NIKADA NE ZABORAVI GENOCID I HOLOKAUST U BOSNI I SREBRENICI

VRAŽIĆANI CIJELOG SVIJETA

21.08.2018.

KURBAN-BAJRAMSKI VAZ

utorak,21.avgust.2018/09.zu-l-hidždže 1439

Allahu ekber kebira, Allahu ekber kebira, Allahu ekber kebira, ve-l-hamdu li-l-Lahi kesira, ve-l-hamdu li-l-Lahi kesira,ve-l-hamdu li-l-Lahi kesira, ve subhane-l-Lahi bukreten ve esila.

(Doista je Allah najveći, zaista, Allah je najveći i ponovo, doista Allah je najveći. Beskonačna zahvalnost pripada Allahu. Svekolika zahvalnost samo Allahu pripada. Svekolika zahvalnost pripada Allahu. Slavljen neka si, Allahu moj, jutrom i uvečer.)

Hvala Allahu dž.š. Njega hvalimo, od Njega pomoć tražimo, molimo Ga da nam oprosti i na Pravi put nas uputi. Utječemo Mu se od zla naših duša i posljedica naših ružnih djela.

 Braćo draga, blagost – el-hilmu je pohvalno vjerničko svojstvo. Blagost je osobina pravih vjernika, jer blagost voli naš Gospodar, Allah, dželle še’nuhu, i Njegov poslanik, Muhammed, alejhisselam. Blagost je začin koji se treba naći u svim čovjekovim poslovima – u djelima, u govoru i u komunikaciji s ljudima.

 Važna je blagost u svemu i na svakom mjestu. Muezzin neka uči ezan blago i osjećajno, učač Kur'ana neka lijepo i umilno izgovara Božije riječi, neka se djeca blago obraćaju roditeljima baš kao što roditelji s blagošću i umilnim očima gledaju na svoj evlad.

 Suprotno blagosti je ljutnja kada ne možemo usaglasiti mišljenja. Uzvišeni nas poučava kako se ponašati. ,,Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj.''!(16;125) U ovome ajetu su tri stvari koje treba primijeniti kad se raziđemo sa nekim u mišljenju, hikmet (mudrost), dobre instrukcije, diskutovanje na najbolji način.

 Potomci Resula s.a.v.s., su ostavili jedan lijep primjer hikmeta u savjetovanju drugih ljudi. Hasan i Husejin, kad su još bili mladi, vidjeli su starijeg čovjeka kako se pogrešno abdesti. Dogovorili su se da ga nauče a da ga ne uvrijede, savjetujući ga na način koji odgovara njegovim godinama. Prišli su ovome čovjeku i rekli: Ja i moj brat smo se razišli oko toga ko od nas uzima bolje abdest. Da li bi htio presuditi među nama i vidjeti ko od nas ispravnije uzima abdest. Čovjek je onda počeo pažljivo posmatrati kako unuci Resula s.a.v..s uzimaju abdest. Kad su završili on im zahvali i reče: Allaha mi, nisam znao uzeti abdest dok nisam vas vidio. Obojica ste me naučili da uzmem abdest ispravno.

Imaju dva oblika hikmeta. Hikmet u znanju, hikmet ilmijja i hikmet u djelima-hikmet amelija. Ima ljudi imaju hikmet znanja, ali kada savjetuju i ispravljaju druge, fali im hikmet u djelima.

 Bolje je blago govoriti nego ljutiti se i u nemoći podizati glas. Faraon je bio od najgorih ljudi na zemlji. Musa a.s., jedan od najboljih. Pogledajte šta Allah kaže Musau, kako da savjetuje faraona: ,,Idite obojica faraonu, zaista je on nasilnik, i govorite mu blagim govorom, možda se poboji Allaha.''

 Mus'ab ibn Umejr je bio prvi ,ambasador' Resula savs u Medini. Prije nego je Resul s.a.v.s. stigao u Medinu, Mus'ab je poučavao stanovnike Medine Islamu. Ovo je razljutilo Sa'da ibn Ubadeta, jednog od glavešina Medine. Isukao je sablju da ubije Mus'aba. Kad ga je sreo, zaprijetio mu je: ,Prestani širiti Islam ili ću te ubiti!'

 Mus'ab je zauzeo stav koji je za pouku. Ovaj pred njim nije prestajao da prijeti i želio ga je ubiti. Mus'ab mu reče: Zar nećeš sjesti i poslušati koji minut. Ako ti se sviđa uzmi, a ako ne, mi ćemo prestati sa ovim. Pa je Sa'd sjeo. Mus'ab je govorio o Allahu i Njegovom Poslaniku, sve dok lice Sada nije zasjalo kao mjesec pa reče: Šta treba da se uradi pa da se postane musliman? Nakon što mu je Mus'ab objasnio, on reče: Ima jedan čovjek, koji ako postane musliman, svi u Medini će postati muslimani, a to je Sa'd ibn Muaz.

 Kad je Sa'd ibn Muaz čuo šta se desilo, žestoko se rasrdio. Otišao je da ubije Mus'aba zbog stvari koje je učinio. Kad je ušao kod Mus'aba rekao mu je: Ili ćeš prestati sa ovim što govoriš, ili ću te ubiti! Mus'ab mu reče: Što ne sjedneš sa nama pa da čuješ koji minut. Ako ti se svidi prihvati a ako ne ja ću prestati sa ovim. Pa je Sa'd sjeo. Mus'ab je govorio o Allahu i Njegovu Poslaniku, sve dok se lice Sa'da nije promjenilo pa reče: Šta da uradim pa da postanem musliman?

 Pogledajte šta lijepa riječ čini. Sa'd ibn Muaz je otišao svome plemenu tu noć i svime im rekao: Sve vaše mi je haram od vas dok ne postanete muslimani. Tu noć svaka kuća je otišla na spavanje sa riječima La ilahe Illalah, a sve zbog jedne lijepe riječi.

 Svijetli primjer kako musliman treba da postupi, je primjer Ebu Bekra. Ebu Bekr se jednom razišao u razgovoru sa jednim ashabom zbog jednog drveta. U toku prepirke, rekao mu je nešto što je poželio da nije rekao. Nije ga prokleo, niti napao njegovu čast, nego je rekao nešto što je rastužilo ovoga ashaba. Istovremeno, Ebu Bekr mu reče: Odgovori mi na isti način! Ovaj ashab mu reče: Neću. Kaže: Odgovori mi isto ili ću se tužiti Poslaniku s.a.v.s. Ashab je odbio i Ebu Bekr se tužio Poslaniku s.a.v.s. Resul savs je pozvao ovog drugog ashaba i upitao ga da li je Ebu Bekr ovako rekao. Kaže ashab: Jeste. Pa šta si mu odgovorio, upita Resul s.a.v.s. Ništa, reče ashab. Kaže Resul s.a.v.s.: Dobro je da nisi, nego radije reci: Allah ti oprostio Ebu Bekre. Ashab se okrenuo i reče: Allah ti oprostio Ebu Bekre. Ebu Bekr je zaplakao i udaljio se.

