKBILEL - KIBLETI, ALLAHU EKBER!


 

 



SUBHANE KELLAHUMME VE BI HAMDIKE, VE TEBARE KESMUKE, VE TEALA DŽEDDUKE, VE LA ILAHE GAJRUKE.

E'UZU BILLAHI MINEŠEJTANIR-RADŽIM

BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM

EL-HAMDU LI-LLAHI RABBIL-ALEMIN
ER-RAHMANIR-RAHIM, MALIKI JEVMID-DIN
IJJAKE NA'BUDU VE IJJAKE NESTE'IN
IHDINES-SIRATAL-MUSTEKIM,
SIRATAL-LEZINE EN'AMTE' ALEJHIM,
GAJRIL-MAGDUBI' ALEJHIM VE LED-DALIN

 

TEBBET JEDA EBI LEHEBIN VE TEBB

MA AGNA ANHU MALUHU VE MA KESEB

SEJASLA NAREN ZATE LEHEB

VEMRE E TUHU HAMMA LETEL HATAB

FI DŽIDIHA HABLUM MIMMESED


Kad se sve ovo prouči onda izgovarajući ALLAHU EKBER, sagnemo se na ruku' i izgovorimo 3 puta:

SUBHANE RABBIJEL-AZIM!

Zatim, ispravljajući se sa ruku-a, kažemo
SEMIALLAHU LI MEN HAMIDEH, RABBENA LEKEL-HAMD
A onda, izgovarajući ALLAHU EKBER, spustimo se na sedždu, pri položaju sedžde treba da se dotiče tlo sa sedam dijelova tijela, a to su: čelo i nos, dlanovi ruku, koljena i prsti nogu.


Na sedždi tri puta izgovorimo:
SUBHANE RABBIJEL-EALA!
To je prva sedžda
Zatim se, izgovarajući ALLAHU EKBER, podignemo s prve sedžde i onda sjednemo, te ote'hirimo, zastanemo sjedeći otprilike koliko 3 sekunde, a onda opet, izgovarajući ALLAHU EKBER, idemo na drugu sedždu, na kojoj se uči (tri puta: SUBHANE RABBIJEL-EALA) Vraćajući se sa druge sedžde, opet izgovaramo ALLAHU EKBER

 

 

ustajemo na drugi rekat

 


BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM
EL-HAMDU LILLAHI RABBIL-ALEMIN
ER-RAHMANIR-RAHIM, MALIKI JEVMID-DIN
IJJAKE NA'BUDU VE IJJAKE NESTE'IN
IHDINES-SIRATAL-MUSTEKIM,
SIRATAL-LEZINE EN'AMTE' ALEJHIM,
GAJRIL-MAGDUBI' ALEJHIM VE LED-DALIN

 

KUL HUVALLAHU EHAD

ALLAHUS-SAMED

LEM JELID VE LEM JULED

VE LEM JEKULLEHU KUFUVEN EHAD

 

Onda se sagnemo, pregnemo izgovarajući  3 puta ALLAHU EKBER izgovorimo:

SUBHANE RABBIJEL-AZIM!

Zatim, ispravljajući se sa ruku-a, kažemo


SEMIALLAHU LI MEN HAMIDEH, RABBENA LEKEL-HAMD

A onda, izgovarajući ALLAHU EKBER, spustimo se na sedždu, pri položaju sedžde treba da se dotiče tlo sa sedam dijelova tijela, a to su: čelo i nos, dlanovi ruku, koljena i prsti nogu.


Na sedždi tri puta izgovorimo:


SUBHANE RABBIJEL-EALA!


To je prva sedžda


Zatim se, izgovarajući ALLAHU EKBER, podignemo s prve sedžde i onda sjednemo, te se jedan trenutak odahne otprilike kao 3 sekunde, a onda opet, izgovarajući ALLAHU EKBER, idemo na drugu sedždu, na kojoj se uči isto što i na prvoj sedždi, (tri puta: SUBHANE RABBIJEL-EALA) Vraćajući se sa druge sedžde, opet

izgovaramo ALLAHU EKBER


onda  sjednemo na koljena i proučimo:

 


ET-TEHIJJATU
ET-TEHIJJATU LILLAHI VES-SALEVATU VETTAJIBATU, ES-SELAMU ALEJKE, EJJUHEN-NEBIJJU, VE RAHMETULLAHI VE BEREKATUHU: ES-SELAMU ALEJNA VE ALA IBADILLAHIS-SALIHIN! EŠHEDU EN LA ILAHE ILLELAH, VE EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULUHU.

I SALAVATE

ALLAHUMME SALLI ALA MUHAMMEDIN VE ALA ALLI MUHAMMED, KEMA SALLEJTE ALA IBRAHIME VE ALA ALI IBRAHIME, INNEKE HAMIDUN MEDŽID.  ALLAHUME BARIK ALA MUHAMMEDIN VE ALA ALI MUHAMMED, KEMA BAREKTE ALA IBRAHIME VE ALA ALI IBRAHIME, INNEKE HAMIDUN MEDŽID.

 

 

Kada smo to proučili ustajemo na treći rekat

 

 

SUBHANE KELLAHUMME VE BI HAMDIKE, VE TEBARE KESMUKE, VE TEALA DŽEDDUKE, VE LA ILAHE GAJRUKE.

E'UZU BILLAHI MINEŠEJTANIR-RADŽIM

BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM
EL-HAMDU LILLAHI RABBIL-ALEMIN
ER-RAHMANIR-RAHIM, MALIKI JEVMID-DIN
IJJAKE NA'BUDU VE IJJAKE NESTE'IN
IHDINES-SIRATAL-MUSTEKIM,
SIRATAL-LEZINE EN'AMTE' ALEJHIM,
GAJRIL-MAGDUBI' ALEJHIM VE LED-DALIN

 

KUL EUZU BI RABBIL FELEK

MIN ŠERRI MA HALEK

VE MIN ŠERRI GASIKIN IZA VEKAB

VE MIN ŠERRIN-NEFFASATI FIL UKAD

VE MIN ŠERRI HASIDIN IZA HASED

 

Onda se sagnemo, pregnemo izgovarajući  ALLAHU EKBER  3 puta izgovorimo:

SUBHANE RABBIJEL-AZIM!


Zatim, ispravljajući se sa ruku-a, kažemo


SEMIALLAHU LI MEN HAMIDEH, RABBENA LEKEL-HAMD

A onda, izgovarajući ALLAHU EKBER, spustimo se na sedždu, pri položaju sedžde treba da se dotiče tlo sa sedam dijelova tijela, a to su: čelo i nos, dlanovi ruku, koljena i prsti nogu.


Na sedždi tri puta izgovorimo:
SUBHANE RABBIJEL-EALA!
To je prva sedžda
Zatim se, izgovarajući
ALLAHU EKBER, podignemo s prve sedžde i onda sjednemo, te se jedan trenutak odahne otprilike kao 3 sekunde, a onda opet, izgovarajući ALLAHU EKBER, idemo na drugu sedždu, na kojoj se uči isto što i na prvoj sedž
di, (tri puta: SUBHANE RABBIJEL-EALA) Vraćajući se sa druge sedžde, opet

izgovaramo ALLAHU EKBER

 

 

ustajemo na četvrti rekat i učimo da sebe čujemo

 

 


BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM
EL-HAMDU LILLAHI RABBIL-ALEMIN
ER-RAHMANIR-RAHIM, MALIKI JEVMI-D-DIN
IJJAKE NA'BUDU VE IJJAKE NESTE'IN
IHDINES-SIRATAL-MUSTEKIM,
SIRATAL-LEZINE EN'AMTE' ALEJHIM,
GAJRIL-MAGDUBI' ALEJHIM VE LED-DALIN

 

KUL EUZU BI RABBIN-NAS

MELIKIN-NAS, ILAHIN-NAS

MIN ŠERRIL VESVASIL HAN-NAS

ELLEZI JUVESVISU FI SUDURIN-NAS

MINEL DŽINNETI VEN-NAS

 

Onda se sagnemo, pregnemo izgovarajući  ALLAHU EKBER 3 puta izgovorimo:

SUBHANE RABBIJEL-AZIM!


Zatim, ispravljajući se sa ruku-a, kažemo
SEMIALLAHU LI MEN HAMIDEH, RABBENA LEKEL-HAMD

A onda, izgovarajući ALLAHU EKBER, spustimo se na sedždu, pri položaju sedžde treba da se dotiče tlo sa sedam dijelova tijela, a to su: čelo i nos, dlanovi ruku, koljena i prsti nogu.


Na sedždi tri puta izgovorimo:
SUBHANE RABBIJEL-EALA!
To je prva sedžda
Zatim se, izgovaraju
ći ALLAHU EKBER, podignemo s prve sedžde i onda sjednemo, te se jedan trenutak odahne otprilike kao 3 sekunde, a onda opet, izgovarajući ALLAHU EKBER, idemo na drugu sedždu, na kojoj se uči isto što i na prvoj sedždi, (tri puta: SUBHANE RABBIJEL-EALA) Vraćajući se sa druge sedžde, opet

izgovaramo ALLAHU EKBER

 

zauzmemo sjedeći položaj po propisu i učimo:

 


ET-TEHIJJATU


ET-TEHIJJATU LILLAHI VES-SALEVATU VETTAJIBATU, ES-SELAMU ALEJKE, EJJUHEN-NEBIJJU, VE RAHMETULLAHI VE BEREKATUHU: ES-SELAMU ALEJNA VE ALA IBADILLAHIS-SALIHIN! EŠHEDU EN LA ILAHE ILLELAH, VE EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULUHU.

SALAVATE

ALLAHUMME SALLI ALA MUHAMMEDIN VE ALA ALLI MUHAMMED, KEMA SALLEJTE ALA IBRAHIME VE ALA ALI IBRAHIME, INNEKE HAMIDUN MEDŽID.  ALLAHUME BARIK ALA MUHAMMEDIN VE ALA ALI MUHAMMED, KEMA BAREKTE ALA IBRAHIME VE ALA ALI IBRAHIME, INNEKE HAMIDUN MEDŽID.

DOVE

ALLAHUME RABBENA ATINA FID-DUN-JA HASENETEN VE FIL-AHIRETI HASENETEN, VEKINA AZABEN-NAR! RABBENAGFIR LI VE LI VALIDEJJE VE LIL-MU'MININE JEVME JEKUMUL -HISAB!


Zatim se preda Selam:

I to najprije na desnu stranu gledajući u vrh desnog ramena, izgovarajući:
ES-SELAMU ALEJKUM VE RAHMETULLAH!
Onda se isto tako, preda selam na lijevu stranu gledajući u vrh lijevog ramena izgovarajući:
ES-SELAMU ALEJKUM VE RAHMETULLAH!


ALLAHUME, ENTES-SELAMU VE MINKES-SELAM, TEBAREKTE, JA ZEL-DŽELALI -VEL-IKRAM

Tako smo završili i ikindijski sunet.

24.08.2010.

VRIJEME NAMAZA-KLANJAMO IKINDIJU NAMAZ (2. dio)

IKINDIJSKI  FARD (FARZ)

 

Prije nego što počnu klanjati farz svakog namaza žene nisu dužne a muškarci moraju proučiti ikamet koji glasi:

 

ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER

EŠHEDU EN LA ILAHE ILLALLAH,  EŠHEDU EN LA ILAHE ILLALLAH

EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN RESULULLAH, EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN RESULULLAH

HAJJEA LESSALAH, HAJJEA LESSALAH

HAJJEA LEL FELAH, HAJJEA LEL FELAH

KAD KAMETIS-SALAH, KAD KAMETIS-SALAH

ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER.

LA ILAHE ILLELLAH

 

a zatim zanijetimo IKINDIJSKI farz riječima:

 

NEVEJTU EN USALLIJE LILLAHI TEALA SALATE FARDIL ASRI EDAEN MUSTAKBILEL KIBLETI ALLAHU EKBER.




SUBHANE KELLAHUMME VE BI HAMDIKE, VE TEBARE KESMUKE, VE TEALA DŽEDDUKE, VE LA ILAHE GAJRUKE.

E'UZU BILLAHI MINEŠEJTANIR-RADŽIM - BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM

EL-HAMDU LILLAHI RABBIL-ALEMIN
ER-RAHMANIR-RAHIM, MALIKI JEVMID-DIN
IJJAKE NA'BUDU VE IJJAKE NESTE'IN
IHDINES-SIRATAL-MUSTEKIM,
SIRATAL-LEZINE EN'AMTE' ALEJHIM,
GAJRIL-MAGDUBI' ALEJHIM VE LED-DALIN

 

TEBBET JEDA EBI LEHEBIN VE TEBB

MA AGNA ANHU MALUHU VE MA KESEB

SEJASLA NAREN ZATE LEHEB

VEMRE E TUHU HAMMA LETEL HATAB

FI DŽIDIHA HABLUM MIMMESED

Onda se sagnemo, pregnemo izgovarajući  ALLAHU EKBER  3 puta izgovorimo:

SUBHANE RABBIJEL-AZIM!


Zatim, ispravljajući se sa ruku-a, kažemo


SEMIALLAHU LI MEN HAMIDEH, RABBENA LEKEL-HAMD

A onda, izgovarajući ALLAHU EKBER, spustimo se na sedždu, pri položaju sedžde treba da se dotiče tlo sa sedam dijelova tijela, a to su: čelo i nos, dlanovi ruku, koljena i prsti nogu.


Na sedždi tri puta izgovorimo:
SUBHANE RABBIJEL-EALA!
To je prva sedžda
Zatim se, izgovarajući
ALLAHU EKBER, podignemo s prve sedžde i onda sjednemo, te se jedan trenutak odahne otprilike kao 3 sekunde, a onda opet, izgovarajući ALLAHU EKBER, idemo na drugu sedždu, na kojoj se uči isto što i na prvoj sedž
di, (tri puta: SUBHANE RABBIJEL-EALA) Vraćajući se sa druge sedžde, opet

izgovaramo ALLAHU EKBER

 

 

ustajemo na drugi rekat i učimo da sebe čujemo

 


BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM
EL-HAMDU LILLAHI RABBIL-ALEMIN
ER-RAHMANIR-RAHIM, MALIKI JEVMI-D-DIN
IJJAKE NA'BUDU VE IJJAKE NESTE'IN
IHDINES-SIRATAL-MUSTEKIM,
SIRATAL-LEZINE EN'AMTE' ALEJHIM,
GAJRIL-MAGDUBI' ALEJHIM VE LED-DALIN

 

KUL HUVALLAHU EHAD

ALLAHUS-SAMED

LEM JELID VE LEM JULED

VE LEM JEKULLEHU KUFUVEN EHAD

 

Onda se sagnemo, pregnemo izgovarajući  ALLAHU EKBER 3 puta izgovorimo:

SUBHANE RABBIJEL-AZIM!


