Priredio: Nijaz SALKIĆ

     Potužila se (džehennemska) vatra svome Gospodaru:

     -Gospodaru, samu sebe jedem.

Na to joj On odobri dva oduška; jedan u zimi i jedan u ljetu – (to su) najveća žega koju osjećate i najveća ciča zima koju osjećate.^*

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم: ..

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

إِنَّ الَّذِينَ لَا يَرْجُونَ لِقَاءَنَا وَرَضُوا بِالْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَاطْمَأَنُّوا بِهَا وَالَّذِينَ هُمْ عَنْ آيَاتِنَا غَافِلُونَ
صدق الله العظيم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

 Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.

     Allah, dž.š., u  10. suri (Junus / Junus) u  7,8. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

إِنَّ الَّذِينَ لَا يَرْجُونَ لِقَاءَنَا وَرَضُوا بِالْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَاطْمَأَنُّوا بِهَا وَالَّذِينَ هُمْ عَنْ آيَاتِنَا غَافِلُونَ

″Onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni  životom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema dokazima našim ravnodušni″, 

  أُولَٰئِكَ مَأْوَاهُمُ النَّارُ بِمَا كَانُوا يَكْسِبُونَ

 "prebivalište njihovo bit će Džehennem, zbog onoga što su radili.″

“Ako se budete klonili velikih grijehova, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preko manjih ispada vaših preći i uvest ćemo vas na divno mjesto”. A zatim, danas je petak, 25. maj 2012., ili  04. redžeb, 1433. hidžretske godine. Ovo je dvadeset šesta džuma u novoj hidžretskoj godini.

     Cijenjeni džemaate!

     Uzvišeni ističe stanje trudbenika i radiša koji su prigrlili objema rukama Dunjaluk, toliko da  su posumnjali ili uznevjerovali  u susret sa Allahom na Sudnjem danu. Njihova zaljubljenost u dunjalučke farbali iskrice u igravo šarenilo predmeta kuća i posjeda  smirilo je i zadovoljilo njihove  duše. Život na Dunjaluku je doista lijep i pun zanosnih boja koje mame gracioznošću i ljepotom ljudskih  tijela i lica, zanosnim glasovima i pokretima smještenih u divne cvijetne i vrtne perivoje dunjalučke. Mladog čovjeka ponese mladost pa umisli da mnogo i puno gradi i stvara te mijenja oko sebe svijet. Njegova početna namjera je često puta čista i prirodna. On zaista u početku želi samo da pomaže svojima i okolini. 

Ako obogati često zaboravi početni nijet da dijeli i drugima pomaže. Najčešće se zatvori usljed bojazni da će mu ponestati investicija za daljnji uspon i napredak, pa počne škrtariti. U tom stadiju zatvorenosti za okolinu i usmjerenosti za širenje i napredak čovjeka prođu najbolje godine.

     Poštovane sestre, draga braćo!

Ko želi mogao je dokučiti da će sve živo na ovom svijetu umrijeti, sve snažno će oslabiti, sve novo će istruhnuti i sve sagrađeno biće porušeno. Kur’an je pun ajeta i primjera koji podsjećaju na kratkoću i prolaznost dunjaluka, pa nemoj da i tebe dunjaluk zavede i obmane. Uzvišeni Allah nas obavještava o sudbini onih koji su se borili samo za dunjaluk, samo se njime zadovoljavali i samo njega željeli, a ahiret zapostavili,

U Buharijinom i Muslimovom Sahihu bilježi se vjerodostojan hadis od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Dunjaluk je u poređenju s ahiretom poput umakanja prsta nekog od vas u more, pa neka pogleda koliko vode izađe za prstom kada ga izvadi iz vode.” U drugom hadisu Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Dunjaluk je za vjernika zatvor, a za nevjernika džennet.” (Muslim.)