 Svako od nas ima obavezu da u međusobnoj komunikaciji ispolji prelijepo svojstvo, opraštanja pogreški i propusta, da upućujemo dove za oprost grijeha i da se međusobno savjetujemo. Potrudimo se da budemo od onih koji su blagi prema: sebi, svojim roditeljima, suprugama, djeci, braći, sestrama, rodbini, komšijama i općenito svim ljudima koji zaslužuju našu blagost i onda se možemo nadati Allahovoj, milosti na Dan kada će nam ona biti najpotrebnija. U mnogim hadisima Allahov Resul alejhi salatu ve selam nam govori o ovoj plemenitoj osobini:

 Prenosi Džerir ibn Abdullah, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ,,Kome je uskraćena blagost, uskraćeno mu je svo dobro!”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao a prenosi majka vjernika Aiša radijallahu anha sljedeće ,,U čemu god se nađe blagost (ljubaznost), ona to i ukrasi, a odakle se god blagost ukloni, to bude unakaženo (izobličeno).” (Muslim)

 Također je jedne prilike obraćajući se Aiši, radijallahu anha, rekao i ovo: ,,O Aiša, uistinu je Allah blag (dobrostiv) i voli blagost. Allah daje da se blagošću postigne ono što se ne može postići grubošću niti bilo čim drugim osim s blagošću.” (Muslim)

 S druge strane, srdžba u sebi okuplja sva zla, jer i plemenit insan nekada može počiniti najružnije djelo i najveći zločin u momentu ljutnje. Kada je došao neki čovjek Resulu, sallallahu alejhi ve sellem da ga Poslanik nasavjetuje rekao mu je: „Nemoj se srditi.“ Pa je to ponovio nekoliko puta govoreći: „Nemoj se srditi.“ (Buhari)

 Islam nas odgaja da budu blagi, širokogrudni i sposobni da podnosimo neugodnostii, jer je u tome duševni mir a onaj ko se srdi i konstantno je ,,nakostriješen” taj se nalazi u stalnom nemiru i nervozi. Ljudska srca osjećaju ljubav i vole onog ko je blag, jer onaj ko učini zlo prema drugom i on to zlo podnese i oprosti mu, tada se onaj ko je počinio zlo povrati koreći sam sebe i žaleći za onim što je počinio.

 Treba preusmjeriti teške misli i svoje brige na bavljenje nekim korisnim poslom ili korisnom naukom. Možda ćemo zbog toga potpuno zaboraviti uzroke koji su ih izazvali, pa će nam se duša razveseliti, a pozitivna aktivnost povećati.

Allahov Poslanik tražio je utočište kod Allaha od brige i tuge.

Rekao je Allahov poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem rekao:

,,Žudi i teži za onim što će ti koristiti, a od Allaha traži pomoć i nemoj biti slabić i nemoćan! Ako te što neprijatno zadesi, nemoj reći: ,,Da sam uradio drugačije ne bi do ovoga došlo, nego reci: ,Allah je odredio ono što je htio, i to i uradio.’ Zaista riječi ,da sam’ otvaraju vrata i posao šejtanu.”

 Zikr smiruje i ima čudesno djelovanje na radost i smirenost duše, kao i na otklanjanje brige i tuge. Uzvišeni Allah subhanehu ve te'ala kaže:

ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ وَتَطْمَئِنُّ قُلُوبُهُم بِذِكْرِ ٱللَّهِ ۗ أَلَا بِذِكْرِ ٱللَّهِ تَطْمَئِنُّ ٱلْقُلُوبُ ٢٨

One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!" Ar-Rad, 28

 Trebamo nastojati da zaboravimo neprijatnosti koje su nam se dogodile, a koje ne možemo nadoknaditi, i da ne opterećujemo misli i mozak za ono neprijatno što je prošlo, jer je razmišljanje o tome samo gubljenje vremena.

 Ne opterćujmo se sa onim što nas čeka i dolazi u narednim danima jer je to na stepenu pretpostavki i mašte, kao što su siromaštvo, strah i slične neugodnosti koje bi nam se mogu dogoditi u budućnosti. Neka smo svjesni da su one u ruci Moćnog i Mudrog, a da u ruci Njegovih robova nije ništa do nastojanje da se postigne njihovo dobro, a odbace njihove štetne posljedice.

 Allahov Poslanik je učio dovu: ,,Gospodaru moj, popravi mi vjeru koja je moja zaštita! Popravi mi dunjaluk na kome traje moj život! Popravi mi ahiret koji je mjesto mog povratka! Život mi učini ispunjenim što većim brojem dobrih djela, a smrt smirajem od svakog zla!”

(Allāhumme aslih lī dīnil-lezī huve ismetu emrī, ve aslih lī dunjājel-letī fīhā me’āšī, ve aslih lī āhiretil-letī ilejhā me’ādī, ve-dž’alil-hajāte zijādeten lī fī kulli hajrin, vel-mevte rāhaten lī min kulli šerr! )

 Zato braćo i sestre, na nama je, a posebno na našim prvacima, da jedni prema drugima budemo blagi, da jedni drugima praštamo, da upućujemo dove za oprost grijeha i da se međusobno savjetujemo. Gdje smo mi, a gdje su spomenuta svojstva iskrenih mu’mina?!

 U predaji koju bilježi imam Buharija stoji: Prenosi Džabir ibn Abdullah, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ,,Allah se smilovao čovjeku koji je blag kada prodaje, blag kada kupuje i blag kada sudi!”
Imam Hasan El-Basri je kazao: ,,Znanje je bolje od nasljedstva, odgoj je najčistiji obraz, pobožnost je najsigurnija opskrba, ibadet je najbolja zarada, razum je najbolji vodič, lijepo ponašanje je najbolji drug, blagost je najbolji pomoćnik, zadovoljstvo je najveće bogatstvo, Allahova pomoć je najbolja pomoć, a sjećanje na smrt je najbolji govornik.”  

 Jedne noći je Omer ibn Abdulaziz, peti pravedni halifa muslimana obilazio grad da vidi stanje muslimana, a s njim u društvu je bio pratilac. Uđoše u džamiju u kojoj je bilo mračno, pa Omer zape za nogu čovjeka koji je spavao, a ovaj podiže glavu i reče: ,,Jesi li ti lud?” Omer reče: ,,Nisam!” Pratilac pođe da udari čovjeka, a Omer mu reče: ,,Ne diraj ga! Pitao me jesam li lud, pa sam mu odgovorio da nisam!” Blagost halife Omera je pretekla njegovu srdžbu i vlast.

 Poznati ashab El-Ahnef ibn Kajs je bio veoma blag i uziman je kao primjer blagosti tako da bi za nekog posebno blagog kazali: ,,Blaži je od Ahnefa!” Pripovijeda se da ga je neki čovjek verbalno napadao, a Ahnef je šutio i išao putem. Ovaj je nastavio idući za njim napadajući ga, a Ahnef je šutio i išao dok nije došao do kvarta u kojem je živio, gdje zastade i reče: “Ako ima još nešto u tvojoj duši da nisi rekao, kaži prije nego što te čuju moje komšije pa ti uzvrate (napadnu te)!” Jedna grupa ljudi poslala je provokatora kod El-Ahnefa, koji mu je cijelo jutro ružno govorio. Kada se primaklo vrijeme ručka, El-Ahnef reče: ,,Ručak je gotov, pa hajde, ako možeš, da ručamo!” Čovjek se postidi i ode.