Zatim, ispravljajući se sa ruku-a, kažemo
SEMIALLAHU LI MEN HAMIDEH, RABBENA LEKEL-HAMD

A onda, izgovarajući ALLAHU EKBER, spustimo se na sedždu, pri položaju sedžde treba da se dotiče tlo sa sedam dijelova tijela, a to su: čelo i nos, dlanovi ruku, koljena i prsti nogu.


Na sedždi tri puta izgovorimo:
SUBHANE RABBIJEL-EALA!
To je prva sedžda
Zatim se, izgovaraju
ći ALLAHU EKBER, podignemo s prve sedžde i onda sjednemo, te se jedan trenutak odahnemo otprilike kao 3 sekunde, a onda opet, izgovarajući ALLAHU EKBER, idemo na drugu sedždu, na kojoj se uči isto što i na prvoj sedždi, (tri puta: SUBHANE RABBIJEL-EALA) Vraćajući se sa druge sedžde, opet

izgovaramo ALLAHU EKBER

 

 

zauzmemo sjedeći položaj po propisu i učimo:

 


ET-TEHIJJATU

ET-TEHIJJATU LILLAHI VES-SALEVATU VETTAJIBATU, ES-SELAMU ALEJKE, EJJUHEN-NEBIJJU, VE RAHMETULLAHI VE BEREKATUHU: ES-SELAMU ALEJNA VE ALA IBADILLAHIS-SALIHIN! EŠHEDU EN LA ILAHE ILLELAH, VE EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULUHU.

 

ustajemo na treći rekat

 


BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM
EL-HAMDU LILLAHI RABBIL-ALEMIN
ER-RAHMANIR-RAHIM, MALIKI JEVMID-DIN
IJJAKE NA'BUDU VE IJJAKE NESTE'IN
IHDINES-SIRATAL-MUSTEKIM,
SIRATAL-LEZINE EN'AMTE' ALEJHIM,
GAJRIL-MAGDUBI' ALEJHIM VE LED-DALIN

 

Onda se sagnemo, pregnemo izgovarajući  ALLAHU EKBER  3 puta izgovorimo:

SUBHANE RABBIJEL-AZIM!


Zatim, ispravljajući se sa ruku-a, kažemo


SEMIALLAHU LI MEN HAMIDEH, RABBENA LEKEL-HAMD

A onda, izgovarajući ALLAHU EKBER, spustimo se na sedždu, pri položaju sedžde treba da se dotiče tlo sa sedam dijelova tijela, a to su: čelo i nos, dlanovi ruku, koljena i prsti nogu.


Na sedždi tri puta izgovorimo:
SUBHANE RABBIJEL-EALA!
To je prva sedžda
Zatim se, izgovarajući
ALLAHU EKBER, podignemo s prve sedžde i onda sjednemo, te se jedan trenutak odahne otprilike kao 3 sekunde, a onda opet, izgovarajući ALLAHU EKBER, idemo na drugu sedždu, na kojoj se uči isto što i na prvoj sedž
di, (tri puta: SUBHANE RABBIJEL-EALA) Vraćajući se sa druge sedžde, opet

izgovaramo ALLAHU EKBER

 

 

ustajemo na četvrti rekat i učimo da sebe čujemo

 


BISMILLAHIR-RAHMANIR-RAHIM
EL-HAMDU LILLAHI RABBIL-ALEMIN
ER-RAHMANIR-RAHIM, MALIKI JEVMI-D-DIN
IJJAKE NA'BUDU VE IJJAKE NESTE'IN
IHDINES-SIRATAL-MUSTEKIM,
SIRATAL-LEZINE EN'AMTE' ALEJHIM,
GAJRIL-MAGDUBI' ALEJHIM VE LED-DALIN

 

Onda se sagnemo, pregnemo izgovarajući  ALLAHU EKBER 3 puta izgovorimo:

SUBHANE RABBIJEL-AZIM!


Zatim, ispravljajući se sa ruku-a, kažemo
SEMIALLAHU LI MEN HAMIDEH, RABBENA LEKEL-HAMD

A onda, izgovarajući ALLAHU EKBER, spustimo se na sedždu, pri položaju sedžde treba da se dotiče tlo sa sedam dijelova tijela, a to su: čelo i nos, dlanovi ruku, koljena i prsti nogu.


Na sedždi tri puta izgovorimo:
SUBHANE RABBIJEL-EALA!
To je prva sedžda
Zatim se, izgovaraju
ći ALLAHU EKBER, podignemo s prve sedžde i onda sjednemo, te se jedan trenutak odahne otprilike kao 3 sekunde, a onda opet, izgovarajući ALLAHU EKBER, idemo na drugu sedždu, na kojoj se uči isto što i na prvoj sedždi, (tri puta: SUBHANE RABBIJEL-EALA) Vraćajući se sa druge sedžde, opet

izgovaramo ALLAHU EKBER

 

 

zauzmemo sjedeći položaj po propisu i učimo:

 


ET-TEHIJJATU

ET-TEHIJJATU LILLAHI VES-SALEVATU VETTAJIBATU, ES-SELAMU ALEJKE, EJJUHEN-NEBIJJU, VE RAHMETULLAHI VE BEREKATUHU: ES-SELAMU ALEJNA VE ALA IBADILLAHIS-SALIHIN! EŠHEDU EN LA ILAHE ILLELAH, VE EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULUHU.

 

SALAVATE

ALLAHUMME SALLI ALA MUHAMMEDIN VE ALA ALLI MUHAMMED, KEMA SALLEJTE ALA IBRAHIME VE ALA ALI IBRAHIME, INNEKE HAMIDUN MEDŽID.  ALLAHUME BARIK ALA MUHAMMEDIN VE ALA ALI MUHAMMED, KEMA BAREKTE ALA IBRAHIME VE ALA ALI IBRAHIME, INNEKE HAMIDUN MEDŽID.

DOVE

ALLAHUME RABBENA ATINA FID-DUN-JA HASENETEN VE FIL-AHIRETI HASENETEN, VEKINA AZABEN-NAR! RABBENAGFIR LI VE LI VALIDEJJE VE LIL-MU'MININE JEVME JEKUMUL -HISAB!


Zatim se preda Selam:

I to najprije na desnu stranu gledajući u vrh desnog ramena, izgovarajući:
ES-SELAMU ALEJKUM VE RAHMETULLAH!
Onda se isto tako, preda selam na lijevu stranu gledajući u vrh lijevog ramena izgovarajući:
ES-SELAMU ALEJKUM VE RAHMETULLAH!


ALLAHUME, ENTES-SELAMU VE MINKES-SELAM, TEBAREKTE, JA ZEL-DŽELALI -VEL-IKRAM
Tako smo završili i podnevski FARD (FARZ)

 

Kada smo klanjali IKINDIJSKI Sunet i Farz

 

 

Potom je lijepo je proučiti

 

ZIKR, DOVU i TESPIH

ALA RESULINA SALAVAT: ALLAHUMME SALLI ALA MUHAMMEDIN VE ALA ALI MUHAMMED. SUBHANALLAHI VEL HAMDULILLAHI VE LA ILAHE ILLELLAHU VALLAHU EKBER VE LA HAVLE VE LA KUVVETE ILLA BILLAHIL ALIJJIL AZIM

EUZU BILLAHI MINEŠEJTAN NIR-RADŽIM

BISMILLA HIR-RAHMAN  NIR-RAHIM

ALLAHU LA ILAHE ILLA HU EL HAJJUL KAJJUM. LA TE' HUZUHU SINETUN VE LA NEVM. LEHU MA FISSEMAVATI VE MA FIL ERD. MEN ZELLEZI  JEŠFE'U  INDEHU ILLA BI IZNIH. JA' LEMU MA BEJNE EJDIHIM VE MA HALFEHUM VE LA JUHITUNE BI ŠEJ' IN MIN ILMIHI ILLA BIMA ŠA'E. VESIA KURSIJJUHUS-SEMAVATI VELERD.  VE LA JE 'UDUHU  HIF ZUHUMA VE HUVEL ALIJJUL AZIM (ajetul kursija)

 

Zatim uzmemo TESPIH i proučimo slijedeće:

JA RABBI ZELDŽELALI SUBHANALLAH-  (33 PUTA  SUBHANALLAH)

SUBHANALLAHI VE BI HAMDIHI ELHAMDULILLAH- (33 X EL HAMDU LILLAH)

RABBIL ALEMINE TEALA ŠANUHU ALLAHU EKBER- (33 X  ALLAHU EKBER)

 

Poslije tespiha proučimo slijedeće:

LA ILAHE ILLELLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEH  LEHUL MULKU  VE LEHUL  HAMDU VE HUVE ALA KULLI  ŠEJ' IN KADIR

VE MA ERSELNAKE ILLA RAHMETEN  LIL ALEMIN

 

Dignemo ruke spram prsa i učimo slijedeću dovu:

 

 

EUZU BILLAHI MINEŠ- ŠEJTAN NIR-RADŽIM

BISMILLA HIR-RAHMAN NIRRAHIM

El hamdu lillahi  rabbil alemin vessalatu vessalamu ala sejjidina muhammedin ve ala alihi ve sahbihi edž mein.  Allahumme rabbena tekabbel minna hazihis-salate kema tekabbelte min ibadikes-salihin. Allahumme rabbena atina fid-dun ja haseneten ve fil ahireti haseneten ve kina azaben-nar. Rabbenag fir lena ve li vali dina ve li ustazina ve li mešaji hina ve li džemi- il -mu’ minine vel mu’ minati vel muslimine vel muslimati el ahjai  minhum vel emvat- bi rahmetike ja erhamer-rahimin. Subhane rabbike rabbil  izzeti amma jesifun ve selamun alel murselin vel hamdu lillahi rabbil alemin-El- Fatiha!

 

Zatim potaremo rukama lice i proučimo FATIHU, time smo obavili IKINDIJU NAMAZ, treći namaz u svom danu.

23.08.2010.

BISERJE RAMAZANA

 Nijaz SALKIĆ

 

Ramazan je mjesec preporoda, mjesec premišjanja, vakat razmišljanja, presudnih odluka i zaključaka. Postački insan u ramazanskom danu ima bistriji um, čišće srce i dvoje oči. Jedne,  kojima gleda dunjaluk i oči srca kojim dokučuje intimu i duhovnu komponentu. Oboje oči su u ramazanu bistrije i očišćenije. Evo prođoše nam dva ramazanska dana, 12-ti i 13 u postu, namazu, mukabeli, iftaru i sehuru. Bilo je vruće oba ova dana. Saimski insan gleda da puno štošta nakarari u ramazanskim danima ali dan ramazanski je bogat a vrijeme zgusnuto i brže protokljivo od preostalih životnih dana van ramazana.

 

 

Približismo se polovici ramazana. Ko bi rek’o da će ovo tako hitro minuti. Ocjene o ovom ramazanu i musallijama, saimima i posjetama mukabelskim, teravijskim i ukupnom vjerskom životu ne mogu još davati. Nadam se da će slike od ovog ramazana biti trodimenzionalne i u boji.

 

 

ŠESTI BISER-RAMAZANSKE MUSALLIJE-KLANJAČI

 

Svako od nas ima svoje prijatelje i dostove, kako kućne tako i one za “nedajBože”. Odabrani mjesec ima svoje ljude, svoje ašike i jedvočeke. Ima vjernika što vole  doći na Bajram namaz, malo jači ašici su redovni musafiri na Džuma namazu, a rijetki sretnici su pojedinci na Jaciji i Sabah namazu. I Teravih namaz ima svoje zaljubljenike. To su klanjači koji nizašto na svijetu ne bi propustili niti izostaviti makar jednu teraviju. Ti zaljubljenici ramazanski su i muškog i ženskog roda. Cijele famelije uz ramazan znaju biti mobilne i svake večeri spremne da uživaju u pješačenju do džamije i nazad. Vole oni doći u džamiju iI osjetiti onu predivnu ramazansku atmosferu, učenje Kur’ana, slušanja salavata i tekbira i u namazu praćenju imama.

 

Ramazanski insani i musallije su predivne osobe i ahlakli ljudi. Oni kad jedu, jedu umjereno. Na iftaru ne ćejfe i ne odugovlače za sofrom. Na vrijeme sklanjaju akšam namaz, hitro se spreme i na vakat stugnu u svoju džamiju. Ramazanski insani i musallije nipošto nisu lijeni insani. Lijeni muslimanski insani ostaju kod svojih kuća uz televizore prateći Dnevnike, gledajući filmove i muzičke serije i trakavice. Pored lijenih prolazi jedan po jedan ramazan a oni isti k’o i lani bez ikakvog traga na licu, na duši,  na srcu, samo godinu dana stariji. Ne ulazeći u ničiji život i navike, iznoseći samo relanost i činjenice napisah ovaj post.

 

Na kraju sebi i vama navodim Riječi Uzvišenog:  'I reci: Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće, neka vjeruje; a ko neće, neka ne vjeruje!" (El-Kehf, 29) ' Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje. " (El-Hidžr, 94) "Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvraćali, a teškom kaznom kaznismo griješnike, zato što su stalno u grijehu bili. " (El-A'raf, 165)


23.08.2010.

BOSNA U LJETU I MI OVOG LJETA U BOSNI (5.dio)

Nijaz SALKIĆ

 

Koliko god čovjek imao vremena za odmor sve to čovjek vaktom izharca i potroši. Zbog vrućine čovjek bi se zatvorio u kuću ili presjedio povazdan pored kakve ovdašnje rječice. Ipak valja vrata otvarati pred sobom a i neka prijateljstva osvježavati. Inače kraj jula je bio jako vruć. Naš narod iz dijaspore kome je bilo do dolaska na rodni toprak, stigao je odavno u Bosnu.

 

 

U Bosni je u zadnje vrijeme popularno održavanje vašara, teferiča, proslava, festivala i druženja uz estradne »zvijezde« pored bazena ili gledanje bikoborbi. Pijace su posebna priča. Svaka mjesna zajednica ima jedan dan u hefti za svoju pijacu. Tamo se na toj pijaci uglavnom prodaje sitnež, haljinka i kundure za sve uzraste i za svačiji džep.