    O prolaznosti dunjaluka i približavanju ahireta možemo razmišljati i na još jedan nesvakidašnji način. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: ''...Melek Džibril je dubinu moga srca nadahnuo, da niko od vas neće umrijeti sve dok u potpunosti ne iscrpi (ne pojede) svoju nafaku…'' (Sahih-tergib, br. 1700)

    Jedna od mnogobrojnih mudrosti koje je izgovorio Muhammed s.a.v.s., a koja nosi velike pouke i poruke, jesu i njegove riječi: ''Ovaj svijet putuje odlazeći, a ahiret se kreće dolazeći, a i jedan i drugi imaju svoje sinove. Vi budite sinovi ahireta i nemojte biti sinovi svijeta ovoga, jer danas su samo djela za koja se račun ne polaže, a sutra je obračun bez mogućnosti da se čine djela.'' (Sahihul-Buhari me'al-Feth)   

Zato ne zaboravimo da je bilo i biće sinova dunjaluka i sinova ahireta. Neki muslimani su kroz historiju islama pogrešno razumijevali preporuku da budu sinovi ahireta, a da ne budu sinovi dunjaluka. Smatrali su da to podrazumijeva odricanje od svih ovosvjetskih ukrasa i uživanja, te su se zbog svoje pogrešne interpretacije šerijatskih tekstova koji govore o skromnosti i asketizmu odricali svega što je na ovom svijetu ugodno i lijepo, namjerno se izlažući siromaštvu ili vrlo oskudnom životu, što ih je često dovodilo u jako nezahvalne, pa čak i ponižavajuće situacije. Recimo, nisu željeli imati nikakav imetak pa su prosili od ljudi, oblačili  vrlo mizernu i grubu odjeću itd., sve s ciljem da pokažu kako im dunjaluk ne znači ništa, te da su njihove ambicije i težnje usmjerene ka ahiretu. Ovakvo razmišljanje svakako je pogrešno. U kontekstu nošenja lijepe i ugodne odjeće, Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ''Uistinu Allah voli da se tragovi Njegove blagodati vide na Njegovom robu.'' (Tirmizi)

     A ko su onda ''sinovi dunjaluka''? Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Uistinu Allah mrzi svakog umišljenog i oholog čovjeka, koji se hvališe, šepuri i koji mnogo galami na pijaci. Preko noći je lešina, a preko dana magarac. Vrlo dobro poznaje sve što je vezano za ovaj svijet – dunjaluk, a potpuni je neznalica kada se radi o nečemu što je vezano za budući svijet – ahiret.'' (Ibn Hibban, 72.) Ovaj hadis možda bolje od svih drugih demistificira notorne dunjalučare, odnosno vrstu ljudi za koje se može reći da su istinski sinovi dunjaluka.        O njima je Uzvišeni Allah u prijevodu značenja rekao:     

 يَعْلَمُونَ ظَاهِرًا مِّنَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَهُمْ عَنِ الْآخِرَةِ هُمْ غَافِلُونَ  ''Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni'' (Er-Rum, 7).

Hasan el-Basri pisao je Omeru b. Abdulazizu, rahimehullah: ”Dunjaluk je kuća iz koje selimo, a ne kuća za boravak. Adem, a.s. , spušten je na njega po kazni i na njemu je da tu kaznu odsluži. Zato ga se, vladaru pravovjernih, dobro čuvaj. Ako želiš istinsku opskrbu, kloni se dunjaluka, a ako želiš bogatstvo, ono je kod onih koji malo dunjaluka imaju.

    Draga braćo! Kuđenje dunjaluka ne odnosi se na ono što je Allah stvorio od jela, pića i imetaka, nego se pokude dunjaluka i prijetnje odnose na postupke sinova Ademovih koji su vezani za dunjaluk. Prezreni su i zaslužuju kaznu oni koji se diče dunjalukom, koje je dunjaluk zaveo i zabavio od pokornosti Allahu, te učinio da zaborave na ahiret. Takav je bio narod Ad kojeg je na Allahovu kaznu podsjećao njihov poslanik Hud, a.s. ”Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. ‘Ko je od nas jači?’ – govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jači od njih – a i znamenja Naša su poricali.” (Fussilet, 15.)
Takav je bio i faraon koga je opominjao Musa, a.s.:
”I faraon obznani narodu svome: ‘O narode moj’ – reče on – ‘zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavci rijeke koji ispred mene teku – shvaćate li?”’ (Zuhruf, 51.)   

      Dova                  

  Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema džamijama i onima koji nas pravu stazu vode. Učini da volimo džemat pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

     Moj Allahu, uvećaj Svoje blagodati prema nama, ukaži nam Svoje počasti, a nemoj nas poniziti! Bože, povećaj Svoje dobro prema nama, a nemoj ga umanjiti, Ti si naš Gospodar i Zaštitnik, Ti sve čuješ, blizu si i odazivaš se onima koji Te prizivaju! Amin.