Braćo i sestre, zato budimo od onih koji su blagi prema: sebi, roditeljima, suprugama, djeci, braći, sestrama, rodbini, komšijama i općenito ljudima koji zaslužuju našu blagost, budimo blagi i prema biljnom i životinjskom svijetu i onda se nadajmo Allahovoj, subhanehu ve te’ala, milosti na Dan kada će nam ona biti najpotrebnija.

Treba upamtiti ove savjete:

– „Kada musliman susretne muslimana, selam mu nazove i rukuje se s njim, s obojice spadaju mali grijesi kao lišće s grana.“

– „Najveći je škrtac onaj ko je škrt u nazivanju se­lama.“

– „Alah dž. š. je zaista blag pa voli blagost u svemu.“

– „Kada Allah dž. š. voli neku kućnu čeljad on ih nadari blagošću.“

– „Pazite! Kazaću vam ko neće ući u džehennem: niko ko je blag.“

– „Sa blagošću čovjek može zaista postići stepen onoga ko danju posti, a noću klanja.“

– „Ko nema blagosti taj nema ni sreće.“

 Svakom čovjeku treba prilaziti s ljubavlju. U ljudske odnose treba unositi svu  ljepotu plemenitog islamskog srca. Čovjek mu'min treba prilaziti lijepo bez biti grubosti i surovosti.

 Jerbo, blagost ruši sve prepreke i uvijek pobjeđuje. Ljudske duše su osjetljive i zato treba prema ljudima biti jako pažljiv. Radije iskrene pohvale, nego ukori, radije pouka i blaga uputa, nego osuda.

 Zato je osmijeh ukras na insanskom licu. Kroz iskren osmijeh dopire i zrači odsjaj čestite plemenite duše. On ništa ne košta, a donosi mnogo radosti i približava ljudska srca. Pregršt najdivnijih poruka on u sebi nosi. I zato pravim mu'min ne štedi na iskrenom osmijehu. To je dar Allaha dž.š.,i velika je šteta ne služiti se njime na putu za dobro u nama, oko nas i u srcima naših bližnjih.

 Kada nas zadesi kakva nedaća i iskušenje, odmah jadamo, kukamo, ne saburamo ili pak, Bože sačuvaj, i gubimo nadu u Boga i Njegovu pomoć. Nije džabe rečeno: „U saburu je selamet – spas, blagostanje“...

 Vjerovatno ste čuli za šejtanov susret s Ejjubom a.s. Prenio je Ibn Ebi Hatim r.a. u svom tefsiru od Ibn Abbasa r.a. da je rekao: Šejtan je rekao: Gospodaru, omogući mi da zavodim Ejjuba?! Allah, dž.š., je rekao: Omogućujem ti pristup njegovom imetku i djeci, ali tijelu ne! Iblis, l.a., se spustio sa cijelom vojskom i obratio im se: Data mi je moć da napadnem Ejjuba, pokažite mi šta ste u stanju učiniti! Krenuli su neki na istok neki na zapad brzo poput vatre i vode. Jednu grupu poslao je da unište usjeve, drugu grupu deve, treću krave a četvrtu sitnu stoku. Rekao im je: Od vas će ga sačuvati samo strpljenje, zato počnite te nesreće jednu za drugom. Šejtan se lično pozabavio njegovim sinovima, sakupio ih je u kući najstarijeg sina i dok su jeli i pili zapuhao je jak vjetar i srušio kuću na njih. Nakon toga šejtan je došao Ejjubu a.s. u liku sluge sa halkama u ušima i rekao mu: Ejjube, vidje li ti šta ti uradi tvoj Gospodar? Sakupio ih je u kući najstarijeg sina i dok su jeli zapuhao je jak vjetar i srušio kuću na njih. Da si samo vidio taj prizor, kada se njihova krv pomiješala sa hranom i pićem. Ejjub a.s. ga upita: A gdje si ti bio? Reče: Bio sam sa njima. Ejjub a.s. ga ponovo upita: Kako si se spasio? Reče: Eto, spasio sam se. Ejub a.s., reče: Ti si šejtan!   

 Potom mu reče: ,,Danas sam kao na dan kad me majka rodila.“ Potom je ustao, obrijao glavu i počeo klanjati. Iblis, l.a., je tada pustio tako snažan glas da su ga čuli svi na nebesima i na Zemlji.

  Pokucao je na nebeska vrata i rekao: Gospodaru, sačuvao se od mene, pa mi ponovo daj moć nad njim jer ja to ne mogu bez Tvoje dozvole. Allah, dž.š., mu reče: „Odobravam ti pristup njegovom tijelu ali ne srcu." Šejtan se spustio, potom puhnuo ispod Ejjubovih, a.s., stopala tako da se sav pretvorio u ranu, od glave do pete. Bacili su ga u pepeo čak mu se vidjela i unutrica. Njegova žena mu je služila i brinula se o njemu, jednom prilikom mu je rekla: Ejjube, zar ne vidiš Allahov kader koji te spopao, siromaštvo i bijeda doveli su nas da sam prodala za komad hljeba svoje pletenice da te nahranim. Moli Allaha da te izliječi! On joj reče: ,,Teško tebi, živjeli smo u izobilju sedamdeset godina, strpi se sedamdeset na muci!“ Njegova nevolja trajala je sedam godina.

  Prenio je Ibn Hatim od Jezida ibn Mejserea, r.a., da je rekao: Ejjub, a.s., je uljepšao svoj zikr kada ga je Allah, dž.š., iskušao gubitkom porodice, imetka i djece. Obratio se Allahu, dž.š., riječima: „Hvalim te Gospodaru svjetova, Tebe koji si mi dobročinstvo učinio. Dao si mi imetak i djecu što je ušlo u svaki dio moga srca. Sve si mi to uzeo i ispraznio srce, sada se između mene i Tebe ništa ne isprečava.“

 Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nas učini od onih koji su blagi, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti i da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca! Molim Ga da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u Džennetu počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi! Amin!  

Nijaz Salkić -

10.08.2018.

MIMBERA - BAJRAM U BOŠNJAKA

.......

03.08.2018.