 

 

ZIJARET DOBOJU

 

Bijasmo pozvani od svojih prijatelja iz Doboja da učinimo zijaret njihovoj fameliji. Bilo nam je drago i posebni ištah vidjeti još jedan dragi bosaski grad Doboj.  Jerbo, ne treba zaboraviti šta predstavlja ovaj grad za našu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Zaputismo se preko srednjovjekovnog I starog grada Srebrenika po malo lošijoj asfaltnoj cesti bogatoj  rupčagama koja vodi kroz zanimljivo I velikačko selo Sladnu. Vozeći se plaho sam se ljutio na ovdašnju vlast.  Kiša je padala sam a ja sam povremeno upadao u kratere na putu prekrivene vodom. Kuće pored puta su lijepe i skupocjene kao iz bajke, a eto put im je iz ranog srednjeg vijeka. Eto zašto sam se ljutio na ovdašnju vlast.  Kada smo nastupili na gračaničku općinu i njihov hudud, put se naglo izmijeni. Cesta posta šira i pitomija. Gračanica je dragi moji razvijena općina koja radi i gradi za svoj narod. Vozeći se prema Doboj istoku nisam mogao skontati šta je selo a šta je čaršija. Bože Dragi ljepote i novih građevina i zgradurina.

 

 

Oko podne stigosmo u Orašje, jednu od prigradskih mjesnih zajednica općine Doboj. I ovdje je općinska vlast lijena. Niko ne održava nekadašnji ashalt koji čini mi se iz Titinog ili pekmezovog vakta. Mahalske ceste su u lošem stanju a asfaltni šahtovi ili su previše ispupčeni na cesti ili su propali u cestu pa prijeti opasnost vozačima i pješacima da polome noge ili oštete vozilo.

 

 

 

Srećom narod je ovdje dobar. Ko ima kakav takav posao on ga čuva i marljivo radi. Domaćini nas lijepo primiše i ukazaše nam istinski mertebet. Kako je lijepa domaća pogača, burek, sirnica i pita pekmezuša, kolači od domaćeg voća i kahva eglenuša.

 

 

 

 

Posjetismo idžematskog efendiju. Mlad je to i čestit imam. Domaćica začas pristavi kahvu dočekušu i razgovorušu. Muhabet je bio iskreni i drugarski. Pred veče bijasmo svratismo u komšiluk u kome se pripravljao tevhid povodom preseljenja na ahiret majke i komšinice.

 

 

 

 

 

 

 Tu smo upoznali i amidžu glumca Enisa Bešlagića  Na sijelo opet u komšiluk, ovaj put s druge strane mahale. Legosmo pokasno a ujutro kahva bi i rastanak. Naši prijatelji će nas za dva dana posjetiti u Vražićima.

 

U Vražićima

 

U srijedu dođoše nam musafiri iz Doboja. Poslije kahve i osoljaja krenusmo malo u razgledanje mog zavičaja. Ženama nije bilo do šetne po vrelom danu a mi muški obiđosmo nekoliko mahala.

 

 

 

 

 

Predveče svratismo na kahvu kod sestre u Čeliću. Bilo je zanimljivo sijelo jer su i sestra i zet razgovorni ljudi. Poslije sijela legosmo da se malo odmorimo. Ujutro posjetismo rođu Abdulaha u njivi zvanoj Derventa.

 

 

 

Ubrasmo malo šljiva i krenusmo nazad. Prijatelji su se žurili kući mada smo ih zadržavali da ostanu duže. Ispratismo ih do Čelića gdje doručkovasmo u “Aščiluku”. Pomahasmo prijateljima koji preko Brčkog i Srebrenika odjezdiše bosanskom gradu Doboju.

 

Nastavićemo inšaAllah!

22.08.2010.

BISERJE RAMAZANA

  Nijaz SALKIĆ

 

Nižu se ramazanski dani baš kao bobci u kakvog skupog đerdana. Ode 11 dana ovog blagog ramazana, baš k’o što se udari dlanom o dlan. Ovaj jedanaesti subotnji  prođe u razmišljanju o svakodnevnom insanskom deveru.

 

 

Sunce ne popušta baš kao i svjetska ekonomska kriza koja je pogodila i ove naše krajeve. Allah dželle ve ala iskušava ljude. Jednima umanji u džepu, drugima da višak vode pa se ljudi o tome zabave a trećima pošalje vatru i dim te jaki tufan. Ja mislim da se ljudi moraju nečega i nekoga bojati u vremenu kad zaborave na Jedinoga koga se bojati moraju. Vjernici su ovih dana u najljepšim životnim trenucima. Mi upravo sada trošimo skupocjene Allahove darove, trošimo i harcamo džennetske dekike i sahate koje nam je nakratko u Ramazanu podario Uzvišeni Allah.

 

 

PETI BISER-RAMAZANSKE HEDIJE

 

Hedija je poklon koji dobijemo zasluženo ili tek onako od najdražih. Hedija je  besbelli naš dolazak na ovaj svijet i život pritom podaren. Hedija je zdravlje, svakodnevna nafaka, čisti zrak koji udišemo, zdrava voda koju pijemo, hrana koju jedemo i odjeća i haljinka koju harcamo. Hedija je majka i otac, brat i sestra, djed i nena, amidža i strina, dobar komšiluk i lijepi džemat. Hedija je rahatluk i domovina, mahala i okućnica, pogled kroz prozor, rađanje i zalazak sunca. To su sve hedije koje smo dobili od Uzvišenog ili od dragih osoba a nismo se pretjerano ili nikako potrudili oko toga.

 

 

U ramazanu i mi možemo nekome pružiti hediju. Ako imamo baštu,  iz nje uberimo malo zerzevati, paprika, paradajza, luka, dvije tri krastavice  i makar jednu sakrisku tek toliko da sve ubrano u jednu ćesu metnemo, podarimo to svojim prijateljima koji toga nemaju. Ako bašte nemamo a para imamo, desetak maraka ili eura će isto tako napuniti nečiju ćesu za kućnu bešlemu.  Osevapimo ćemo se besbelli. Jopet ima starog naroda što toga svega ima ali belćim nemere da nakarari ručak i iftar, radi starosti i iznemoglosti. Najefdalnije bi bilo njima odnijeti kakvu pitu, jal ćasu vruće čorbe da im se nađe dok zapaštaju ili se iftaruju.

 

 

 

 

Na kraju želim kazati i ovo. Sigurno pamtite kako su naši stari djedovi, didovi, nene i majke slali hedije svojim dragim i milim. Uoči petka i ponedjeljka oni su  pred njihove duše učili jasine i fatihe a dahabetile su to redovitije činili u mjesecu ramazanu.

 

Jeste li vi dragi moji to zaboravili? Kako god je nama drago da se nas neko sjeti i hediju nam pošalje to isto vole i naši mili i dragi koji su nekada sjedili za našom sofrom, jeli, kašljali i spavali u sobama i avlijama u kojima se mi sada i širimo, i kašljemo i smijemo a bome i  provodimo.

 

 

Mi smo njih odnijeli i preselili na zelene poljane i u hladove lipa, šljiva, hrastova i trešanja. Pobrinimo se o ramazanskim hedijama i naučimo svoju djecu kako se to radi, jerbo  uskoro ćemo te hedije i mi iščekivati i njima se jako radovati.


21.08.2010.

SAMO ZA VAS IŠČITAVAMO STARE KNJIGE – DIO 50.

Priredio: Nijaz SALKIĆ

 

 

ANTUN HANGI  - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA

 

 

OBIČAJI III – AŠIKOVANJE

 

 

Kada momci vide da je jedan momak »curu« zavolio i s njom ašikovati počeo, pa da i ona njega voli, rijetko će joj drugi na ašikovanje doći, a da i done bilo bi mu uzalud. Dok ne dođe pravi, djevojka se neće pokazati niti će mu na vrata izaći. Ako je on slučajno na vratima zateče, ona će se, kako vidjesmo, izgovoriti sa nenom ili dedom ili kako drukčije, samo da ne mora s njime ašikovati.

 

 

Ima i takovih djevojaka koje ne mogu da sebi odaberu stalnoga momka, nego ašikuju sad s ovim sad s onim, kako im već koji na ašikovanje dođe. Ako je takova djevojka lijepa, naravno je da će se u nju po više momaka zaljubiti, te joj na ašikovanje dolaziti. Ako se u isto vrijeme pred vratima ili kućom takove djevojke sastanu po dva, tri ili više momaka, neće ni jedan da uzmakne, nego zametnu kavgu pa se često potuku i iskrvare, a bilo je već i mrtvih glava.

 

 

Momci nose svojim djevojkama, a osobito ako su s njima dulje vremena ašikovali, razne darove kao smokve, partokole, naranče, limunove, rezaćije, grožnice i drugo koješta. Djevojke opet daju momcima kite cvijeća, gurabije, ječerme, čevrme i jabuke. Darove daju jedan drugomu ili iz ruke u ruku, ili ih šalju po kakovom djetetu ili staroj neni, koja će kraj dara i kakovu poruku donijeti. Čim djevojka s momkom dulje ašikuje, tim je slobodnija, pa ne samo da mu daje darove, nego ga, ako prolazi pokraj njezine kuće i sama na ašikovanje zove. Riječima ga zovnuti ne može i ne smije, nego se hita na njega cvijećem i jabukama:

 

 

Mehemeda majka karala: »Mehemede živ ti bio u majke Otkle tebi te tolike jabuke? Sve mi majko nabacale djevojke, ponajviše i najljepšu Humuša.«

 

Ako je momak lijep, dogodi se da se u njega i po koja udata žena zaljubi, pa se i ona hita na njega jabukama:

 

»Ne fali se faljeni Alaga, Ja uranih rano u džamiju, Tvoja ljuba na vrati bijaše, Sve se na me hita jabukama.«

 

Kada momak sa djevojkom dugo ašikuje pa se vrlo vole ili ako su si već i riječ zadali te se smatraju kao svoji, dolazi joj on ne samo petkom, nego i u druge dane na ašikovanje, ali u kuću ne smije dok nije djevojke vjenčao. Djeca odličnih i uglednih roditelja ne ašikuju nikada; barem ne javno, nego se žene i udaju ponajviše posredovanjem rodica i drugih žena ili na želju ili zapovijed svojih roditelja. Djevojački roditelji nastoje pri tome da im se kći uda u što odličniju kuću, a momkov otac ne bi nipošto dozvolio da mu se sin oženi kakovom sirotom ili djevojkom niska roda, ili koja nije iz begovske ili aginske kuće. Pravilo je da begovski sinovi žene begovske, a aginski aginske kćeri. Kod toga ne pitaju roditelji mnogo da li im sin voli djevojku koju su oni odabrali, ili da hoće djevojka ljubiti svog budućeg muža. Zbog toga ima još i danas u begovskim i aginskim kućama mnogo slučajeva da momak ne vidi djevojke dok je nije vjenčao i u halvat sveo. To nam dokazuje i narodna pjesma: momkov otac zaprosio djevojku, a ona poručuje momku da joj za jengibulu pošalje Omerbegovicu, koja ju je tri puta vidjela, da ga njezin rod ne prevari i da mu drugu djevojku ne podmetne.

»Drag dragane beže Mustaj-beže! Kada pojdu kićeni svatovi, Ne Šalji mi neznani jengija. Veće strinu Omerbegovicu, Ona me je tri puta vidjela.«

 

Dogodi se da se djevojka iznevjeri svomu dragomu pa da se s drugim zaašikuje. Po narodnoj pjesmi kune momak nevjernu djevojku:

 

»Ah Boga ti gizdava divojko, Kamo t' vira, u putu te srila, Kamo t' kletva, u dvoru te slegla?«

 

I momak ostavi nekada djevojku, pa i ona njega kune:

 

 

 »Sad na tebi zelena dolama, A do sutra zelena travica. Sad na tebi bijela košulja, A sutra ti bijel ćefin bio. U ruci ti sedefli tambura, A sutra ti hampamuk metali. Sada jesi prid mojim pendžerom, Sutra do podne prid džamijom bio.«

 

Teška li je djevojačka kletva! Koga je jauklija, draga, uklela, toga će sjegurno i Bog kazniti:

 

»Od jada ga glava zabolila, Na srdašeu i umriti hoće. Kad je bilo oko pola dana, Svit prominu Šećer Salih-aga.«

 

Ali ne samo da nevjerni momak trpi na ovome svijetu, nego nema ni u grobu mira. Majka ide na grob svome sinu Šećer Salih-agi, pa ga pita:

 

 

»Drago dite Šećer Salih-aga, Je li tebi crna zemlja teška, Je l' t' obično u mubareć zemlji? Jesu li ti šimšir daske teške, Je l' se zemlja u oči nasula?« Iz mezara nešto progovara: »O Boga mi moja mila majko, Nije meni crna zemlja teška, Jest obično u mubareć zemlji. Nisu meni šimšir daske teške, Nije m' se zemlja u oči nasula, Teške su mi moje drage suze.«

 

Ili:

 

»Draga mi se u zmiju utvorila, Oči pije, u perčin se krije.«

 

 

U najviše slučajeva ljubav je između momka i djevojke stalna, pa obično ni roditelji ne brane da im sin uzme ljubljenu djevojku i da je kući dovede. Ako roditelji ne daju da momak oženi djevojku koju je on zavolio, ili ne dadu djevojci da pođe za ljubljena momka, tuguje ona za njim:

 

»Ibro puce, puče moje srce, Tvoje za mnom, a moje za tobom.«

 

Ili:

 

»Dok se s dušom rastanula, Sto je puta dragog spomenula.«

Ako Allah da, nastavićemo!

20.08.2010.

BISERJE RAMAZANA

Nijaz SALKIĆ

 Ponovo je zavladala vrućina i sparina. Ljeto se očegledno ne da. 0smi i deveti dan blagoslovljenog mjeseca ramazana prođoše uobičajeno. Vjernički ramazanski dan počinje ustajanjem na sehur. Nekada s kahveniše a većinom ne, pa glava zna zaboljeti zbog nedostatka kofeina u krvi. Jede se pomalo a najviše mi je draga sutlija. Hem što je slatka, hem je s rižom, hem razgaljuje srce i ponutricu pa zato redovno kupujem mlijeko ali ne ono punomasno već ono od 1,5% masnoće. Što bi babo rahmetli kazao, jedem sutliju radi mlijekovog i šećerovog hatera. Poslije ručka (sehura) uči se mukabela do vremena klanjanja sabah namaza. Ramazanski insan odspava tek toliko da se tijelo malo odmori a onda slijede tekući poslovi do podne, ikindije i mukabele. Poslije, zna se, svuda je poznata i cijenjena uzrečica ”Dok čekamo iftara”.