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, muhadžir je ko od grijeha bježi, imam hadži Izet ef. Čamdžić, svi smo mi muhadžiri

Nijaz SALKIĆ

Nijaz SALKIĆ

Ode nam još jedna srijeda u arhivu Knjige života.

 Daleko je do druge srijede.

Upamet!

Priredio: Nijaz SALKIĆ

STRAH NIJE ŠALA

Nekada, za vrijeme turske vladavine u BiH, pojavi se neka hajdučija Crnogoraca, te dođe turska vojska i rastjera ih. U tom čarkanju dvojica Crnogoraca sakriju se iza nekog stijenja. Kada je prestala opasnost, počnu se dozivati: ,,O kume Jovo, jesi li živ''? ,,Jesam'', odgovara Jovo. ,,A Boga ti, kume Jovo, znaš li ti koje je boje krv?' ,,Ne znam'', veli Jovo. ,,Eh, kume Jovo, ako bude žute, ja grdnih ti sam rana dopanuo''. (Strah nije šala…!

(Iz knjige,'Hafizove latife' , hafiza Abdulaha Budimlije)

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Darežljivost i pravičnost (željenje drugom kao i sebi, ili više nego sebi)

Uzvišeni Allah kaže:

وَيُؤْثِرُونَ عَلَىٰ أَنفُسِهِمْ وَلَوْ كَانَ بِهِمْ خَصَاصَةٌ   ':.. I daju im prednost nad samim sobom (u imecima), makar i oni sami bili potrebni." (El Hašr, 9)

وَيُطْعِمُونَ الطَّعَامَ عَلَىٰ حُبِّهِ مِسْكِينًا وَيَتِيمًا وَأَسِيرًا  "I oni za Njegovu ljubav hrane bijednike, siročad i zarobljenike, (govoreći): إِنَّمَا نُطْعِمُكُمْ لِوَجْهِ اللَّهِ لَا نُرِيدُ مِنكُمْ جَزَاءً وَلَا شُكُورًا "Mi vas hranimo samo u ime Allaha, i ne želimo od vas (ni) nagrade ni zahvale."

 (El-Insan, 8-10)

Ebu-Hurejre, r.a., kaže: "Došao je jedan čovjek Vjerovjesniku, a.s., pa mu reče: 'Ja sam gladan!' Vjerovjesnik, a.s., posla nekog da upita jednu od njegovih žena (za hranu), a ona reče: 'Tako mi Onoga Koji te poslao sa istinom, kod mene ima samo vode!' Vjerovjesnik je zatim upitao drugu ženu, pa je i ona tako rekla; i tako redom sve su rekle isto: 'Tako mi Onog Koji te poslao sa istinom, kod mene ima samo vode!' Tada Vjerovjesnik reče: 'Ko će ugostiti večeras ovog čovjeka?' Jedan ensarija reče: 'Ja ću, Allahov Poslaniče!'

Pa ga je poveo svojoj kući i rekao ženi: ‘Ugosti Poslanikova gosta!' U drugom predanju stoji da je on svojoj ženi rekao: ‘Ima li šta jesti?' Ona odgovori: 'Ima samo večera za djecul' Ensarija reče ženi: 'Zabavi ih nečim, a kad htjednu večerati, uspavaj ih, a kad dode naš gost, ugasi svijeću, pa se prikazuj kao da i mi jedemo!'

Pa su sjeli, i gost je jeo, a oni su legli bez večere. Kada je svanulo, ensarija je došao Vjerovjesniku, a.s., i on mu reče: ‘Allah se zadivio vašim sinoćnjim postupkom sa vašim gostom.'" (Muttefekun alejhi)

Nijaz SALKIĆ

ZAŠTO JE VJERNIK LIJEP?

Lice mu'minsko je zategnuto i lijepo poput lica djeteta. To je belćim zbog abdeske i gusulske vode kojom se mije i umiva više puta, svakog dana. Zato se nemoj nikako čuditi nurli licu vremešne nane i starog djede. Oni i bez jednog zubka u glavi i bez skupih pomada (kozmetike), izgledaju bolje od mnogih današnjih glumaca i pjevača.