MIMBERA - SVJESTAN HADŽIJA


الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
وَلِلَّهِ عَلَى النَّاسِ حِجُّ الْبَيْتِ مَنِ اسْتَطَاعَ إِلَيْهِ سَبِيلًا 
 صدق الله العظيم
 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.v.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i preselili sa vjerom u srcu.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 21. zu-l-ka'de 1439. ili 03. avgust 2018. godine. Ovo je 46. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Žrtva i žrtvovanje', a današnja je, ,Svjestan hadžija.'
 Nije šala donijeti odluku za obavljanje hadždža. U momentu donošenja presudnih odluka, naumpadnu mi svi moji mili i dragi koji su ugledali Kabu.  Znajmo da je hadžija u narodu nešto veliko, pa kad se ta riječ izgovori o njoj se dugo razmišlja. Šta je to ustvari, svako po svoje objašnjava. Jasno je da je to odluka velika, da se za hadžski put treba pripremiti, jer to i nije obično putovanje i uzaludno trošenje novca. Kako je put na hadž događaj, i povratak s hadža ima težinu i sigurno to nije, dolazak kući sa godišnjeg odmora.
Šta kaže Zakon i Poslanikova praksa
 Hadždž je stroga obaveza: ,,Hodočastiti hram dužan je, Allaha radi, svako ko je u mogućnosti."(Al-Imran, 97.)  Allahov Poslanik a.s. je rekao: „Obavljajte hadž i umru, jer vam oni odstranjuju siromaštvo i grijehe, kao što kovački mijeh odstranjuje u kovačnici trosku rude željeza, zlata i srebra. Za hadž primljen kod Allaha nema druge nagrade osim dženneta!“
Ko nas je pozvao na hadž
 Kada je Allah dž.š. naredio Ibrahimu a.s. da objavi ljudima hadž, Ibrahim a.s. sav začuđen je upitao: ,,O Gospodaru, kako da pozovem ljude kada moj glas ne može doprijeti do njih?” Pa mu je rečeno: ,,Pozovi, a Naše je da dostavimo!” Pa se popeo – na stijenu, i povikao: ,,O ljudi, vaš Gospodar je odredio Sebi – Hram, pa ga posjećujte!”
 Ovaj Allahov poziv, putem Ibrahima a. s. bio je glas iz pustinje. Ibrahim a. s. nije imao nikakvih medija: telefona, mobitela, radija, televizije, novina, interneta, satelitskih veza i drugih oblika moderne komunikacije, ali je taj poziv bio i ostao najglasniji i najmoćniji poziv koji se prenosio i prenosi kroz sve generacije i sve prostore svijeta.
Zašto odgađam ibadete
 Zato što često činim dobra djela i ibadete bez potpunosti, iskrenosti, skrušenosti, i što sa činjenjem dobrog djela odgađam za kasnije. Šejtan mi otupljuje kondiciju do namaza i ibadeta, čini me lijenim i planski radi da me udalji od činjenja dobrih djela. Ibadete mi šejtan analizira kao nešto zamorno, teško i u nedogled ponavljajuće, da mi ibadeti ,pokupe' slobodno vrijeme.
 Ako sam ,jači' u vjeri, onda mijenja taktiku i tješi me da sam dobar vjernik (kakvih sve ima) i da malo odahnem od ibadeta, da nešto ostavim za kasnije, kada budem imao više vremena. Ali, ako mu ni to ne uspije, onda nastoji da me zainteresuje nečim jako ,bitnim', da me odvoji od ibadeta i činjenja dobrih djela. Pa, kada dođe vrijeme namaza, baš se tada na TV-u ,potrefi' neka interesantna dokumentarna ili humoristička serija, kakav dobar film ili utakmica, ili bahnu gosti.
 Dešava se da krenem na džumu s nijjetom da na sergiju ,bacim' novčanicu od  5 ili 10 evra u hajr, i taman kad trebam dati pripremljeni novac, ruka mi zadrhti ili ,skontam' da nemam sitno, pa onda ili prođem pored sergije ili u džepu napipam metalni evro i bacim u kutiju, velim, neka, biće još džuma i petaka.
 I tako, i pored dobrog nijjeta, rezultati u činjenju dobrih djela često ostanu ,mršavi', jer nemam snage ,da savladam visinsku razliku i trenutnu uzbrdicu'.
 Nije džaba prije svakog dobrog djela propisana ,euzu-bismila', koja će me između ostalog podsjetiti da djela činim isključivo u ime Allaha, dž.š., i da stalno upotpunjavam svoj nijjet.
Zašto nisam bio na hadžu
 Zato što mi šejtan cijelog života maže oči. Ono kupiš auto koje je skuplje od hadža, ili imam neke investicije koje nisu nužne… Idem na putovanje (na koje mogu i da ne idem), kupim vitrinu ili kauč (bez kojih bi živio i da ih nemam), kupim novi  kompjuter, na rate uzmem skupi telefon (a i postojeći bi zadovoljio svrhu)... i onda kažem kako nemam uslova da odem na hadž. Vrijeme je da kažem, sljedeća investicija je: hadž! Moram donijeti tu odluku, štediću novac i začepiću jednu rupu šejtanu i to je to.
Čast  je biti hadžija
 Zabilježeno je da je neki Hadži Ajvazi, bio prvi hadžija iz Lapa, sjevernoistočnog regiona Kosova. Kada se vratio sa hadža, to je bio veliki događaj za Lap, za sela koja su na izlazu Prištine. On je bio prvi hadžija iz tog kraja i imao je veličanstven doček. Svi seljani na izlazu iz Prištine i Besije (Podujeva) izašli su sa konjskim kolima da ga sačekaju na putu koji vodi u selo Perane. Red kola je bio dug 15 kilometara. Ljudi sa svih strana su došli da ga vide i razgovaraju sa njim, jer je bio na hadžu. Danas hadž više nije ,težak' kao što je bio 1930. godine, kada je hadži Ajvazi iz kosovkog Lapa krenuo u Meku. Većina naroda u to vrijeme nije bio u mogućnosti da ide na hadž, i smatralo se da je otići kod onog ko je bio na hadžu, bio sevap kao da si bio i sam na hadžu….
Hadžija u anegdoti
 Ima jedan hadžija koji ima neki biznis i kad mu uđeš u radnju stalno se vrti video s njegovog hadža. Čovjek se uistinu promijenio i vodi život dostojan jednog hadžije. Ima ih koji na vizit-kartici napišu hadžija i u ličnoj korespodenciji upotrebljavaju tu titulu. Hadžija nije titula. Onaj ko obavlja namaz bi, po tome, trebao dobiti titulu. Zamislite ja vam dam vizit karticu gdje pored mog imena piše beš-namašdžija, has-postadžija, bir-zekatlija, halis-kelimeišehadetlija. Jedan hadžija kaže: Ma džaba sam išao na hadž, ko može među ovakvim džahilima obdržati hadž. Izjava koja govori o dvostruko pogrešnom razumijevanju. Nije krivo vrijeme za moje propuste, i ne znači da će me, nakon što obavim hadž, šejtan napustiti. Šejtan će me napustiti de facto samo kad umrem.
Kad dođem s hadža
 Kada obavim hadž i vratim se kući, neću se vratiti starim navikama i grijesima, za koje sam tražio oprost na hadžu. Svevišnji Allah mi je, za obavljen hadždž, obećao Džennet, to me raduje i obavezuje da se drugačije ponašam prema Gospodaru. Do kraja života, kao hadžija biću uzor i primjer u svakom ibadetu, u svakom obavljenom poslu i u svakom susretu s ljudima. 
 K tomu još, biću merhametli, prijatan, blag, strpljiv, milostiv prema svojim najbližim, prema svim muslimanima i prema svim Allahovim stvorenjima, k tomu još, očistiću svoj jezik od psovke, ružnih riječi, ogovaranja, proklinjanja i prenošenja tuđih riječi. Najlakše mi je danas prepoznati hadžiju, ako se radujem susretu s njim, ako ga se u komunikaciji ne bojim, i ako se poslije susreta s njim lijepo osjećam.
 Kao hadžija, svojim uzornim ponašanjem, probudiću želju kod onih koji me gledaju i prate, da i oni obave hadždž, time ću dati doprinos napretku i razvoju  svoga džemata.
Dova
Molimo Uzvišenog Allaha da svim novim hadžijama hadždž bude mebrur, da ostatak života provedu u jačem imanu, u miru, sreći, rahatluku i da sa uživanjem izvršavaju Allahove naredbe i svoje vjerske obaveze. Amin!
Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir,Hadži Senad ef. Agić,Džemat Vukovije.