 

ŠESTI BISER-RAMAZANSKI SAFOVI

 

Čuli ste bar hiljadu ako ne i tisuću puta onu imamovu čuvenu rečenicu kada se iz mihraba okrene prema džematu prije zajedničkog klanjanja: “Safajte se, poravnajte i zbijte safove, Allah vam se smilovao! (da šejtan ne prolazi između vas)”. Saf je muslimanski red. To je prije svega disciplina, urednost, ozbiljnost, svjesnost, jedinstvo, blagost, dostojanstvenost trening samodisipline, to je spremnost. Ko ne poravna saf (red) prije namaza on je aljkav i nije ozbiljan vjernik.

Helem, kaži mi u koji saf staješ da ti kažem kakav si vjernik. Za prelazak iz safa u saf se ne treba pisati molba, sam čovjek treba vidjeti prazno mjesto ispred sebe pa ga popuniti kao što se u autobusu ukaže prazno mjesto pa čovjek leti iz svog ineresa dag a zauzme. U Kur’anu a.š. ima jedna sura koje se zove Es-Safat-Safovi.


Uzvišeni u svojoj knjizi veli kada spominje meleke:  
وَإِنَّا لَنَحْنُ الصَّافُّونَ  "... i mi smo u redove poredani." (As-Saffat, 165)

 

Moramo znati, da je džema`at dužan da slijedi i sluša imama. Buharija prenosi hadis od Ebu Hurejra r.a. da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. rekao:

"Imam je postavljenj da se za njim povodi i ne razilazite se s njim: kada čini ruku`, činite ga i vi, kada izgovori ‘Semi`allahu li men hamideh", vi recite "Rabbena lekel-hamd", kada krene na sedždu, krenite i vi, a kada klanja sjedeći, klanjajte sjedeći i vi, svi skupa! Ispravljaj redove namaza, jer ispravljen namaski red je sastavni dio ljepote namaza."

Ashabi su u potpunosti shvatili ove Poslanikove a.s. riječi i istog momenta ih primjenjivali u svakodnevnom životu. Otuda nije ni čudo što je halifa Omer r.a. zadužio jednog čovjeka koji je ravnao redove u džamiji i početni namaski tekbir izgovarao tek kada bi mu javio da su safovi izravnani. Ovo je bilo i kod h. Osmana i h. Alije. H. Alija r.a. bi se po proučenom ikametu okrenuo prema džema`atu i rekao: "Ti se pomakni naprijed, a ti malo unazad." Ja se živo sjećam mujezina koji su lično redali i ravnali narod u safovima na teravijama, džumama i dženazama u Bosni i Hercegovine a kad bi mujezin javio imamu 'gotovo je' imam bi zanijetio namaz.

Zato po dolasku u džamiju radi obavljanja namaza u džematu vjernici moraju povesti računa o formiranju safova (redova). Pri tome muškarci trebaju nastojati da klanjaju u prvim safovima ukoliko je to moguće, budući da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. to preporučio. Vrijednost prednjeg safa jasno je istaknuta u slijedećem hadisu: Kada bi ljudi znali kakve su vrijednosti u pozivu na namaz i u prvome saffu, oni bi – kad to ne bi mogli postići na drugi način osim bacanja kocke – bacali kocku za to. Isto tako, kada bi znali kakva je vrijednost poraniti na namaz, zasigurno bi se utrkivali u tome.

Naši ljudi često griješe u džamijama kod formiranja safova. Pravilo je da se saf (red klanjača) formira od sredine, a ne počevši od desne strane. Dakle, prva osoba koja pristiže staje u sredinu, slijedeća s njegove desne strane, naredna s njegove lijeve strane i tako redom.

Safovi u namazu moraju biti popunjeni i poravnati. Popunjen saf znači red klanjača u kome nema praznog mjesta, tako da se međusobno dodiruju ramenima, a poravnat saf znači red klanjača u kome vrhovi njihovih nožnih prstiju stoje u jednoj liniji. Po mišljenju Ebu Hanife ravnanje i popunjavanje safova je sunnet, što je stanovište i Malika i Šafije. No, ima pravnika koji smatraju da je ravnanje i popunjavanje safova fard, odnosno vadžib. Pravilnim redanjem safova, namazu se daje vanjski sklad i ljepota. Ispravno formirani safovi odaju sliku kompaktnog i disciplinovanog džemata, dok neuredni safovi predstavljaju odraz aljkavog i nemarnog džemata. Naši ljudi često oklijevaju da poslušaju uputu imama te da popune i poravnaju safove, pod izgovorom da »nema potrebe da se tiskaju kad ima prostora u džamiji«. No, imami ne trebaju posustati u upozoravanju na važnost pravilnog formiranja safova i insistiranju da muktedije to i urade prije nego što tekbirom otpočnu klanjanje namaza. Oni trebaju imati na umu da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. stalno upozoravao ashabe na ravnanje i popunjavanje safova kao vid upotpunjavanja namaza. S druge strane, muktedije trebaju imati na umu da je Poslanik, s.a.v.s. upozorio da Allah, dž.š. zapostavlja i unazađuje one ljude koji odugovlače i oklijevaju sa popunjavanjem safa. Ukoliko se, nakon donošenja tekbira i vezivanja ruku, ukaže prazno mjesto u safu koji se nalazi ispred, klanjač koji stoji izza tog mjesta napravit će korak naprijed i popuniti prazno mjesto bez odvezivanja ruku i prekidanja namaza.

Literatura: Tefsir ibni Kesir, ‘Znaci’

19.08.2010.

BOSNA U LJETU I MI OVOG LJETA U BOSNI (4.dio)

 Nijaz SALKIĆ

 

Kada mu drugi tovare zadatke i obaveze čovjek ponekad uzvikne dostaj' više a kada sam sebi trpa obaveze i teret, insan ponekad i prećera jer nema niučem kimeta. Slično je i sa čovjekom koji jednom ili dva puta dođe kući u Bosnu.

 

 

Na polasku 'dole' svašta se planira od poslova do zijareta i obilazaka rodbine i prijatelja. Od svega što insan isplanira samo se djelimično sve to  realizira. Istinita je ona izreka »Čovjek snuje a Bog određuje«.

 

ZIJARET RODBINI I USPUTNI OBILASCI

 

Kraj jula se nazirao. Bostan je zajazio pijace a naši stari bi govorili  kad se pojavi lubenišna kora da je ljeta kraj. Mi smo svaki dan koristili da pored redovnih poslova obiđemo što više poznanika i rodbine da ne bi kasnije zažalili. Zbilja, kad čovjek vaktom čuje crne habere o smrti poznanika i rođaka u duši ga zazebe i zaboli. Zato smo koristili svaki slobodan sahat i pored jake vreline da koga vidimo ili  bar kahvu eglenušu s ljudima razmijenimo.

 

Jedan dan izabrasmo za zijaret još živoj rodbini rukovodeći se islamskim načelom: “Daj onome ko tebi ne da, obiđi onoga ko tebe ne obilazi i oprosti onome ko ti čini zulum”. Danas su se ljudi zarekli da neće jedni druge obilaziti zato što rodbina ne obilazi njih. Ja sam odlučio podmazati baglame na vratima svih svojih rođaka. Koje nisam ove rede obišao, obići ću ih inšaAllah kada budem ponovo bio u zavičaju. Posjetismo Abdulaha i njegovu hanumu u Brčkom. Ovu posjetu je zaslužila Abdulahova majka a moja tetka rahmetli Mejra, Allah joj se  smilovao i grijehe oprostio. Za života svoga svu je rodbinu redovno zijaretila.

 

 

 Obišli smo i jedinu živu tetku sa materine strane Fadilu koja je podobro ostarila u njenoj Palanci i ušla u 9-tu deceniju života.

 

 

 

Da se ne zaboravi staro ognjište moje majke i djevojačko prezimena Muratović posjetismo sina moje dajdžišne u Palanci.

 

 

Svratismo i kod moje tečišne Zekije i s njom kahvenisasmo ispred njene kuće u Palanci.

 

 

U Brnjiku nakon dužeg vremena vidjeh svog školskog jarana Kasima Husejnagića koji me pozva u svoje bijele dvore. Dočekaše nas kao što i prezime njegovo govori. Lijepo su se Kasim i njegova hanuma snašli. Velika kuća sa svim pratećim objektima rašehatila se u prostranoj avliji. Da se ljeti malo rashlade brojni unuci,  djedo im je napravio veliki bazen za kupanje. Hvala Allahu da naši ljudi imaju.

 

 

Svratismo na kratko i kod bivšeg komšije Bahrije Arnautovića u Brnjiku.

 

 

Poeglenisasmo sa Mirsadom, mojom školskom jaranicom i njenom majkom Fadilom Kovačević u Vražićima.

 

 

Nisam zaboravio ni kovača Bahriju Arnautovića i njegove hanumu pa sam i s njima poeglenisao o starom vaktu u Vražićima.

 

 

Zanimljivost Vražića je da skoro svaka avlija ima bar po jednu smokvu i čuvarkuću na krovu.

 

 

Nastavićemo inšaAllah!

19.08.2010.

MIMBERA-POZIVAČI I POZIVANI

Nijaz SALKIĆ

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

 

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.

 

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

''Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas. Mi smo Allahovi i Njemu pripadamo.

 

Allah, s.v.t.a., u suri  El - A’raf / Bedemi u 177. ajetu kaže:

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

   

فَلَنَسْأَلَنَّ الَّذِينَ أُرْسِلَ إِلَيْهِمْ وَلَنَسْأَلَنَّ الْمُرْسَلِينَ

I sigurno ćemo pitati one kojima smo poslanike slali, a pitaćemo, doista, i poslanike,

 

A zatim, danas je petak, 20. avgust 2010., ili  10. ramadan, 1431. hidžretske godine. Ovo je trideset i treća džuma u novoj hidžretskoj godini. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

 

Mi smo u blagosti i Ramazanu gdje svačiji ego i svačije »JA«, i to od najbogatijih do najsiromašnijih, shvata da sam nije vlasnik, već rob; shvaća da nije slobodan, već potčinjen. Da mu se ne zapovijedi najprostiji i najlakši posao ne bi mogao uraditi, pošto ni vodu ne smije piti, ni cigaru zapaliti, ni zalogaj uzeti, njegova umišljena vlast se lomi, pokornost prihvaća; biva zahvalan, što mu je istinska dužnost.

Evo dana u Ramazana što su  smiraj za dušu, radost za srce, odmor za razum, rješenje za brige i utjeha onome ko se uprljao grijesima, on putokaz svakome ko želi pokornost i zabrana onome ko želi zlo i nered. Ramazan je mjesec posta, koji traži istinsku pažnju i kojeg musliman ne bi dao za hiljade drugih mjeseci. Vrijednost posta ne može osjetiti svako. Neupućeni u vjeru doživljavaju ga kao teret koji ne mogu izvršiti. Međutim, Allah Uzvišeni nije ništa propisao u Svojoj vjeri kao obavezu a da se u tome ne krije duboki smisao, ljepota i dobro ovoga i drugog svijeta. Uistinu je Allah Uzvišeni podario Ummetu Muhammeda sallalahu alejhi ve sellem neizmjerne blagodati, a jedna u nizu tih blagodati jeste mubarek mjesec Ramazan, mjesec u kojem se mnoga djela udvostručuju, mjesec u kome Allah Uzvišeni briše grijehe robova Svojih, i onaj ko u njemu izvrši nafilu kao da je izvršio sedamdeset farzova u drugom mjesecu. To je mjesec sabura, a za sabur je nagrada Džennet. Njegova prva trećina je milost, druga oprost i zadnja oslobađanje od vatre.

Baš zbog ramazana ću postaviti pitanje sebi i svakom čovjeku. Brate mili, da li se sikiraš i brineš za svoju budućnost? Koliko čuješ riječi pozivača i budioce (mujezine) što te svakog dana pozivaju na salat-namaz i svakodnevno ti išarete i gestikuliraju pokazujući znakove koji upućuju ka džennetskoj zelenoj transverzali. Jerbo u ramazanu svaki put hladnije glave vjernik mora doživjeti sebe,  vjeru i pravi put. Jesi li ovog ramazana razmišljao zašto nas je malo  u džamijama gdje se Uzvišeni Allah spominje, gdje se teravija klanja, mukabela uči, džuma klanja a zašto nas je puno na mjestima gdje se šejtan časti. Da li poštovani brate i sestro razumijemo znakove na svom životnom putu i čujemo poziv onih koji nas žele povesti na put istine i spasa. Koliko slušamo svoje imame (vođe, daije) i da li smo stišali ili utrnuli-ugasili druge prijemnike u svojim glavama, stanovima i kućama pa da čujemo i doživimo glas pozivača. Znate li sestrice i brate za ajet u kome Allah s.v.t.a. kaže:

 

وَيَوْمَ يُنَادِيهِمْ فَيَقُولُ مَاذَا أَجَبْتُمُ الْمُرْسَلِينَ

  "A na dan kada ih On pozove i upita: "Šta ste poslanicima odgovorili?" (28:65)

 

يَوْمَ يَجْمَعُ اللَّهُ الرُّسُلَ فَيَقُولُ مَاذَا أُجِبْتُمْ ۖ قَالُوا لَا عِلْمَ لَنَا ۖ إِنَّكَ أَنْتَ عَلَّامُ الْغُيُوبِ  "Na dan kada Allah sakupi poslanike i upita: Da li su vam se odazivali? - oni će reći: Mi ne znamo, jer samo Ti znaš sve tajne."  (5:109) tj. Allah, dž.š., pitat će narode čime su odgovorili poslanicima na ono sa čime ih je poslao, kao što će pitati i poslanike i daije o njihovom dostavljanju Njegovih poruka.

 

Zbilja, šta ćemo to kazati Uzvišenom kada nas na Danu suda bude pitao o tome ko nas je, i da li nas je ko pozivao u vjeru i na pravi put?!