Priredio: Nijaz SALKIĆ

ČASOPIS 'TARIK' NA AREBICI

NAŠI MEKTEBI

I u ovom broju  moramo zabilježiti jedan smrtni slučaj, koji je zafatio naših nastavnih sila,  na kojim  ionako oskudijevamo. Ove je godine (1908) otišao na Hidžaz Hadži hafiz Adem efendija Muratagić, drugi muallim Treće muške mektebi ibtidaijje u Banjaluci, te je u tim mubarek mjestima i vefat učinio. Merhum se je rodio u Ključu oko 1290. godine po Hidžretu. Vršio je nauku u Banjaluci u staroj Medresi, te je u zadnje vrijeme pri spomenutoj mektebi ibtidaijji muallimsku vezifu ifa činio.

Rahmetullahi alejhi!

(Časopi 'Tarik' je izlazio svakog mlađaka. Cijena na godinu (pretplata) je bila 3 krune. Pojedini broj koštao je 30 helera. Časopis je izlazio u Sarajevu. Pisan je Arebicom i na bosanskom jeziku. Ova vijest je zabilježena u 'Tariku' od 1. jula 1908. godine)

Nijaz SALKIĆ

Svi smo na svoj način maksimalno informisani. Znamo za ozonski omotač i to da je 'probijen'. Unaprijed 'znamo' da će biti kiše, koliko dugo i gdje. Obaviješteni smo na kojem kontinentu slijedi ratni sukob, ko i sa kime će voditi rat.  Imamo informacije o zalihama nafte i to koliko godina još možemo koristiti tu skupu tekućinu.

Znatiželjnik usljed lahkoće dostupa do naučnog gradiva i svakodnevnog pristupa  vijestima iz svijeta, stiče osjećaj kako je 'potkovan' znanjem i kako je eto imao sreću da bude 'načitan'. Ipak treba imati na umu na ciljano plasiranje vijesti, informacija i poturanja gradiva o napretku jednih, stagnaciji drugih, ugroženosti trećih i strahom od četvrtih.

Ovaj vijek je trčanje zadnjeg kruga laži i istine. Oba takmičara imaju svoje navijače. Istina je da je laž bolje obučena, ima više bogatih sponzora i bolju medijsku pokrivenost. Istina nikad nije tražila da se preoblači i kiti nečim što joj ne pripada, tako da laž ima blagu prednost i brojniju navijačku publiku. Ako ste još u dilemi ko će pobijediti, onda vam neću ni otkriti rezultat zadnjeg kruga ove trke.

Upamet!

Priredio: Nijaz SALKIĆ

NE SKRIVAJ SVOJE IME

   Jednom prilikom Harun Er-Rešid bio u lovu sa svojim društvom i dadne se u potjeru za gazelom koja mu izmakne. Vraćajući se naiđe na kuću nekog zemljoradnika i potraži od sahibije jednu čašu vode, a reče mu da je iz pratnje halife Harun Er-Rešidove. Domaćin mu kaza da nema vode, ali da ima nebiza (šira od grožđa koja u sebi ima neki postotak alkohola). Halifa pristane i kad je popio čašu nebiza, zatraži i drugu, govoreći da je on ministar Džafer, halifin. Donese mu ovaj čovjek i drugu čašu i kada je i nu popio, zatraži i treću čašu, ističući da je on lično halifa, a seljak priđe halifi i udari mu šamar, govoreći: ,,Ma šta si zaredo', da si još jednu popio reko bi da si Pejgamber!'' (Mislio je da ga je ,,nebiz'' zanio).

(Iz knjige,'Hafizove latife' Abdulaha Budimlije)

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه الكريم: ..

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

وَالَّذِينَ هَاجَرُوا فِي اللَّهِ مِن بَعْدِ مَا ظُلِمُوا لَنُبَوِّئَنَّهُمْ فِي الدُّنْيَا حَسَنَةً ۖ وَلَأَجْرُ الْآخِرَةِ أَكْبَرُ ۚ لَوْ كَانُوا يَعْلَمُونَ
صدق الله العظيم

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

 Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.

     Allah, dž.š., u  4. suri (En - Nisa / Žene) u  31. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

إِن تَجْتَنِبُوا كَبَائِرَ مَا تُنْهَوْنَ عَنْهُ نُكَفِّرْ عَنكُمْ سَيِّئَاتِكُمْ وَنُدْخِلْكُم مُّدْخَلًا كَرِيمًا

“Ako se budete klonili velikih grijehova, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preko manjih ispada vaših preći i uvest ćemo vas na divno mjesto”. A zatim, danas je petak, 18. maj 2012., ili  27. džumade-l-uhra, 1433. hidžretske godine. Ovo je dvadeset peta džuma u novoj hidžretskoj godini.