Nijaz Salkić


27.07.2018.

MIMBERA - ŽRTVA I ŽRTVOVANJE


الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
وَلِكُلِّ أُمَّةٍ جَعَلْنَا مَنسَكًا لِّيَذْكُرُوا اسْمَ اللَّهِ عَلَىٰ مَا رَزَقَهُم مِّن بَهِيمَةِ الْأَنْعَامِ  
 صدق الله العظيم
 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., i njegovu časnu porodicu.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 14. zu-l-ka'de 1439. ili 27. juli 2018. godine. Ovo je 45. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Hadž u Bošnjaka', a današnja je, ,Žrtva i žrtvovanje.'
 Žrtva je posebni polog iskrenosti i odanosti. Njezina suština je u tome da se svjesno i dobrovoljno izgubi nešto ili dio nečega što je vrijedno i voljeno od strane roba i to samo u ime Allaha i samo za Njegovu ljubav i Njegovo zadovoljstvo. Iza svake vrijedne i značajne ljudske aktivnosti stoji neki napor odnosno gubitak neke ugodnosti i užitka a to nije ništa drugo nego žrtva.
 Žrtvuje se slobodno vrijeme da bi se uradio neki vrijedan posao. Žrtvuje se dio imetka i užitak koji se njime mogao finansirati da bi se pomoglo nekome u nevolji. Ljudi danas žrtvuju svoje vrijeme, novac, zdravlje, živce, porodice i sve ostalo. Žrtvujemo se za suprugu, za muža, za dijete, za roditelje, za komšiju, za prijatelja, za državu, za šefa, za firmu, za brata, za sestru, za kupovinu kuće ili stana, za odlazak na odmor, za ostvarenje neke želje.... Ono što nam je tu najvažnije jeste da budemo načisto sami sa sobom – da li mi te žrtve prinosimo i podnosimo u ime Allaha, dž.š., ili u ime Dunjaluka, odnosno, u ime prokletog šejtana?
 Ja, meni i moje
 Svesni smo da se ništa vrijedno, značajno i plemenito ne može postići bez nekog odricanja, bez žrtve. Zato i jeste spas u žrtvi i žrtvovanju. Ali, da bismo opstali, prije prinošenja žrtve svome Gospodaru, zakoljimo kurban, to znači da prvo moramo zaklati svoje ,,ja''. Kada umjesto ,,ja'', ,,meni'' i ,,moje'' bude ,,mi'', ,,nama'' i ,,naše'', onda će to biti znak da je naša žrtva kabul (primljena) kod Allaha, dž.š., i onda ćemo moći uživati u sreći i uspjehu.
Kur'an o žrtvi
Allah dž.š u Suri Kevser kaže: ,,Mi smo ti uistinu, mnogo dobra dali, zato namaz radi Allaha klanjaj i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez pomena ostati!” (El-Kevser, 1-3)
Allah dž.š u Suri Hadždž kaže: ,,Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje…” (Hadždž, 34)
Zašto koljemo kurban
 Ashabi su pitali Božijeg Poslanika a.s.: ,,Zašto koljemo kurbane?'' On je odgovorio: ,,To je sunnet vašeg prethodnika  Ibrahima-alejhisselama.''
Kur'an donosi kazivanje o dvojici sinova Adema, a.s., braći, Habilu i Kabilu. Kabil je zavidio Habilu, htio je uzeti od njega nešto što njemu ne pripada pa je Allah, dž.š., naredio da njih dvojica prinesu žrtvu- kurban, dakle, braća su ,stavljena na probu'. Primljena je žrtva koju je prinio Habil, a Kabilov kurban nije bio kabul.
 Ova kazivanje nas uči da Allah, dž.š., ne prima djela onih koji su zavidni, koji mrze druge, koji žele da otmu od drugih, koji se žele bespravno dočepati tuđeg prava, koji ruse dzemat i zajednicu. Također nas uči da Allah, dž.š., ne prima kurban-žrtvu od onih koji prekidaju rodbinske veze, koji ne govore sa svojim komšijama, itd.
Smisao žrtve i kurbana
 Pojam kurbana i žrtve ne može se spojiti sa sebičnošću, pohlepom za imetkom i životinjskih otimanjem za ovosvjetskim dobrima. Smisao kurbana i žrtve je zalaganje za više ciljeve, za opću korist, za ideje. Kada je Talut krenuo s vojskom rekao je: ,,Bog će vas iskušati jednom rijekom. Ko se iz nje napije, neka ne ide sa mnom. Ko od nje nikako ne okusi, taj nek ide ili bar onaj ko zahvati jednu šaku.'' I iz rijeke su se napili svi osim malog dijela. Kada je preko rijeke prešao on i oni koji su s njim vjerovali, rekli su: ,,Mi nemamo snage prema Džalutu i njegovoj vojsci.'' A oni koji su vjerovali da će pred Boga izaći rekli su: ,,Koliko je malih grupa pobijedilo velike grupe Božijom dozvolom. Bog je uz strpljive.'' Kada su se sukobili sa Džalutom i njegovom vojskom rekli su: ,,Bože, obaspi nas strpljivošću, učvrsti noge naše i pomozi nas protiv nevjernika!'' Božijom dozvolom su ih pobijedili, a Davud je nadjačao Džaluta i Bog mu je dao carstvo i mudrost i naučio ga što je On htio. Kad Bog ne bi neke ljude suzbijao pomoću drugih, Zemlja bi propala ali je Bog pun dobrote prema svijetu. (Suretul-Bekare, 249-251).
Žrtva i nosioci vlasti
 Preko ,rijeke materijalnih interesa' prelaze svi, pa i nosioci javnih funkcija. One koji previše ,piju' iz ove rijeke treba iz javnog života (vlasti) odstraniti, a uzeti one koji na svoje lične materijalne interese ne gledaju (ako ih već takvih ima) ili eventualno i one koji se zadovoljavaju potrebnim minimumom. S njima se ide u napredak i oni Božijom pomoći pobjeđuju. Pobjeđuju, jer su svoje materijalne interese žrtvovali, a kada ih žrtvuju, Bog će ih opskrbiti i obezbijediti,  jer pripravnost na žrtve čuva ono što se žrtvuje. Sve je to smisao i duh kurbana. Naše današnje nevolje i nevolje naših porodica su  tome što previše pijemo iz one rijeke preko koje je prešao Talut.
Nasilnik i žrtva
 Čovjek u ophodenju prema drugima može biti jedan od dvojice: nasilnik, ili žrtva nasilja. Ako je nasilnik, njegova neodložna obaveza je da momentalno prekine s nasiljem i maltretiranjem, popravi svoj odnos i ponašanje, a žrtvi kojoj je nanio zulum uzvrati na način kojim će nastojati da se njihov međusobni odnos normalizira i tako povrati međusobnu ljubav na obostrano zadovoljstvo. Allahov Poslanik, s.a.v.s., u tom kontekstu je rekao: ,Ko je bespravno oštetio svoga brata u njegovoj časti, ili u bilo čemu drugom, neka od njega zatraži halala (oprosta) odmah danas, prije nego što dinari i dirhemi neće imati vrijednosti, niti će ih biti. Nego, ako bude imao dobrih djela, njima će se naplatiti njegovo nasilje i nepravda, a ako ne bude imao dobrih djela, onda će mu se dati od grijeha oštećenog prema šteti koju mu je načinio.'
Nevolje-istinski ispiti
 Draga braćo i sestre, zaista su problemi, razne nevolje i gubici istinski ispiti, istinski filteri koji jasno pokazuju da li iza riječi koje ljudska usta često i olahko izgovaraju u uslovima sreće i blagostanja, zaista i stoje iskrenost i djela. Nisi junak ako o sebi govoriš da si junak. Junak si onda kada se u nevolji takvim i pokažeš, prvo pred Allahom i samim sobom u svojoj nutrini prema svome nijetu, a potom i u vanjštini pred drugima prema odredbi Gospodara svih svjetova. Svježi primjer je sabur časne majke Hatidže Mehmedović, rahmet dobroj duši njenoj, i dušama svih majki, kojima su iz naručja dindušmani silom otrgnuli njihove najmilije.
 Na kraje se još jednom prisjetimo našeg praoca Ibrahima, a.s., i samog početka propisivanja klanja kurbana. Kada je Ibrahim, a.s., zaklao prvi kurban, prinio je žrtvu koja ima više poruka. Ibrahim, a.s., je u 86. godini svoga života dobio sina Ismaila, a.s., koga je trebao da prinese kao žrtvu-kurban, svome Gospodaru. I kada je Ibrahim, a.s., krenuo da zakolje Ismaila, a.s., Dragi Allah mu šalje meleka sa porukom da on svog sina ne treba da zakolje, nego da treba da ga odgoji na putu Islama i da je to način na koji treba žrtvovati svoje dijete Allahu, dž.š. Ibrahim, a.s., je primio pouku, a to je najbolje pokazao gradnjom Ka'be sa svojim sinom. To je poruka očevima, a i roditeljima općenito, da trebaju sa svojom djecom zajedno da klanjaju namaze i da s njima u safu grade zdravu porodicu, i da se žrtvuju za svoju zajednicu i jak džemat.
Dova
 Gospodaru naš, primi naše kurbane i sve ostale ibadete, učini naše sutra boljim od danas, obdari nas činjenjem dobra i napuštanjem lošeg, tako ti milosti Tvoje ! Amin!
 Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir, Abdulah ef. Cajlakovic – Kurban – simbol zrtve u Islamu, Vedad ef. Limo-Mjesto i uloga zrtve u islamu,Hfz. Mersudin ef. Kasumović- Zašto koljemo kurbane.