 

 Ibn-Merdevejh prenosi od Ibn-Umera da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je (275): ′Svi ste vi pastiri i svako će od vas odgovarati za svoje stado.′ Čovjek će biti pitan za svoju porodicu, žena za kuću svog muža, a rob za imetak svoga vlasnika." "I izložit ćemo im, pouzdano", tj. poslanicima i onima kojima su poslani, ono što se među njima desilo, jer Mi znamo ono što oni kriju i ono što javno čine.  Iznijet će se knjiga koja će govoriti o svemu što su radili, "jer Mi nismo odsutni bili.", tj. Allah, dž.š., sve vidi, Njemu se ništa ne može sakriti, niti On i jednoga trena biva odsutan. On zna skrivene poglede i ono što grudi taje.  Mjerenje toga dana bit će pravedno: oni čija dobra djela prevagnu, oni će šta žele postići";/8/  "a oni čija dobra djela budu lahka, oni će, zato što dokaze Naše nisu priznavali, stradati." /9/  Allah, dž.š., kaže:

 

 "Mjerenje" djela na Sudnjem danu, "bit će pravedno", tj. Allah, dž.š., nikome neće nepravdu učiniti. Kao što Allah, dž.š., kaže:  "Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terezije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice (koliko jedna trunka), Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je što ćemo Mi račune ispitivati." (21: 47) Na Sudnjem će se danu djela staviti na vagu, iako su ona fizički neodređena, jer će im tada Allah, dž.š., dati fizički oblik. El-Begavi kaže: Slično ovome prenosi se od Ibn-Abbasa, što se navodi u sahih hadisu (276): "Na Sudnjem danu doći će sure El-Bekare i Ali-Imran u obliku dva oblaka ili dva oblačića ili kao dva jata gusto poredanih ptica..." A u hadisu El-Beraa u kome se govori o ispitu u kaburu stoji: (277) ...Vjerniku će prići mladić lijepa izgleda i mirisa, pa će mu on reći: "Ko si ti?" Odgovorit će: "Ja sam tvoja dobra djela", a za kafire i munafike spominje se suprotno. A neki kažu da će se vagati knjige djela, kao što se navodi u hadisu o "listu". Misli na hadis u kome se spominje čovjek koji će imati 99 svezaka tako velikih da ih oko neće moći pregledati, svi o njegovim grijesima, a zatim će se doći sa jednim listom na kome je napisano: la ilahe illallah (nema drugog boga osim Allaha), pa će on reći: "O Gospodaru, šta je ovaj list pored ovolikih svezaka?", pa će Allah, dž.š., reći: "Prema tebi neće biti učinjena nepravda." Taj list će se staviti na drugi tas terezije pa će, kako kaže Poslanik, s.a.v.s.: "... raspršati se svesci, a prevagnuti list."

 

 

Sjetimo se ovog ramazana i jetima, siročadi iz svog komšiluka ili jetima u rodbini.

Pokazati milost i pažnju prema njima ubraja se u velika i boguugodna djela. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je govorio da  „džehennemska vatra neće dotaći ruku koja pomiluje kosu jetima",kao i to „da će on i skrbnik jetima zajedno biti u Džennetu."  Islam je vodio računa o jetimima, što pokazuje i slijedeći primjer. Enes ibni Malik, ra., priča da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednom izašao radi  klanjanja Bajram-namaza i na putu do džamije susreo grupu djece koja  su se igrala. Nedaleko od njih, po strani, sjedio je dječak oskudno  obučen koji je plakao. 'Dijete, što plačeš, što se i ti ne igraš?', pitao ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s. Ne prepoznavši Poslanika, s.a.v.s., dječak je rekao: `Čovječe, umro mi je babo, majka mi se preudala, prisvojen je moj imetak i očuh me istjerao iz moje kuće, tako da ja nemam ni odjeće ni obuće, ni hrane ni stana.  Kada danas pogledam djecu koja imaju očeve, sjetim se svoga babe pa me obuzme tuga i zato plačem.' Vjerovjesnik, s.a.v.s., ga je uzeo za ručicu i rekao mu: 'Jesi li zadovoljan da ti ja budem umjesto oca, Aiša da ti bude majka, Alija amidža, Hasan i Husejn braća, a Fatima da ti bude sestra.' Tek tada, dječak je shvatio da je to bio Allahov Poslanik, s.a.v.s. Nakon toga je rekao: 'Kako da ne budem zadovoljan, Allahov Poslaniče!' Resulullah, s.a.s.v., ga je uzeo u naručje i ponio svojoj kući, lijepo ga obukao, nahranio i namirisao najljepšim mirisom. Dječak je, poslije, sretan istrčao među djecu koja su ga, primijetivši promjene na njemu, pitala: `Šta ti je? Do maločas si bio plačan i tužan, a sada si veseo i sretan?' 'Da, bio sam gladan, pa sam se najeo. Bio sam skoro go, pa sam se lijepo obukao. Bio sam siroče, a sad mi je Allahov Poslanik umjesto oca, Aiša umjesto majke, Alija umjesto amidže, Hasan i Husejn umjesto braće, a Fatima umjesto sestre, pa kako da ne budem sretan i veseo!  

 

Draga braćo i sestre u vjeri. Nažalost ode trećina ramazana u nepovrat ali hvala Bogu Dragome  dvije trećine ramazana su pred nama. Natječimo se u ibadetu, radujmo se dolasku u džamiju na namaz, na teraviju, slušajmo učenje Kur'ana na mukabeli, činimo iftare i pozivajmo komšiluk, rodbinu i postače na iftar, pomažimo i hranimo sirotinju, očistimo imetak zekatom a post sadekatul fitrom. Nemojmo zaboraviti ni svoju dragu islamsku zajednicu i njene projekte. U Ljubljani još uvijek nismo otplatili zemlju za buduću džamiju, pomozimo koliko smo kader i materijalno sposobni da ovaj projekat dovedemo do kraja.

 

 

  Dova   

 

Gospodaru naš, izliječi nam grudi i odstrani iz naših srca brige. Učini nas spokojnim. Primi naš namaz i post i naše veličanje Tebe.

 

Obraduj nas radosnim vijestima, budi nam Blag i Milostiv i počasti nas Džennetom. Učini da nam je draži život na Ahiretu, učini da smo zadovoljni.

 

Učini da nam je lahko jedni drugima izvinjenje dati. Udalji nas od licemjerstva, udalji nas od prigovaranja i ogovaranja. Učini da možemo spoznati istinu i rastaviti je od neistine. Učini da ne miješamo dobra djela sa hrđavim.

   

       Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima. Naša posljednja dova je:  الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ  Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.«

 

Literatura:  Prijevod Kur'ana od Besim Korkuta, Tefsir Ibni Kesir, Sahihul Buhari

19.08.2010.

BISERJE RAMAZANA

Nijaz SALKIĆ

 Ode i osmi dan ramazana u arhivu naših dobrih ili nedobrih djela. Lijepo vrijeme, malo oblaka i sunca u kombinaciji s vjetrom obilježili su ovaj period ramazana. Kao što je nebrojeno puta kazano u ramazanu su neopisane  blagodati i nimeti koje treba ubrati, normalno ako čovjek nije lijen pa da prespava cijeli ovaj mjesec. Ljenost je zaista velika bolest. Vrijeme je poput pijeska kojeg zahvatimo punim šakama sa pješčane kamare. U početku pijesak miruje u rukama a onda počne brzo nestajati između naših prstiju i vremenom ne ostane ništa na dlanovima. Naše vrijeme koje smo dobili rađanjem je poput pijeska, nestaje svaki dan i klizi iz našeg života, svjedno da li mi što korisno radili, ležali, sjedili ili se educirali, njega je svakim trenom sve manje.

 

PETI BISER-KO ĆE PRVI U DŽAMIJU?

 Možete misliti kako tek vrijeme odmiče u mjesecu ramazanu. Neko će reći da je teško postiti a još teže poslije iftara zadržati svježinu i odlučnost da se nastavi sa ibadetom i pođe u džamiju na teraviju. Vrijeme između iftara i teravije hitro mine pa čovjek mora sebe tjerati da požuri I ne okasni.

Helem, ramazanska posjeta džamiji  u moje doba bilo je jako zanimljivo. U našu džamiju niko ranije nije mogao doći od Salke Muminovića, starijeg čovjeka koji je bio prvi komšija džamiji. Bilo je i drugih prvih džamijskih komšija a Salko je bio redovan i uvijek prvi.  Čak je Salko prije mujezina zauzimao svoje mjesto u desnoj džamijskoj sofi odmah pored zelenog drvenog  stuba na kome je bila pričvršćena džamijska kasa. Tu je bila prostrta njegova postekija od ovčije kože i baš je tu Salko im’o svoj mećan I prvi kahn’o svake večeri u našoj džamiji. Normalno, bilo je to vrijeme kad se džamija nije zaključavala, pa i kad bi se zaključavala svi su u džematu znali gdje je veliki gvozdeni ključ.

Iza Salke su džamiju zijaretili mujezin, imam i džematska djeca. Djeca su naročito voljela da slušaju učenje Jasina, takmičili su se koga će zapasti Kulhuvallah, koga Felek a koga Nas. Onim svojim okicama su istraživali po džamiji ko će ih potom pomilovati po kosi, ko će ih pohvaliti ili kakvu bombonu udijeliti. Tekbirala su ta djeca poslije do iznemoglosti a to njihovo tekbiranje  je odraslima bilo zanimljivo i davalo im je dodatnu energiju i ljubav prema ramazanu i džamiji.

Nastavićemo inšaAllah!

18.08.2010.

HISTORIJAT DINASTIJE HALIFA EMEVIJA I ABBASIJA DIO 21.

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Uvod

 

Historija me jako zanimala još iz doba moga odrastanja i djetinjstva. Posebno zanimanje pokazujem za islamsku povijest od ranog početka, pa kroz srednji vijek i sve do današnjih dana.

 

 

 Cijela sadašnja situacija muslimana je u direktnoj vezi sa nastankom i funkcionisanjem islamske države i civilizacije. U nekoliko nastavaka, uz Allahovu pomoć ću podastrijeti osnivanje i trajanje dinastija Emevija i Abbasija iz knjige »Istorija islama«, od Besima Korkuta, izdane u Sarajevu 1935. godine.

 

 

DRUGI PERIOD

 

Prvi otsjek

 

KRSTAŠKI RATOVI

 

Za hilafeta Omerova r.a. osvoje muslimani Palestinu i ova pokrajina osta u sklopu islamske države. Kada u petom (XI) stoljeću ode u Evropu Petar Pustinjak i poče propovijedati među kršćanskim svijetom ideju, da se Jerusalim i u njemu grob Isa a.s. oslobodi od muslimana, nađe i kod vladara, a i kod ostalog kršćanskog svijeta odziva i tako zaredaše krstaški ratovi, koji trajahu čitava dva vijeka. Papa, koji tada bijaše ne samo crkveni poglavica kršćanski, nego njegovu riječ moradoše slušati i mnogi vladari, blagoslovi ovu zamisao i obeća oprost od grijeha svima onima koji odu u ovaj rat. Svi krstaški pohodi bijahu papinim zauzimanjem pokretani, jer je on znao da će se crkva okoristiti od zavjeta, koje činjaše kršćanski pobožni svijet prije pohoda u rat. Seljaštvo je rado kretalo na ovaj put, da bi se oslobodilo teških radova na vlastelinskim dobrima. U ovim ratovima učestvovahu različiti evropski narodi, a naročito Francuzi i Nijemci.

 

 

Tadanji papa Urban II sazove Sabor u Klermonu 489 (1095) i pozva svijet u krstaški rat šaljući poslanice evropskim vladarima, koji ovaj poziv sa oduševljenjem prime. Pod voćstvom Petra Amijenskog 489 (1096) krenu ogromna vojska nepripremljena za ovaj teški i dugi pohod, pljačkajući kroz Ugarsku i Bugarsku, i dopru do Carigrada. Vizantinska vlada bojeći se ovih opasnih gostiju prebaci ih u Malu Aziju, gdje od seldžučkog sultana Kilidž Arslana svi izginu. Poslije ovoga poraza krenu krstaši pod voćstvom Gotfrida Bujonskog i Grofa Rajmunda iz Tuluze i dođu u Carigrad, gdje između njih i Vizantinaca nasanu nesuglasice, ali ih Vizantinci prevedu u Malu Aziju s uvjetom, da osvojene zemlje pripadnu carevini. Krstaši potom osvoje Nikeju i Antiohiju, a god. 492 (1099) osvanu pod Jerusalimom, kojeg poslije opsijedanja na juriš zauzmu, a onda nestane jedna užasna sječa i pljačka. Krstaši potom osnuju Jerusalimsku kraljevinu i za kralja bude izabran Gotfrid Bujonski koji iste godine umre, a na njegovo mjesto dođe njegov brat Balduin 493 (1100).

 

 

Islamski se vladari ne mogahu pomiriti sa novom Jerusalimskom državom, nego ih napadnu, te papa sa ostalim svećenstvom sklonu francuskog kralja Luja VII i njemačkog imeratora Konrada III, te oni sa ogromnom vojskom krenu put Male Azije i opsjednu Damask, ali bez uspjeha. Poslije se sa malim ostatkom svoje vojske vrate u domovinu, jer zbog oskudice u hrani i napadaja Seldžuka većina vojske izginu. U to preuze vlast u Egiptu Salahuddin Ejjubi, koji osvoji od krstaša Jerusalim 583 (1187) i cijelu Siriju, što pokrenu Zapad na treći krstaški rat.

 

 

Za ovaj krstaški rat papa pridobije tri evropska vladara: Fridriha I Barbarosu, njemačkog imperatora, Filipa II, francuskog kralja i Ričarda, engleskog kralja. Fridrih Barbarosa se udavi u jednoj rijeci u Siriji i većina njegove vojske se povrati u domovinu, dok ostala dvojica vladara panu pod Akku i počnu je opsijedati i nakon dvije godine zauzmu je. U to mešu krstašima zavladaju nesuglasice i zato se svi vrate u Evropu, a Ričard bijaše prije odlaska sklopio ugovor sa Salahuddinom o slobodnom hodočašću kršćana u Jerusalim.

Poslije neuspjeha u trećem krstaškom ratu u Evropi oslabi vjersko oduševljenje, ali kad na papsku stolicu sjede najsilniji papa Inocentije III poče propovijedati četvrti krstaški rat 599 (1202). Kako su tada u Evropi bili međusobni ratovi, krstaši krenu bez i jednog vladara i upute se preko Mletaka morem prema Carigradu osvojivši u putu za račun Mlečića Zadar. Kad dođu u Carigrad, po nagovoru svrgnutog cara Isaka Anđela, osvoje ga i postave opet njega na prijestolje. Ali kada se u Carigradu protiv došljaka javi otpor, oni jurišem zauzmu tvrđavu, uništivši mnoge znamenitosti, i napuste svoj glavni zadatak radi kojeg su krenuli, nego tu osnuju Latinsko carstvo.