       Cijenjeni džemaate!

      "One koji se isele Allaha radi, nakon što su bili progonjeni, Mi ćemo još na ovom svijetu na lijepo mjesto smjestiti; a nagrada na onom svijetu biće još veća - kad bi oni samo znali",...onima koji budu trpjeli i u Gospodara svoga se uzdali."

Ovaj kur'anski ajet objavljen je u vrijeme iseljenja muslimana u Abesiniju-Etiopiju, koji su bili izloženi žestokim zlostavljanjima od sugrađana. Zlo je prešlo branu pa su muslimani utočište tražili u državi, Abesiniji da bi u iseljeništvu Uzvišenom mogli ibadet činiti. Hidžru je učinilo 80 muškaraca i jedna žena, Allah bio zadovoljan njima a i oni Njime. To je On i učinio (da budu Njime zadovoljni), pa im je Uzvišeni obećao nagradu na oba svijeta, pa kaže:   لَنُبَوِّئَنَّهُمْ فِي الدُّنْيَا حَسَنَةً  "Mi ćemo ih još na ovom svijetu na lijepo mjesto smjestiti."

     Ni jedna muka nije dovijeka. Kada je vaktom muhadžirluk postao ono juče, pokazalo se da iseljenje u ime Boga ima svoju vrijednost i korist. Allah, dž.š., je tadašnjim muhadžirima nadoknadio to iseljenje lijepim smještajem u Medini i obilnom nafakom u njoj, boljom nego što su ranije imali. Jer, ako ljudi ostave nešto drago srcu u ime Allaha, dž.š., On će im to nadoknaditi nečim boljim za njega. Tako se i desilo, pa je Allah, dž.š., svim muhadžirima dao mogućnosti pa su postali vođe i vladari, a svi su se oni iskreno bojali Allaha. I nije to sva nagrada za one koji se pridržavaju  Allahove Riječi i Njegova užeta.

     Uzvišeni obavještava da muhadžirima  pripada وَلَأَجْرُ الْآخِرَةِ أَكْبَرُ nagrada na budućem svijetu veća nego na dunjaluku, jer Uzvišeni veli: "A nagrada na onom svijetu bit će veća", znači, veća od onoga što smo im dali na dunjaluku, لَوْ كَانُوا يَعْلَمُونَ   "kad bi oni samo znali", što znači da su znali oni koji su izostali od Hidžre šta im je Allah, dž.š., pripremio kao nagradu za njihovu pokornost i pokornost Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.

      Uzvišeni Allah natanko opisuje uzroke i posljedice djelovanja  iskrenih robaova pa kaže: الَّذِينَ صَبَرُوا وَعَلَىٰ رَبِّهِمْ يَتَوَكَّلُونَ  "Onima koji budu trpjeli i u Gospodara se svoga uzdali", znači trpjeli maltretiranja svojih sunarodnjaka oslanjajući se na Allaha, dž.š., Koji im je uljepšavao njihov svršetak i kraj i na dunjaluku i na ahiretu.

     Bez žrtve ništa

      Jerbo, napuštanje muslimanskih rodovitih posavskih polja i ravnica, nabreklih voćnjaka ili bogatih šuma i planina bosanskih, nije bilo lahko, ali kad dođe vakat da se bira, rodna kuća i imanje ili vjera, onda se vjera uzima a sve drugo makar i privremeno ostavlja. To je zaista velika i teška žrtva! Čaša žuči koju su mnogi muslimani morali iskapiti prvo u Mekki a onda kasniji Ummet diljem Svijeta, događao se zato da bi na koncu slast pobjede mogli okusiti. Njima Dragi Bog u Knjizi poručuje: ,,Oni će ono što žele ostvariti''. U ovom svijetu pored prirodnih zakona, postoje i društvene zakonitosti. Primjerice, da se za svaku vrijednost valja boriti i truda uložiti, za velike ideale valja podnijeti i velike žrtve. Ono što se lasno i bez velika zahmeta dobije i ne predstavlja vrijednost. Što lahko dođe lahko i ode veli narodna mudrost. Muhadžiri koji su se godine 622. po Isau zaputili putem za Medinu, ostavljajući za sobom i svoje porodice i svoja imanja cijelim životnim vijekom sakupljana, stavljajući na koncu čak i svoj život zavrjeđuju da se i danas spominju.