Nijaz Salkić

23.07.2018.

MUBAREK DANI I NOĆI I VAŽNI DATUMI U 2018. GODINI

Priredio: Nijaz SALKIĆ

Mubarek dani i noći predstavljaju odabrane vremenske periode koji, prema islamskom učenju, imaju značajniju vrijednost od drugih vremena. Za neke dane i noći i njihove izuzetne vrijednosti postoji izravna potvrda u Kur'anu i vjerodostojnim Poslanikovim a.s. hadisima. Ti dani i noći su usko vezani za značajne događaje u povijesti islama i odraz su velike Božije milosti ljudima. Vrata Božije milosti su uvijek otvorena, a posebno u tim danima i noćima. U većini mubarek dana i noći preporučuje se dobrovoljni ibadet (namazi, post, dove, zikr, učenje Kur'ana). Allahov poslanik Muhammed, a.s., u jednom je rekao: ,,Najbolji dan, u kome se sunce rodilo, jeste petak. Tog dana je stvoren Adem, tog dana je uveden u Džennet i toga dana je izašao iz njega."  Pored noći uoči petka, u vjerodostojnim hadisima pominje se kao posebno vrijedna i noć uoči ponedjeljka.

Važni datumi u 2018. godini

·         Lejletu-l-Regaib - 22. mart 2018. g. / 04. redžeb 1439.h.g.

·         Dan Bošnjačke dijaspore 11. april 2018/ 24. redžeb 1439. h. g.

·         Lejletu-l-Mi'radž - 13.04.2018.g. /26. redžeb 1439.h.g

·         Stradanje Bošnjaka Ahmići – 16. april 2018 /29. redžeb 1439.h.g.

·         Dan vakifa – 13. april 2018 / 26. redžeb 1439.h.g.

·         Lejletu-l-Berat - 30. april 2018.g. / 14.ša'ban 1439.h.g.

·         Dan džamija - 07. maja 2018. g. / 21. ša'ban 1439. h. g.

·         Dovište Dobre vode kod Foče - 08. maja 2018. g. / 22. ša'ban 1439. h. g.

·         Mevlud u Blagaju na Buni - 12. maja 2012. g . / 26. ša'ban 1439. h. g.

·         Uoči ramazana, 1. teravija – 15. maj 2018 / 30. ša'ban 1439.h.g.

·         Ramazan 1433 prvi dan posta - 16. maj 2018.  g. / 01. ramazan 1439.

·         Sultan Mehmed Fatihov mevlud u Miodražu, Kiseljak - 25. maj  / 10. ramazan 1439.h.g.

·         Dovište Ključ - 27. maja 2018. g . / 12. ramazan 1439. h. g.

·         Lejletul Bedr - 31. maj 2018. g . /16. ramazan 1439. h. g.

·         Dan pobjede na Bedru - 01. juni 2018. g . /17. ramazan 1439. h. g.

·         Dan povratničkih džemata – 01. juni 2018. g . /17. ramazan 1439. h. g.

·         Ulazak u i'tikaf - 04. juni 2018. g . /20. ramazan 1439. h. g.

·         Lejletu-l-kadr - 10. juni 2018. g . / 26. ramazan 1439. h. g.

·         Ramazanski bajram 1. dan - 15. juni 2018. g . / 01. ševval 1439. h. g.

·         Ramazanski bajram 2. dan - 16. juni 2018. g . / 02. ševval 1439. h. g.

·         Ramazanski bajram 3. dan - 17. juni 2018. g . / 03. ševval 1439. h. g.

·         Dan šehida – 16. juni 2018 / 02. ševval 1439.h.g.

·         Ajvatovica - 01. juli 2018. g . /17. ševval 1439. h. g.

·         Fatihska Džuma u Kamengradu - 06. juli 2018. g . /22. ševval 1439. h. g.

·         GODIŠNJICA GENOCIDA U SREBRENICI - 11. jula 2018. g. / 27. ševval 1439. h. g.

·         Godišnjica masovnog pogubljenja Bošnjaka Prijedora i Kozarca - 20. juli 2018 / 07. zu-l-ka'de 1439.h.g.

·         Dovište Karići – 28-29. juli 2018. g . /15.-16. zu-l-ka'de 1439. h. g.

·         Dova za domovinu - Džamija Igman-mevlud i tevhid šehidima BiH- 03. avgust  2018. g ./ 21. zu-l-ka'de 1439.h g.