 

 

Posljednji krstaški ratovi. Poslije četvrtog krstaškog rata oslabi u Evropi toliko oduševljenje za krstaški rat, da se više nije mogao učiniti opšti pokret krstaški. Poslije dječijeg krstaškog rata, kojeg pokrenuše neki nerazumni ljudi i u kojem zaglavi oko 50.000 djece, papa naredi ugarskom kralju Andriji II, da krene u rat, ali se ovaj morade naskoro povratiti radi nemira u svojoj zemlji. Šesti krstaški rat po papinoj zapovijedi povede njemački car Fridrih II, koji prijateljskim pregovorima uniđe u Jerusalim i tu se kruniše za jerusalimskog kralja 626 (1229). Poslije nekoliko godina Jerusalim opet pade u muslimanske ruke i francuski kralj Luj IX pođe u sedmi krstaški rat 646 (1248), ali kada dođe u Egipat bude tu zarobljen i uz veliki otkup pušten. Poslije ode u Akku i tu provede neko vrijeme bez uspjeha. Kada poslije pada Ejjubovića u Egiptu preuzmu vlast Memalici i počnu od krstaša osvajati gradove po Siriji i Maloj Aziji, Luj IX povede osmi krstaški rat 668 (1270). Da bi napao Egipat i s mora i s kopna krene Luj IX u Tunis, ali se tu među njegovom vojskom raširi zaraza, te on umre i većina njegove vojske, a mali ostatak se vrati u Francusku. Time se završe ovi vjerski ratovi, koji su stali Evropu ogroman broj žrtava, a egipatski vladari Memalici naskoro osvoje i posljednju krstašku tvrđavu Akku 690 (1291).


Nastaviće se inšaAllah!

18.08.2010.

UPUĆUJMO DOVE-RAMAZAN JE

Dova ima svoje adabe-uslove. Od tih adaba je da prije dove podijeli sadaku. Da dovi, upućuje dovu prisutna srca punog pouzdanja u Allaha, ponizno i skrušeno. Da dovi u nekom od vremena u kojima se dova prima. Da se okrene prema Kibli, da bude pod abdestom, da podigne ruke, da počne sa zahvalom Allahu, da donese salavate na Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da se prije nego što spomene svoju potrebu iskreno pokaje Allahu i traži oprosta. Da bude ustrajan u dovi i potraživanju, nadajući se Allahovoj milosti i strahujući od Njegove srdžbe. Da traži pominjući Allahova imena i sifate, te da dovi riječima prenešenim od Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, za koje se vjeruje da u sebi sadrže Allahovo najveće ime koje kada njime bude pozvan uslišava dovu.

 

Vremena kad se dova uslišava-prima

 

Hadisi Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ukazuju na određena vremena u kojima se dova uslišava. Kao na primjer:

● Zadnja trećina noći. Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Naš Slavljeni i Uzvišeni Gospodar svake noći, kada ostane zadnja trećina, silazi na dunjalučko nebo i pita: 'Ko Me doziva pa da mu se odazovem? Ko od Mene traži pa da mu dam? Ko Mene moli za oprost pa da mu oprostim?'" (Buharija, Muslim i drugi).

● Za vrijeme ezana, kao što na to upućuje hadis: "Dvije dove se ne odbijaju ili rijetko da se odbiju: dova prilikom ezana i u borbi kada se krv prolijeva." (Ebu Davud, sahih).

● Između ezana i ikameta. Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Dova između ezana i ikameta se ne odbija pa zato dovite!" (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, sahih).

● Nakon farz namaza. Upitan je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Koja dova je najpreča da bude uslišana? Rekao je: Dova u zadnjem dijelu noći i nakon propisanih namaza." (Tirmizi, hasen).

● Kada se imam u toku džume-namaza penje na minber, pa dok se ne klanja namaz. Ebu Musa El-Ešari, radijallahu 'anhu, kaže da je čuo Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako govori o vremenu uslišenja dove petkom: "To vrijeme je od kada imam sjedne, pa dok se namaz ne završi." (Muslim).

● Petkom nakon ikindije, pred završetak dana. Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Dan džume (petak) ima dvanaest sahata, kada Allahov rob musliman u jednom od njih nešto zatraži, Allah će mu dati. Tražite ga u zadnjem dijelu dana nakon ikindije namaza." (Ebu Davud i Nesai, sahih).

17.08.2010.

BISERJE RAMAZANA

 Nijaz SALKIĆ

 

Ispostismo i sedmi dan blagoslovljenog mjeseca. Dan je bio ugodan i pomalo sunčan sa puhanjem rahmet vjetrića koji je dan učinio ugodnim i treperavim. Domaćice su izgleda uferčile vještinu spremanja iftara. Lakše se ujutro bude I pripremaju sve ukusnija i slađa jela. Dok posti insan razmišlja o svemu a najviše o gladi. Postača čeka kakva takva večera i iftar.  Bože, kako je onima koji gladuju (ne poste već nemaju što jesti) a znaju da neće imati šta večerati a o sutrašnjem danu i ne razmišljaju jer ne znaju ni sa sanašnjim danom šta ih čeka. Govorimo večeras o onima koji još uvijek imaju nafaku i berećet da sjede u krugu svoje porodice u miru i toplini ramazanskog okrilja. Kako je lijepo rahmetli Musa Ćazim Ćatić ispjevao stihove o intimi ramazanske večeri.

 

Ramazanska Večer
Suton se spušta mirisav ko smilje
I siplje zemljom svoje nujne čare-
Gle,mujezini već pale kandilje
I svijet ostavlja trge i pazare,
A suton pada mirisav ko smilje...
Pobožni ljudi za soframa sjede,
Molitve usne šapću im ti'o
Radosnim okom u satove glede-
Bljedilo sveto post im lice svio;
Al oni veselo za soframa sjede.

 

 

ČETVRTI  BISER-TERAVIH NAMAZ-TERAVIJA

 

Teravih namaz je pritvrđeni sunnet – sunneti-muekkede i za muškarce i za žene. Teravija se klanja u jacijskom namaskom vremenu tako što se prvo klanja 4 rekata suneta jacije a onda  četiri rekata farad jacije džematile. Potom svaki musallija klanja dva rekata sun suneta jacije. Potom slijedi klanjanje 20 rekata teravije. Nakon predaje završnog selama prouči se teravijska dova i zajednički klanja Vitr namaz.

Teravije su među muslimanima drag namaz. Nema živog a odraslog muslimana da ga za ovaj namaz ne vezuje neka uspomena. U životu naših djedova i roditelja ramazan i teravije su bile više cijenjene i posjećivane. Materijalizam i medijska halabuka su učinili da su se i u pogledu teravije muslimani počeli preračunavati poput navigacijske naprave za automobile. Mnogi tako ‘preračunavaju’ između dunjaluka i ahireta i svoje vjere pa zanemaruju post, muakbelu, iftare i klanjanje teravih namaza. Znamo da niko nije uspio nataći obruč na dunjaluk te na njemu vječno ostati. O ljepoti ramazana i teravija će svaka generacija muslimana kazati svoje gledanje i ostaviti svoj govorni ili pisani trag o njegovim ramazanima i teravijama. Prenosim jedan citat o teravijama iz starog vakta:

»Ah, dragi moji, teravije su moja posebna radost i veselje. Mi omladinci bi sa posebnim veseljem iščekivali trenutak kada će nas mujezin zaučiti svečani salavat i to ne običan, nego onaj teravijski. On je za nas momke, značio još jedno veselje više. O djevojkama i djevojčurcima ne bih ni govorio, teravija je za njih bila bila prilika da se što bolje obuku u ono najljepše što imaju počevši od dimija i mahrama na glavi do kundura i drugih ukrasa.

Bože Dragi, što su one živjele za teraviju, one su željele da se dopadnu kojem našem momku koji će doći te večeri iz našeg džemaata jal' susjednog, to nije važno uglavnom teravija je bila prilika za njih da se pokažu i prikažu.

U toku dana, za vrijeme posta su tekle pripreme i dogovori, gdje će se održati sijelo poslije teravije a djevojke su pozivale sijeldžije u kuću u kojoj su se dogovorili da će te večeri ramazanske, sijeliti.

Veselje i čast je biti pozvan od domačina sijela te večeri. Znao se tačno ceremonijal sijela i glavne šaljivdžije koje će uveseljavati skup. Bilo je ašikluka tih večeri zimskih i dugih, ašikluka i šala je bilo na pretek. Igralo se sudije i džandara, slušale ploče i kasete i šalilo se. Bilo je to uglavnom islamsko sijelo gdje se znala granica dozvoljenog u druženju. Stariji domačini iz te kuće su uglavnom te večeri odlazili na drugo sijelo a njegova djeca su dobro odigrala domačine.

Na brčanskom i čelićkom području na sijelima se obavezno gostilo pored uobičajene hrane i sa onim čime je nas kraj poznat. To su bile suhe šljive, orasi, jabuke, suhe kruške (čitavice), kokice i posebno specifično za zimsko sijelo, je bilo pravljenje ćetenije.

Ćetenija je slatko spravljano od uvagđenog šečera jal' pekmeza. Ćetenija se morala praviti u posebno hladnim nočima i po posebnom receptu. Ćetenija se morala nanijetiti na nečiju gustu i dugu bradu a obično se nijetilo na bradu hodže Brođe iz Broda kod Brčkog, zato da bi ispala baš takva kao i njegova gusta i bijela brada.

Poslije uvodnog pripravljanja slijedilo je kajisanje i hlađenje ćetenije u tevsiji koja se morala iznijeti vani na hladnoću i mjesečinu te noći. Momci koji nisu bili pozvani na sijelo a znali su u kojoj kući je sijelo, iz osvete što nisu pozvani, često su puta se znali potiho prikrasti i ukrasti tevsiju sa ćetenijom i sav trud djevojački je bio uzalud.

Bojim se da su ta vremena prošlost u mom kraju a u mom životu sigurno jer današnja omladina više voli izaći u diskače i prljave kafane, nego sjesti i promuhabetiti na sijelu u domaćoj atmosferi i očuvati stare adete i običaje.

Zato mi se često puta otme uzdah:"Đe ste stare ramazanske noći", đe je sevdah, đe su ašikluci!«

Upamet!

(Iz knjige "Mirisi iz nanine sehare")

 

I pored toga što je Teravih namaz suneti muekkede većina muslimana bolje posjećuje teraviju nego Džumu namaz.

17.08.2010.

MUNEBBIHAT – IBNI HADŽER EL-ASKALANI (16)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Babus-suLASijji

Poglavlje sa izrekama od po tri savjeta

 

Ve an usmane redijallahu anhu men tereked-dun'ja ehabbehullahu teala ve men terekez-zunube ehabbehul melaiketu ve men hasemet-tamea anil muslimine ehabbehul muslimune. .

Prenosi se od hazreti Osmana r.a. da je rekao:

- ko ne pridaje veliku važnost dunjaluku, njega Allah dž.š. zavoli,

- ko ostavi i napusti griješenje, njega zavole meleki,

- ko ne bude pohlepan za ljudskim imetkom, voljet će ga ljudi.

 

Sa arapskog preveo: Hafiz Šemsudin Kavazović

Nastavićemo, inšaAllah!

16.08.2010.

BISERJE RAMAZANA

 Nijaz SALKIĆ

 

Evo u dobričas sa’će hefta biti kako postimo ovogodišnji ramazan. Ko se prepao neka se malo otprepadne, ramazan nije nikakav bauk i babaroga. Šesti dan ramazana je bio plaho ugodan za postiti. Nešto oblaka praćenih blagim vjetrićem sa klimom koja se poželjeti može zbog jučerašnje obilne kiše koju je Uzvišeni poslao da pomogne vjernicima da uzmognu postiti. Velim vam, vjernici poste i postili su i u težim uslovima i na žešćim vrelinama. Oni koji neće da poste traže i najmanji razlog I opravdanje da svoje nepost opravdaju i odbrane životni stav.

Helem, svako ima pravo da se ponaša i radi kako mu odgovara. Uzvišeni Allah je ljudima dao pravo izbora a Sebi je ostavio Pravo da ljude preispita i priupita za njihova ponašanja i djela na Sudnjemu danu. Danas ćemo govoriti o iftaru.

 

 

ČETVRTI  BISER-IFTAR

 

Post je način kojim se obožava Allah, a manifestira se preko uzdržavanja od hrane, pića, intimnog odnosa, pušenja, te ružnog i beskorisnog govora, od zore do zalaska sunca tokom cijelog mjeseca ramazana. Post je fard, kao što Svemoćni Allah kaže: “O vjernici, propisan vam je post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.” (El-Bekare, 183-184) Post je također jedan od osnovnih načela islama. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Islam je utemeljen na pet stubova: svjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov poslanik, obavljanje namaza, davanje zekata, post mjeseca ramazana i hodočašće u Mekku (hadždž).” (Buharija i Muslim)

 

Kada bi me slučajno pitali koje mi je vrijeme u ramazanu draže i ljepše, sehur ili iftar, teško da bih znao dževapiti i pravilno odgovoriti. Jedino mogu kazati da je iftar car svih večera i trenutak kada se ni’met-hrana, dar Božiji, zbilja cijeni i poštuje.  To je belćim zbog toga što se sav probavni trakt, svi organi za varenje odmore u toku dana pa se onda ti pogoni za preradu hrane veselo uključuju za vrijeme iftara. Misteriju iščekivanja zadnjih minuta pred iftar mogu dokučiti samo oni koji su istinski postili u ramazanu. Baš zbog toga što post vjerniku nije teško poslije iftara i na teraviju otići ako nije spriječen redovnim poslom u kakvoj firmi. Kažem vam, vjernik kada isposti svoj ramazanski dan on je kao ptica i on veselo odleprša u svoju džematsku džamiju u kojoj klanjanjem teravije svjedoči da je danas postio i da mu ništa nije teško u životu ako je to u ime Boga Dragoga.

 

Većina ljudi u džematu spava tako što pored njih ramazan i svako dobro prođe a oni ne učestviju u tome. Prođu sehuri, prođe post, prođe mukabela, prođe iftar i prođe teravija. Razmišljajući o ramazanu i uopće o džematu, došao sam do saznanja da mali broj  džematlija koji plaćaju članarinu i na taj način pomažu islamsku zajednicu, samo njih 10%  dolazi u džamiju. Tako ako imamo 500 članova u jednom džematu od toga oko 50 njih redovno dolazi u džamiju na džumu, na teraviju i ostale obrede. I tako vidimo da se broj smanjuje ili povećava ovisno od veličine džemata ili njegove povezanosti, blizine  ili udaljenosti od džamije.