      Odista, svi ljudi i sva Božja stvorenja putuju putovima ovozemaljskim ali nemaju svi iste motive i intencije koje ih gone tim nepoznatim stazama i konsekventno ni konačni cilj im ne može biti isti. Jednima je cilj spas glave i života, drugi su motivirani ljubavlju, treći mržnjom. Jedni bježe od nekoga, sljedeći hite ka nekom ili nečemu. Na putovanje se uvijek polazilo da se doživi nešto jedinstveno, da se otkrije novi svijet i sebe kao novog. Na put se uvijek išlo da se promijeni nešto u sebi ili u svom životu i zato se na put gledalo kao na zamjenu za smrt. Uvijek su čestiti ljudi pred put sređivali račune i opraštali se sa drugima, jer su računali s tim da će, ako se s puta vrate, biti drugačiji. Hidžra koju je i Poslanik islama svakom vjerniku preporučio riječima da je najbolja hidžra napuštanje onoga što je Allah zabranio. Odista, svako onaj ko se odvaži da napusti neki grijeh, ili krene činiti neko dobro ustvari je muhadžir iz jednog duhovnog stanja u drugo i za njega vrijede svi Kur'anski ajeti koji glorificiraju one koji su zarad Zadovoljstva Božjeg napustili svoje domove i svoje porodice.

    Naša muhadžirska stvarnost

    I današnji muhadžiri, mogu dosegnuti nagradu obećanu muhadžiru čineći hidžru o kojoj Poslanik govori. Potvrda tome ajet: إِن تَجْتَنِبُوا كَبَائِرَ مَا تُنْهَوْنَ عَنْهُ نُكَفِّرْ عَنكُمْ سَيِّئَاتِكُمْ وَنُدْخِلْكُم مُّدْخَلًا كَرِيمًا “Ako se budete klonili velikih grijehova, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preko manjih ispada vaših preći i uvest ćemo vas na divno mjesto”. Ako je prvim muslimanima izlaz i spas bio u iseljenju a kasnije u povratku na stara ognjišta u Mekku i muslimanima Bosne i Hercegovine treba biti isti cilj a to je povratak u svoju Medinu, znači  povratak na svoja ognjišta i vjekovna staništa u Bosni i Hercegovini. To je imperativ ovog vremena da nam se ne ponovi historija muhadžira iz Dalmacije, Slavonije i Like koji su zbog ratova i stalnih pritisaka privremeno došli u Krajinu snivajući da se jednom vrate na ognjišta u Liku, Dalmaciju i Slavoniju ali se nikada tamo nisu vratili. Kada su muhadžiri iz Užica, Kragujevca, Čačka, Šapca, Loznice.., došli u Bosanski Šamac, Brezovo Polje, Brčko, Zvornik, Janju, Bijeljinu i Orašje, napravili su kuće da tamo ostanu kratko vrijeme, pa da se vrate nazad u Šumadiju, Beograd i Pomoravlje ali nikada se na rodni prag nisu (mogli) vratili. Isto se dešava našim generacijama iz Istočne Bosne i Hercegovine. Ko će se to danas iz Skandinavije, Amerike i Australije, Sarajeva, Tuzle, Bihaća, Sanskog Mosta, vratiti u Bijeljinu, Zvornik, Višegrad, Foču, Rogaticu, Banjaluku, Prijedor, Bosanski Novi, ili Trebinje i Jajce?  Već nas nema u Gacku, Nevesinju, Bileći, Čajniču, Rudom, Foči, Han Pijesku!?

    Itako ćemo  biti muhadžiri                   

    U jednoj predaji se veli da se Melek smrti u svom neveselom poslu jedanput nasmijao, drugi put se rastužio a treći put se zgrozio. Melek smrti se rastužio kada je morao uzeti dušu majci dvojice dječaka koji su nepovratno rastavljeni na suprotnim obalama rijeke. Zebnju je osjetio kada je trebao uzeti dušu dvojici vojskovođa koji su kao gladni vukovi nasrnuli da jedan drugom dohakaju. Pripovijest dalje veli da se Melek smrti nasmijao čovjeku kojem je trebao uzeti dušu a kojeg je zatekao u prodavnici obuće gdje se raspitivao da li dotične cipele imaju garanciju i to čak od tri godine. Poruka koju trebamo lučiti iz ove predaje je ta da nam ovaj svijet valja motriti tek kao jednu manju stanku, odmor u hladu nekog usamljenog drveta na našem putovanju. Riječju, na ovom svijetu svi smo mi ustvari muhadžiri koji su došli ovdje ali nam se valja vraćati našim izvorima. Ovo je suštinski nauk onih pasaža iz Knjige koji kazuju o povratku: يَا أَيَّتُهَا النَّفْسُ الْمُطْمَئِنَّةُ  ,,A ti o dušo smirena ارْجِعِي إِلَىٰ رَبِّكِ رَاضِيَةً مَّرْضِيَّةً  vrati se Gospodaru svome zadovoljna a i on tobom zadovoljan.''