·         Dovište Lastavica - 05. avgust 2018. g . / 23. zu-l-ka'de 1439. h. g.

·         Tevhid herojima – Ćorkovača, Bužim, 05. avgust 2018 / 23. zu-l-ka'de 1439.h.g.

·         Jevmi-Arefe - 20. avgust 2018. g . / 09. zu-l-hidždže 1439. h. g.

·         Kurban Bajram 1. dan - 21. avgust 2018. g . /10. zu-l-hidždže 1439. h. g.

·         Kurban Bajram 2. dan - 22. avgust 2018. g . /11. zu-l-hidždže 1439. h. g.

·         Kurban Bajram 3. dan - 23. avgust 2018. g . /12. zu-l-hidždže 1439. h. g.

·         Kurban Bajram 4. dan - 24. avgust 2018. g . /12. zu-l-hidždže 1439. h. g.

·         Dovište Kraljeva Sutjeska – 24. avgust 2018 /13. zu-l-hidždže 1439.h.g.

·         Dovište Kladanj – 26. avgust 2018. g . /  15. zu-l-hidždže 1439. h. g.

·         Dova šehidima na Hadžetu- 4. septembar 2018. g. / 24. zu-l-hidždže 1439.h.g.

·         Nova godina hidžretska - 11. septembar 2018. g . / 01. muharrem 1439. h. g.

·         Jevmi ašure - 20. septembar 2018. g . / 09. muharrem 1440. h. g.

·         Udruženje Ilmije - 28. septembar 2018. g. / 18. muharrem 1440. h. g.

·         Dan Sandžaka - 20. novembar 2018. g. / 12. Rebiu-l-evvel 1440.h.g.

·         Mevlud - rođenje Muhammeda, a.s.- 20. novembar 2018 / 12. Rebiu-l-evvel 1440.h.g.


POJAŠNJENJA NAŠIH BLAGDANA I VAŽNIH DANA I NOĆI

JEVMUL AŠURE

Ovaj mubarek dan je značajan zbog događaja koji su presudno utjecali na tok ljudske povijesti. Muhammed, a.s., postio je ovoga dana i preporučio i drugim muslimanima da to čine. Post na ovaj dan vezan je i za tradicije sljedbenika drugih vjeroispovijesti. Ovaj mubarek dan je značajan zbog događaja koji su presudno utjecali na tok ljudske povijesti. Muhammed, a.s., postio je ovoga dana i preporučio i drugim muslimanima da to čine. Post na ovaj dan vezan je i za tradicije sljedbenika drugih vjeroispovijesti. Između značajnih događaja izdvajamo: 1. Musa, a.s., s Izraelićanima prešao preko Crvenog mora, 2. Nuh, a.s., sa svojim sljedbenicima se iskrcao iz lađe na brdu Džudijj nakon potopa, 3. Junusa, a.s., izbacio kit iz svojih čeljusti na obalu mora,4. Allah, dž. š., oprostio Ademu, a.s., prekršaj u Džennetu, 5. Trgovačka karavana, koja je putovala prema Egiptu, izvadila je Jusufa, a.s., iz bunara u kojeg su ga bacila njegova braća, 6. Rođen je Isa, a.s., a na isti dan i uklonjen sa ovoga svijeta, 7. Rođen je Ibrahim, a.s., 8. Jakubu, a.s., vraćen vid (izgubljen od plača za sinom Jusufom), 9. Ejjubu, a.s., vraćeno zdravlje poslije bolesti od koje mu se raspadalo tijelo, 10. Sulejman, a.s., preuzeo vladarsku upravu nad Izraelićanima. Tradicija naših muslimana je post na Dan Ašure i pripremanje posebnog jela koje se zove ašura, a priprema se od raznih žitarica, plodova i začina koji se koriste u svakodnevnoj ishrani.

MEVLUD – ROĐENJE MUHAMMEDA, A.S.

Muhammed, a.s., posljednji je Božiji poslanik. Rođen je 12. rebiul-evvela 571. godine, u gradu Mekki. Sin je Abdullaha i Amine, iz arapskoga plemena Kurejš. Sigurno je da Muhammed, a.s., pored poslaničke uloge, zauzima najznačajnije mjesto među svim ljudskim veličinama o kojima postoji povijesno svjedočanstvo. On je najbolji primjer svih ljudskih vrlina, uzor čovjeka, roditelja, prijatelja, državnika, vojskovođe … O njemu se Kur'an izravno izjasnio: Slijedom kur'anskih uputa i hadisa saznaju se i obaveze muslimana prema Poslaniku i nakon njegovog preseljenja na Ahiret. U prvome redu, muslimani su dužni slijediti njegovu vjerničku praksu, s poštovanjem izgovarati njegovo ime, dodajući alejhis-selam, a donijeti salavat na njega kada se spomene njegovo ime:

 ,,Zaista Allah i Njegovi meleki donose salavat na Vjerovjesnika! O vjernici, donosite i vi salavat (na njega) i šaljite mu selam!" (El-Ahzab, 56).

LEJLETU-L-REGAIB

Lejletur-regaib je poznata i kao "noć začeća" i "noć želja". U Kur'anu i vjerodostojnim hadisima nema potvrde njezine izrazite vrijednosti. Obilježava se kao noć u kojoj je nagoviješten dolazak posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a.s.

LEJLETU-L-MI'RADŽ

"Lejletul-Mi'radž je noć o kojoj govore i Kur'an i Hadis, a pod ovom odrednicom podrazumijevaju se i Isra (ponoćno putovanje od Mekke do Kudsa u Jerusalemu) i Mi'radž (uzdignuće Božijeg poslanika do Sidretul-muntehaa), koji su se dogodili u istoj noći. Prema povijesnim izvorima, ovaj događaj se zbio u jednom od najtežih perioda Muhammedovog, a.s., poslanstva, neposredno nakon senetul-huzna (godine tuge) u kojoj je Poslanik izgubio dva najveća oslonca, pomagača i zaštitnika među ljudima, h. Hatidžu i Ebu Taliba. Poslije toga gubitka, Poslanik je išao u Taif da tamošnje stanovnike pozove u islam, ali umjesto pristanka protjerali su ga kamenicama i pogrdama. U tim trenucima Poslanik je tražio zaštitu od Najvećeg Zaštitnika i Allah, dž.š., ga je obradovao Israom i Mi'radžom. Cijeli ovaj događaj je precizno izložen i do u detalje objašnjen brojnim hadisima i povijesnim djelima.

U Kur'anu je o Israu zabilježeno: 

سُبْحَانَ الَّذِي أَسْرَىٰ بِعَبْدِهِ لَيْلًا مِّنَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ إِلَى الْمَسْجِدِ الْأَقْصَى الَّذِي بَارَكْنَا حَوْلَهُ لِنُرِيَهُ مِنْ آيَاتِنَا 

إِنَّهُ هُوَ السَّمِيعُ الْبَصِيرُ

,,Neka je slavljen Onaj Koji je proveo Svoga roba od Mesdžidul-Harama (Kabe) do Mesdžidul-Aksa (Kuds) čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu znamenje Naše pokazali. Zaista On sve čuje i sve vidi." (El-Isra,1)

Na Miradžu je Poslanik uzdignut na najviše nebo i boravio je u blizini Uzvišenog Gospodara, prekoračivši granicu koju nije dopušteno prekoračiti ni samim melekima. Tu je vidio znamenja koje ljudsko oko nije vidjelo, niti će vidjeti do Sudnjeg dana. Na Mi'radžu je Poslaniku objavljen propis o namazu koji je, prema njegovim riječima, "Mi'radž (duhovno uzdignuće) muslimana", a objavljena su mu i tri posljednja ajeta sure El-Bekare.  Nije precizno zabilježeno kada je bila noć Israa i Mi'radža. Sigurno je da je bila prije Hidžre, bez daljnjeg preciziranja, ali je pretpostavka da je to 26. noći mjeseca redžeba.