 

PRIPREMANJE IFTARA ZA POSTAČE

 

Pripravljanje iftara je velika čast i korist onima koji u iftar ulože  svoje pare.  Iftarom se okoriste svi a najviše domaćini jer je Poslanik s.a.v.s. rekao:

Od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se da je rekao: “Ko pripremi iftar postaču imaće nagradu kao i on, a postaču neće biti umanjena njegova nagrada.” Tada je neki čovjek rekao: “O Allahov Poslaniče, ali neki od nas ne mogu da nađu postača koji bi mogao da se iftari sa nama.” Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovio: “Allah će dati ovu nagradu svakom onom koji opskrbi osobu koja posti, pa makar i gutljajem mlijeka ili vode, i hurmom. Nakon ovoga Allah će njega napojiti sa Svoga vrela, i poslije toga neće osjetiti žeđ sve do ulaska u Džennet.”

Zato treba svaki musliman iskoristiti ovaj mjesec da pozivanjem na iftar zaradi veliku nagradu i sa onima koje pozove produbi prijateljstvo i ljubav u ime Allaha.

Uzvišeni Allah rekao je: “I hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju: 'Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja  ni zahvalnosti ne tražimo! Mi se Gospodara našeg bojimo, onoga dana, kada će lica smrknuta i namrgođena biti.' I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati, i blaženstvo i radost im darivati, i Džennetom i svilom ih, za ono što su trpjeli, nagraditi.” (Ed-Dehr, 8-12)

Naši dobri prethodnici davali su veliki značaj hranjenju bilo koje gladne osobe, uzimajući u obzir i to da nije uvjetovano da osoba kojoj se udjeljuje hrana mora da bude siromašna. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ako vjernik nahrani gladnog vjernika, Allah će njega nahraniti voćem iz Dženneta, a onoga koji napoji žednog vjernika, Allah će njega napojiti rahikul-mahtumom.”

Ibn Omer, radijallahu anhu, nikada se nije iftario osim u društvu siročadi ili siromašnih, a kada to ne bi bio u stanju, iftario bi se teška srca. Neki od selefa bi, servirajući hranu za iftar svojoj braći muslimanima, ostajali njima na usluzi (tokom jela) iako bi i sami bili postači, tj. nisu sjedali za sofru sve dok gosti ne bi završili sa jelom. Hranjenjem gladnih postiže se Allahovo zadovoljstvo, ali se isto tako uspostavlja i ljubav, srdačnost i iskrenost među muslimanima, a sve su to osjećanja koja zasigurno vode ka Džennetu, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Neće vam biti dozvoljen ulazak u Džennet sve dok ne povjerujete (u Allaha), a nećete biti (smatrani) pravim vjernicima sve dok se ne budete međusobno voljeli.” (Ahmed i Nesai) Osim toga, udjeljivanjem hrane takođe se može osigurati prilika dolaska u društvo pobožnih i učenih ljudi.

16.08.2010.

BOSNA U LJETU I MI OVOG LJETA U BOSNI (3.dio)

Lijepa je Bosna s kraja na kraj. Lijepa su sela i čaršije Podmajevičke. Sela se nanizala ko grozdovi uzrelog grožđa a čaršije ko niske bisera sjaju i nižu se k'o na đerdanu kakve ponosite djevojke sa Podmajevice. Biseri se nižu od Tuzle do Zvornika i od Brčkog i  Bijeljine, Teočaka,  Srebrenika, Gračanice pa sve do Gradačca.



U jednom grozdacu Podmjevičkom, u Vražićima, započe još jedan stanak i to ne kakav bilo, održa se »Vražićki stanak«.  U petak, 30.7.2010, tu kulturnu manifestaciju otvori promocija knjige »U amanet za selamet« autora sa ovih prostora, Nijaza Salkića. U 15 sati na ovdašnjem radiu »Avaz« za njene slušaoce knjigu promoviraše: Sead Muminović, Sevleta Arnautović-Osmanović  i Nijaz Salkić, autor knjige. Uspješno i nadareno je emisiju uvezivao  direktor radia »Avaz« i dugogodišnji spiker Ramiz Muminović.



U 45 minuta su knjigu predstavili široj slušalačkoj publici u Sjeveroistočnoj Bosni gdje se ovaj radio dobro čuje i sluša, kao i širokom auditorijumu slušalaca širom svijeta putem interneta. Naglasili su da je urednik knjige Samra Salkić, recenzenti; Mustafa Smajlović, Sulejman Aličković, Sehija Kobić i Izet Ćosić. Lektor je bila Emina Hatunić a štampana je u Zenici u štampariji »Meligraf«.  Na kraju je autor poklonio 3 knjige najbržim slušaocima koji su nagrade osvojili javljajući se uživo u emisiju.

 

PROMOCIJA ISPRED ZANATSKOG CENTRA VRAŽIĆI

Zanimljivo je da »Vražićki stanak« već nekoliko godina prati kiša. Tako je bilo i u petak, 30. jula, u 20 sati. Kiša ipak nije smetala narodu koji  voli izaći makar i po kiši i podržati svoje ljude. Više desetina starijih, srednjovječnih ljudi i žena, omladine i djece prisustvovalo je promociji. Uspješno su knjigu predstavili Sead Muminović, Nusret Salkić i direktor JU »Gradske Biblioteke Čelić«, Amel Mehanović.







Svi su zanimljivo iznijeli svoja zapažanja o knjizi, čitali recenzije a Nusret Salkić je svojim presjekom kulturnih događanja u Vražićima ranih 80-tih posebno spomenuo osnivanje Kulturno umjetničkog društva »Polet«  (AKUD »Polet« Vražići) i njenog uspješnog djelovanja na području Sjeveroistočne Bosne čiji je predsjednik bio autor ove knjige.






 Nusret je poklonio autoru i kopiju iskaznice privatne biblioteke Nijaza Salkića iz tog perioda. Ne gledajući na kišno vrijeme i samo nekoliko prodatih knjiga promocija je uspjela da na kulturan način otvori još jednu originalnu vražićku manifestaciju i vražićki brend »Vražićki stanak«.

Do slijedeće manifestacije i promocije.


15.08.2010.

BISERJE RAMAZANA

 Nijaz SALKIĆ

 

Ovogodišnji ramazan je dobrano zašehatio 2/3 ljetnjeg mjeseca avgusta. U avgustu su i godišnji odmori, narod je u Bosni  a jacijsko vrijeme pokasno. Bože na hajr, kazali bi naši stari. Koliko će nas na teraviji biti iduće godine kada smo ove godine uređali i prorijedili dolaske na ovogodišnjoj teraviji. Za peti ramazanski dan je karakteristično da se u vrijeme iftara više oblaka sručilo na naš grad. Kiša je lila baš k’o iz kabla. Poslije klanjanja akšam namaza zaputio sam se na Korošku koja je udaljena kakvih 27 kilometara. Vozio sam uglavno drugom i trećom brzinom a da nije bilo one bijele crte na polovici kolovoza ne znam dokle bih stigao. Vodu je bilo teško skloniti sa šoferšajbe iako sam šalter za brisače dao na najbrži stupanj. Nije bilo lahko stići na cilj od grmljavine, vjetra i kiše koja se izlivala na pokrajinu u valovima. U prostorima nas je dočekao mrak jer je od grmljavine izgleda otišao osigurač. Vozeći se vidio sam da je cijelu Korošku zahvatilo nevrijeme. Bilo je malo klanjača na teraviji.

 

 

ČETVRTI  BISER-MUKABELA

 

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji ili na mjestu gdje se klanja teravija. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda i to iza sabaha, iza podne ili iza ikindije. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno učiti i izgovarati Allahovu knjigu. Prva mukabela se počinje učiti dan prije ramazana a završava se Hatma dovom uoči Bajrama ili Hatma dovom u džamiji prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,. a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama, mada je malo onih koji hoće doći da slušaju učenje Kur’ana a.š.

 

Kako onda postići da nam Kur'an bude stvarna opomena za naše devijantno ponašanje, uputstvo za ispravno djelovanje i stvarna pomoć u bezizlaznim situacijama?!

 

 

Rješenje je post!

Da bismo mogli shvatiti šta je, uistinu, Kur'an i kao takvog ga prihvatiti moramo se osloboditi naših niskih prohtjeva, nezajažljivih želja, nemarnosti, predrasuda i uvriježenih stereotipa koji nam to onemogućavaju, a to postižemo postom. Kao što abdest uzimamo da bi se očistili i da bi tako čisti mogli dohvatiti i uzeti Božiju Riječ koja se nalazi u Mushafu, na isti način moramo postom očistiti cijelo naše biće od svega gore navedenog da bismo mogli prihvatiti i pravilno razumjeti Allahove, dž.š., Riječi. Prisjetimo se pojma رمضاء kojim se u arapskom jeziku označava osušeno, zagrijano, ispucalo tlo od žege, koji je od istog korijena kao i riječ رمضان (ramadan), pa što je tlo suše i više ispucalo to će više i upiti kiše (za koju se u Kur'anu koristi termin rahmet - milost). Na isti način što je postač više tjelesno iscrpljen postom, to je više sputao svoje strasti i jače će doživjeti Allahov rahmet - milost iskazanu u Kur'anu. Pa zar i sam Poslanik, s.a.v.s., nije mjesecima postio na brdu Hira, prije nego je primio prvu Objavu?!

 

Za učenje Kur'ana obećane su višestruke nagrade

Koliko je Allahu, tebareke ve te'ala, drago da učimo Njegove ajete, razumijemo iz poznatog hadisa koji prenosi Abdullah bin Mes'ud, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Ko prouči samo jedan harf (slovo) iz Kur'ana učinio je dobro djelo, a za dobro djelo nagrada je deseterostruka. Ja ne kažem da je ELIF-LAM-MIM jedan harf, nego je ELIF harf, LAM je harf i MIM je harf.“

Od Abdullah bin Mes'uda, r.a., također se prenosi hadis da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: „Učite Kur'an, jer Uzvišeni Allah neće kazniti srce u kojem je Kur'an. Kur'an je Allahova gozba, siguran je onaj ko joj prisustvuje, i neka se raduje nagradi onaj ko voli Kur'an.“

 

Blago li se jezicima koji izgovaraju Kur'an

Ko uči Kur'an u Allahovoj je zaštiti i milosti. Svaki Allahov rob počašćen je izgovaranjem njegovih uzvišenih ajeta.

Imam Darimi bilježi hadis od Ebu-Hurejre da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: „Allah, dž.š., učio je sure Ta-Ha i Ja-Sin na hiljadu godina prije nego što je svijet stvorio, pa kada su meleki čuli Kur'an, rekli su: 'Blago li se ummetu kojem je ovo objavljeno, blago li se grudima koje će ovo nositi, blago li se jezicima koji će ovo izgovarati'.“

Učenjem Kur'ana najlakše se postiže blizina Stvoritelja svjetova. Imam Gazali, rahimehullahu, navodi da je Ahmed bin Hanbel usnio Allaha Uzvišenog i tom prilikom Ga upitao: „Šta je najvrednije, Gospodaru, čime Ti se bliski približavaju?“ A On mi reče: „Mojim govorom Ahmede!“ Dalje pitah: „Gospodaru moj, uz njegovo razumijevanje ili bez njega?“ Odgovori mi: I uz razumijevanje i bez njega.

 

Meleki su prisutni na mjestima gdje se uči Kur'an

Meleki su se zadivili kada su ga prvi put čuli Kur'an i oni to čine i okupljaju se kada god se pojedinac ili grupa odluči na učenje Kur'ana. Melodično i pravilno učenje Kur'ana privlači meleke kao što mirisni cvijet i med privlače pčele.

Od Šedad bin Evsa, r.a., prenosi se da je Alejhisselam kazao: „Kad god jedan musliman legne u postelju pa prouči neku suru iz Allahove Knjige, Allah mu odredi meleka koji ga čuva kako mu se ne bi desilo ništa neugodno, sve dok se ne probudi.“

Usejd bin Hudajr, r.a., pripovjeda da je jedne noći učio suru „El-Bekare“ dok mu je konj bio svezan nedaleko od njega, ali jako uzrujan. Kada bi prestao učiti i on bi se smirio. Ponovo je započinjao učiti i on bi se ponovo usplahirio. Njegov sin Jahja je bio blizu, iza njega, i u jednom trenu pogledao je u nebo i vidio nešto poput sjene ili oblaka sa dosta svjetiljki. Kada je osvanuo otišao je i ispričao Vjerovjesniku, s.a.v.s., šta se desilo, pa ga je Vjerovjesnik upitao: „Znaš li šta je to bilo?“ „Ne znam“, rekao je. „To su bili meleki koji su se približili radi tvoga glasa. Da si nastavio mogli su ih i ostali ljudi gledati i oni se ne bi sakrivali od njih.“ U predaji koju bilježi Hakim kaže se: „To su meleki koji su se spustili radi tvoga učenja i da si nastavio svoje učenje, vidio bi čudesa.“

Od El-Berra'a, r.a., prenosi se slična predaja da je neki čovjek učio suru „El-Kehf“, a pored njega bio je njegov konj svezan s dva užeta. U jednom trenutku jedan oblačić se počeo spuštati prema učaču sve bliže i bliže, a konj je počeo da bježi. Sutradan je otišao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i ispričao šta mu se dogodilo, pa mu je Alejhisselam rekao: „To je smirenost (sekina) koja se spušta radi Kur'ana, a u drugim verzijama hadisa kaže se: „To je smirenost koja se spušta s Kur'anom, odnosno na Kur'an.“

 

Smirenost (sekina) koja prati učenje Kur'ana posebno je izražena kada se okupi grupa vjernika da uči Kur'an u nekoj džamiji.

Alejhisselam je rekao: „Kada god se okupi grupa ljudi u nekoj Allahovoj kući radi učenja i proučavanja Kur'ana na njih se spusti smirenost, obaspe ih milost, okruže ih meleki i Allah ih spomene kod onih koji su kod njega.“ 'Oni koji su kod Njega', je sintagma za najodabranije meleke koji kruže i uzdržavaju 'Aršur-Rahman, prijesto Svemilosnog.

U drugoj predaji prenosi se od Muavije da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednom prilikom zatekao grupu ashaba koji su bili okupljeni u halki pa ih je upitao: „Što ste se okupili?“ „Okupili smo se da spominjemo Allaha i da Mu zahvaljujemo na blagodati upute, islamu i imanu“ odgovoriše. Alejhisselam reče: „Sada mi dođe Džibril, alejhisselam, i reče mi da se Allah Uzvišeni s vama ponosi pred melekima.“

 

Koga raduje da voli Allaha i Njegovog Poslanika, neka uči Kur’ an!

Onome ko nekog nauči jedan ajet iz Kur ‘ ana, ili dio korisnog znanja, teći će Allahova nagrada do Sudnjeg dana.