    Dova        

  Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema džamijama i onima koji nas pravu stazu vode. Učini da volimo džemat pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

     Svemogući Allahu, poduči nas ispravnom razumijevanju naše vjere, učvrsti dobro u nama i daj da dugo traje, učini našu omladinu da se po dobru razlikuje, učini ih vjernicima, učenjacima, vrijednim radnicima i korisnim članovima našeg društva. Amin.

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, muhadžir je ko od grijeha bježi, imam hadži Izet ef. Čamdžić, svi smo mi muhadžiri

Nijaz SALKIĆ

Nijaz SALKIĆ

Ako želimo nešto kazati, neka to bude lijepa, mehka, utješna, odgojna, korisna i mudra riječ!

Ako želimo da nas upamte, neka nas se sjećaju samo po dobrom, po lijepom i po moralnom postupku!

Ako želimo radi sevapa nešto podijeliti, neka taj dar-hedija  bude, skupa, korisna, ukusna, baš onakva kakva je nama draga!

Ako želimo i očekujemo nečiju pohvalu i nagradu, neka to bude na isti način kako smo mi nekoga pohvalili, nagradili i uljepšali mu dan, mjesec i godinu!

Ako želimo nekoga uvrijediti i poniziti, neka to bude na isti način na koji bi mi željeli da nas povrijede, ponize i degradiraju.

Ako želimo da naša djeca napreduju i uspiju, neka to bude na jednak način na koji mi želimo da naši rođaci ili od komšije djeca uspiju i uznapreduju.

Ako želimo da se bolje osjećamo i pozitivnije razmišljamo, neka nam sve pobrojano ne budu samo zbir slova, riječi i rečenica!

Upamet!

Nijaz SALKIĆ

Nekada se hazardiranje vremena i imena odvijalo u birtijama. Danas se hazardiranje događa u tišini soba ili u galami internet kafića. Kako je sve jednostavno kada je vrijeme u pitanju. Vrijeme neumitno curi dok zaljubljenik sjedi u udobnoj računarskoj stolici buljeći u komad svjetlucavog prozora. Tako se kližu dani, kotrljaju noći, a naočarska dioptrija se lagahno povećava, sve dok hajrom ne oćoravimo!

Upamet!

Nijaz SALKIĆ

Proljeće je početak. S proljeća se počinje duže vremena ostajati u šetnji. U proljeća su duži dani. Na proljeće vrijeme sporije prolijeće jer se radiše od jutra do sutra umaraju na poslu. Proljeće je toplo godišnje doba koja zagrije svaki kutak na zemlji, pa čak ugrije i zahladnjela srca ljudska i otopli ustajale međuljudske odnose.  

Svaki čovjek na početku proljeće sebi nešto nešto zacrta i obeća da će uraditi. Dolazeće vruće ljeto čovjeka prekali i očeliči,  ako se prije toga ne skloni u kakav hlad. Proljetno buđenje je prilika za svakoga a dahabetile za mlade insane. Koliko proljetni lahor 'ponese' čovjeka kazuju i starci, koji od poleta ponekad zaborave da nisu mladi a dahabetile jaki, da izmognu proljetni zanos.

Upamet!

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Ve an aišete redijallahu anha enne resulullahi s.a.v.s. kale: ,,men zaleme kide šibrin men el erdi tuvvikatu min seb'i erdine '' (Muttefekun alejhi)

Prenosi se od Aiše r.a. da je Allahov Poslanik rekao: ,,Onaj ko sebi nepravedno prisvoji tuđe zemlje koliko pedalj, na Sudnjem danu će oko vrata imati sedam puta više obješene o vrat''.

(Buhari, Muslim)