Osvjetlite vaše domove obavljanjem salata / namaza/ i učenjem Kur’ ana.

Ko sluša jedan ajet iz Allahove knjige, Allah će mu udvostručiti nagradu za to. Međutim, ko prouči jedan ajet iz Allahove knjige biće mu to svjetlo na Sudnjem danu.

Molimo Te Gospodaru da nas učiniš od onih koji će voljeti Kur’ an i život usmjeriti po njegovim smjernicama, amin!

Literatura:  ”Kiraet,net”, Sahihul Buhari

15.08.2010.

RAMAZAN JE: SJETIMO IH SE FATIHOM

 Nijaz SALKIĆ

 

TETKIN PENDŽER

 

Ranih sedamdesetih bio sam sretnik. Bio sam bio jedan od desetak vršnjaka koje su roditelji poslali u srednju školu. Mene je otac odveo u Sarajevo i nastanio na Bistriku. Prije polaska u kući je proučen mevlud na kome se sabrala sva rodbina od djeda i nene, tetki sa očeve i majčine strane i mngobrojne rodbine iz rodnog sela. U školi sam se vremenom obikao a kući u Vražiće sam dolazio u tri ili šest mjeseci. Nije se tada imalo stvari i predmeta kao sada, bez obzira šta nekome znače riječi nekada i sada. Ja sam imao jedan kufer (kofer) u koji se vremenom počeo taložiti veš koji sam ručno prao ili davao u gradski vešeraj. To se pralo ali se nije moglo oprati kao što majka zna oprati. Tu haljinku sam trpao u kufer i čekao priliku da krenem kući u svoje Podmajevičko selo. Petkom bi putovao kući a nedjeljom ujutro autobusm se vraćao u Sarajevo.

 

Bila je kasna jesen 1971. godine kada sam konačno riješio da vidim roditelje i svoj  zavičaj. Izvadio sam kartu na sarajevskoj autobuskoj stanici, stavio kofer i jedan poveći ceger (kesu) u prtljažnik (bunker) i ušao u autobus. U 14 sati poslije podne počeo je drndati i zagrijavati  Fap-ov autobus. Namalo poslije krenu ta dereglija svome odredištu. Koliko samo većih i manjih stanica je valjalo očima ispratiti, tijelom podnijeti i srcem osaburiti da bi  preko Semizovca, Olova Kladnja, Živinica, Tuzle i Lopara nakon više od 5 sati muka stigao u Čelić. Bilo je 18 i 30 kada sam izmrcvaren uzeo torbe i ostao u mraku na pustoj stanici.  Padala je sitna i dosadna jesenska kiša koju je vjetar tjerao u moje lice.  Zadnji autobus u Vražiće je otišao tačno prije jedan sahat. Imao sam 16 godina a bilo me tada strah izaći u WC noću pred kuću, akamoli prepješačiti 6 kilometara do kuće po mraku i kiši noseći pun koferom i ceker u rukama.

 

Razmišljajući šta ću učiniti stajao sam sam na stanici. Nadao sam se da će neki kamion proći pa me uzeti. Prošlo je pola sahata čekanja, neka svjetla na prozorima su se gasila. Narod na selu rano liježe. Koliko bih volio da sam pred svojom kućom a kako, kad je kiša, daljina, mrak i blato. Lice mi odjednom zablista. Imam tetku u Čeliću. Uzeh kofer i onaj platneni ceger i krenuh prema džamiji a onda naglo  skrenuh  u uski i mračni sokačić. Ugledah svjetlo na tetkinom prozoru u kuhinji. Lagahno otvorih kapijicu na avliji da koga ne uznemirim pa se približih prozoru. Tetak je sjedio na kauču a tetka nešto plela. Tetak je nešto govorio i granao onim svojim velikim rukama a lice mu je bilo kao i uvijek ozbiljno, naročito debele crne obrve su za mene bile zagonetka. Sklonih glavu da me ne primijete. Nakon 10 minuta ponovo se nadvirih onom svojom pokislom glavicom sa koje je slivala kiša na moj kobajagi đahtalni sako. Bio sam skoro mokar. Hoću li pokucati na prozor da mi otvore. Neću još. Samo da se tetak makar malo nasmije pa da ja dobijem hrabrosti. Prođe jedan sahat od mog dolaska u tetkinu avliju još uvijek stojim na kiši u tetkinoj avliji i ne smijem pokucati na prozor.  Koliko sam puta dolazio do ove kućice koja je imala jedan hodnik i dvije sobe. Tetak je sav život proveo u građevinskim firmama. Radio je poslove običnog radnika pa je i plata bila skromna i nedovoljna da se njome pokriju svi troškovi kuće i školovanja djece. Tetka je povremeno plela čarape i priglavke (zepe) da bi koju paru namakla i prehranila djecu kad je tetak bio mjesecima odsutan i na terenu.  A volio sam kod nje uvijek svratiti. Bila je dočekna a bilo je gotove hrane, obično graha i domaće najmirisnije i najljepše pogače.

Prošlo je dva sahata od mog dolaska pod tetkin prozor. Počeo sam se tresti od zime a žalost me razdirala  zbog svoje neodlučnosti.  Ipak nisam pokucao na vrata a niti na pendžer da me puste na konak. Bio sam razapet između stida da pokucam i straha da idem po mraku i kiši svojoj kući. Na kraju sam odilamio i uputio se kući. Kiša je lila a vjetar ju je nanosio na moje lice. Vremenom bi mjesec izronio iza kakvog oblaka a ja sam  uspio skontati gdje se nalazim i skenirati obrise kanala na krajevima puta. Gazio sam po makadamu po barama i posrtao udarajući nogama na ispupčenja po kaljavom drumu. Plakao sam a suze nisam mogao brisati jer ih je kiša i onako sapjerala. Poslije dva sahata tapkanja, šljapanja, sav promrzao i razočaran ušao sam u svoju avliju.

Ramazan je, molim Uzvišenog da mom tetku i tetki oprosti grijehe. Učim Fatihu pred njihove dobre duše. Na kraju krajeva, ko je meni kriv što nisam smogao snage da sa jednim pozivom ili kucanjem po prozoru skratim svoje muke i prenoćim u toploj postelji.

  

14.08.2010.

BISERJE RAMAZANA

 Nijaz SALKIĆ

 

Kako su neki bili zakukali pred ramazan ja se pobojao da ramazan neće ove godine stići do nas. Kako će se, dugi dani, vrućina, neće se moći postiti, teravija je kasno, valja raditi i ustajati rano, bile su tužbalice u tom stilu. Ove rede ne bih želio davati neke paušalne ocjene našeg stanja a još manje jadikovati u stilu mogle bi bolje, ovo nije u redu i tako dalje. Uglavnom postimo 4-ti dan ramazana koji polahko ali sigurno odmiče. U proteklim ramazanskim danima klima je ugodna, nema puno sunca, temperatura je podnošljiva a ima i rahmet kiše. Uzvišeni Allah daje poruke i išarete vjernicima. Ko je postio cijeli ramazan osjetio je te išarete dobro. Uglavnom sve je u ramazanu lijepo ako na ramazan gledamo kroz vjerničke đozluke. Dunjalučki i vjernički đozluci nisu isti  jer se razlikuju u dioptriji. Dunjalučka dioptrija na đozlucima je previše izoštrena pa sve vidi i želi da sve bude perfektno, precizno i dostupno odmah. Vjernička dioptrija je mehka, kroz nju sve ljude gledamo istim očima te zbog takve dioptrije ljudi nisu ružni, malehni, debeli, mršavi i siromašni. Baš zato vjerničke oči su zadovoljne i sa manjom dobrotom a džamovi na đozlucima mogu podnijeti mnoge udare i ostati čitavi. Baš zbog vjerničkih đozluka danas govorim o pripremanju piređivanju hrane za ramazanske sofre.

 

 

 

ČETVRTI  BISER-PRIPREMANJE HRANE RAMAZANIJE

 

Ramazanija je bešlema koju mora uabatiti i nabaviti svaki čestiti domaćin. Kako se u muslimanskim kućama džumle i redom posti od malog do najstarijeg člana porodice, zbog toga se i jelo za ručak i sehur mora dobro pripraviti. Muž pita svoju prvu damu, hanumu šta mora kupiti a ona mu to lijepo ispiše ili izdeklamuje te poslušni mužić sve to nabavi i donese. Domaćica zajedno sa kćerkom ili snahom ako je ima, održi sastanak svakog dana poslije podne namaza u jemekhani, u kuhinji i onda se krene sa zadacima. Jedni gule i režu krompir, drugi mijese tijesto, treći kuhaju variva. Normalno, ako je samo jedno žensko čeljade u kući sve to ona radi sama. Ako se dobro pogleda i iskreno izanalizira rad na pripremanju hrane u toku ramazana, uvidi se da žene u kući ništa drugo ne rade (i ne mogu raditi) do da spremaju hranu, čiste domove, peru suđe i brinu se da se sa ramazanske sofre jede ono najbolje što se ima.

Posebno su draga sjećanja na djetinjstvo i sofre koje je pripremala naša majka. Djeci su tada majke pravile male pitice koje su djeca čuvala da se njome iftare pred džamijom iščekujući da kandilji ‘planu’ na munari.


13.08.2010.

U HLADU HADISA – IZVODI IZ RIJADUS - SALIHINA. DIO 39.

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Dobročinstvo prijateljima roditelja, rodbini, ženi i ostalima prema kojima se preporučuje posebna počast

 

Ibni Umer, r.a., prenosi daje Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Najveće dobročinstvo je da čovjek održava prijateljstvo s prijateljima svoga oca." (Muslim)

 

'Aiša, r.a., pripovijeda: "Nisam ni na koju od žena Allahovog Poslanika, sallallahu lalejhi ve selleme, bila ljubomorna, kao na Hatidžu, r.a., iako je nikad nisam vidjela, ali ju je Alejhisselam često spominjao; čak bi znao zaklati ovcu, zatim je isjeći na komade i poslati Hatidžinim bivšim prijateljicama. Znala sam mu reći: 'Kao da na dunjaluku nije bilo druge žene, osim Hatidže?' A on bi odgovorio: 'Ona je bila takva, takva ... sa njom sam imao djecu."' (Muttefekun alejhi)

U drugom rivajetu stoji: "Znao bi zaklati samo jednu ovcu, ali bi slao od nje Hatidžinim prijateljicama koliko bi im bilo dovoljno."

U trećem rivajetu, pak, stoji: "Kada bi zaklao ovcu, povikao bi: ‘Pošaljite Hatidžinim prijateljicama!"'

U jednom drugom rivajetu stoji slijedeće: "Jedne prilike zatražila je dozvolu za ulazak kod Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, Hale bint Huvejlid, sestra Hatidžina, pa je u njenom glasu prepoznao Hatidžin glas i veoma se obradovao tome i rekao: ‘Dragi Allahu, ovo je Hale b. Huvejlid!"'

Prenosi se da je Enes, b. Malik, r.a., rekao: "Krenuo sam na put sa Džerirom b. Abdullahom el-Bedželijem, r.a., pa on poče da me služi (iako je bio stariji), te mu ja rekoh: 'Nemoj to više činitil' Na to mi on reče: 'Kada sam vidio kako ensarije (Medinelije) postupaju sa Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve selleme, zakleo sam se da se neću ni sa kim od njih družiti, a da ga ne budem služio."' (Muttefekun alejhi)

Nastavićemo, inšaAllah!

13.08.2010.

BISERJE RAMAZANA

 Nijaz SALKIĆ

 

Što bi se reklo, dok udari dlanom o dlan prođoše drugi i treći ramazanski dan. Ramazanski nije k'o obični dan. Rano ustajanje, ručak (sehur), učenje Kur'ana, čekanje na sabah namaz i klanjanje, potom učenje mukabele i doček izlaska sunca. Poslije se malo prilegne a onda priprema za podne, ikindiju, mukabelu i ponovno iščekivanje dragog i miomirisnog iftara. Ramazanski iftar ima 1001 nijansu općepoznatih jemek miruha, priznaćete da su iftarski mašili sve kolekcije svjetski i dunjalučkih poznatih mirisa. Ništa ljepše i ništa opojnije nije potrefiti se slučajno ili ciljano pred kakvom kuhinjicom u vrijeme iftara. Zato i jeste jedno veliko Božije čudo sva ramazanska hrana i nimet. Na zapadu ramazan često nazivaju festivalom i praznikom. Možda tu imam malo istine zato što se stomak (is)prazni a duša (na)puni. Ja bih ramazan prije nazvao dolinom suza, uzdaha i vjerničkim prolaskom  uskim kanjonom u kome vjernik svlači staru, pohabanu i otežalu  odjeću (munduru) a oblači svježu i lagahnu sa hiljadu mirisa začinjenu haljinku. Helem, danas govorimo o sehuru.

 

TREĆI BISER-SEHUR

 

Ako su kandilji prodorno i jako svjetlo koje prekida i vremenski rastavlja period discipline i najavljuje liberalizaciju ponašanja, sehursko svjetlo je blago, treperavo i ašiklijsko. Sehurski nur puni duše postačkih ašika i blago titrajući po njihovim obrazima uspravlja ih i diže ih na noge te odgoni pospanost, mlohavost i klonulost tijela. Ljepotu sehura različito tumače članovi porodice. Djedu i neni (majki) je ustajanje na sehur nešto najprirodnije. Oni su se naživjeli i u svom dugom životu upamtili ramazane u svim godišnjim dobima, pa im ovo ustajanje znači rutinu i priliku da još jedan ramazan upišu u svoju knjigu dobrih djela prije polaska u vječnost. Ocu i majci je prilika da svojim primjerom djeci uliju snage da makar pola ramazana isposte pa im ustajanje na ručak dođe kao vjerska edukacija podmlatka.  Dječurlija, dakle mladi u ustajanju na sehur vide draž nedoživljenog i kaljenje na putu dobra. Sehurski rani ručak je prilika da se izjednače i ravnopravno sjednu za sofru sa svojim uzorima; djedom, nenom, babom i majkom. Normalno, sehurski ručak nije bilo kakav ručak i jemek. Na sofri su baška jela i baška, hrana jerbo je i ramazan baška mjesec. Eto zašto volim sehur i njegovu tišinu i mir ramazanski. Ne može to niko doživjeti i osjetiti do onoga ko je to doživio i doživljava. Baš zato i suze poteknu na kraju ramazana iz očiju vjernika i ramazanskih i sehurskih  ašiklija.

Nastavićemo inšaAllah!

12.08.2010.

MIMBERA – ŠTA JE POBOŽNOST I ČESTITOST