LEJLETU-L-BERAT

Prema nekim predajama, u noći Berat objavljen je ajet o promjeni kible: "I okreni lice svoje prema Časnom hramu ( Ka'ba ) ..." Do tada su se muslimani u namazu okretali prema Kudsu (Jerusalem), a od tada se okreću prema Ka'bi (Mekka). U ovoj noći se izvrši raspored događanja u narednoj godini, a u Lejletul-kadru melekima bude naređeno da to izvrše. Noć Lejletul-berat ima više imena: noć polovine ša'bana, noć oprosta, noć oslobođenja, noć izlaganja djela, noć rasporeda i odluke. Božiji Poslanik je rekao: "Kada nastupi 15. noć ša'bana, provedite je u nafili (namazu), a dan koji slijedi u postu." (Ibn Madždže)

POČETAK RAMAZANSKOG POSTA

Prvi dan mjeseca ramazana, najodabranijeg mjeseca u hidžretskoj godini, izdvojen je kao početak posta, koji traje tokom cijelog ovog mjeseca, od zore do zalaska sunca. Svi dani ramazana imaju posebnu vrijednost. Brojni su kur'anski ajeti i Poslanikovi hadisi koji govore o značaju i vrijednosti ramazana, ibadeta u njegovim noćima i posta u njegovim danima. U Kur'anu su prezentirani osnovni propisi o postu, a u Hadisu dodatno pojašnjeni. Uz post se neodvojivo vezuje i teravih-namaz koji se klanja nakon jacije-namaza. Ovaj namaz se klanja u džematu, a sastoji se od 20 rekata. Utemeljen je na hadisu u kojem Poslanik, a.s., kaže: "Ko klanja uz ramazan (teravih-namaz), vjerujući i nadajući se (nagradi), bit će mu oprošteni (mali) grijesi koje je počinio." (Mutefekun alejhi)

Objavio/la alibego u 18:31, 0 komentar(a), print, #

20.07.2018.

MIMBERA - HADŽ U BOŠNJAKA


الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
وَلِلَّهِ عَلَى النَّاسِ حِجُّ الْبَيْتِ مَنِ اسْتَطَاعَ إِلَيْهِ سَبِيلًا 
 صدق الله العظيم
 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., i njegovu časnu porodicu.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 07. zu-l-ka'de 1439. ili 20. juli 2018. godine. Ovo je 44. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, , Poštenje', a današnja je, ,Hadž u Bošnjaka.'
 Životno vrijeme u muslimana je podijeljeno je na 5 pregrada u kojima je smješteno 5 namaza, da bi musliman svjestan bio i vrijeme pravilno koristio.
I životni vijek ima svoje vremenske pregrade u kojima se musliman nađe i snađe; treba na vrijeme Šehadet/svjedočenje vjere uznati i priznati, namaze od malih nogu klanjati, post na vrijeme postiti, zekat kad je ptrebno izdvojiti i hadž, kao kruna obrednog života vjernika izvršiti. Živeći pripaziti da nam od dana, mjeseci i godina na kraju ne ostanu samo brojevi koji su se nizali pa uzalud potrošili.
Definicija hadža
 Hadž je peta temeljna istinaa islama, obaveza kojim smo zaduženi jednom u životu. U suri El-Bekare u 183. i 189. ajetu se naređuje hadž: ,Hadž i umru radi Allaha izvršavajte!' Na drugom mjestu se kaže: ,Izvršavati hadž dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti.' (Ali Imran, 97) Što je čovjek mlađi i zdraviji to je lakše i iznijeti hadž.
 Muhammed, a.s, glede pravovremenog odlaska na hadž kaže: ,Ko namjerava izvršiti dužnost hadža (a ima mogućnost da to učini) neka požuri (dok se nije pojavio razlog koji će ga spriječiti).'
Naučimo hadžske termine
Ihram, je obredna odjeća koja sastoji od dva komada bijelog platna. Određena je i propisana takva, da pred Svemogućim jednostavnošću i bojom iz­jednači sve vjernike.
Tavaf, (arapski:طَوَافٌ) je kruženje, odnosno obilaženja oko Kabe. Tokom hadždža, muslimani obilaze oko Kabe sedam puta i to u smjeru obrnutom od smjera kretanja kazaljke na satu. Vjernici sa abdestom zanijete tavaf obavljaju kruženjem oko Kabe, unutar Mesdžidul-harama. Sedam obilazaka oko Kabe predstavlja jedan tavaf. Početni krug oko Kabe počinje od Crnog kamena, na uglu Kabe koji je u pravcu Safe. Osim Crnog kamena, Kaba ima još tri ugla: irački, šamski i jemenski ćošak. Poželjno je da se pri tavafu dodirne Crni kamen iako to nije i nužno.
 Za muškarce se preporučuje da prva tri obilaska oko Kabe obave užurbanijim a preostala četiri lagahnijim tempom. Nakon obavljenih 7 obilazaka, odlazi se do Mekami Ibrahima gdje se nalaze tragovi stopala poslanika Ibrahima a.s. i prouči se 125. ajet sure El-Bekare a zatim se klanjaju 2 rekata.
 Muslimanima koji obavljaju hadždž se savjetuju da dvaput učine tavaf, jednom kao obavezni i sastavni dio hadždža i drugi put prije napuštanja Mekke.
Postoje 4 vrste tavafa a to su:
Tavafu-l-kudum (Ṭawāf al-Qudūm) je počasni tavaf. Obavlja se pri dolasku u Mekku i predstavlja sunnet.
Tavafu zijjaret (Ṭawāf az-Zīyārah) je tavaf koji se obavlja u danima Kurban Bajrama i predstavlja jedan od farzova hadždža, tj. ako se ne obavi hadždž nije potpun i ispravan.
Ṭavafu sadr - oprosni tavaf. Obavlja se, kako mu i naziv govori, pri odlasku iz Mekke. Dobrovoljni tavaf (Ṭawāf aṭ-Ṭaḥīyah) - Obavlja se svaki put pri ulasku u Mesdžidul-haram i predstavlja mustehab.
Saffa i Merva, jesu dva stje­novita brežuljka koji se nalaze u neposrednoj bli­zini Kabe. U Kur'anu je objavljeno: ,,Zaista su, Safa i Merva, Allahovi znakovi i ko hodočasti Kabu, ili Umru učini, neće pogri­ješiti ako ih (Safu i Mervu) ophodi. Ko u savršenom obliku učini dobro, Allah sigurno nagrađuje i zna." (El-Bekare, 158)  Ubrzano hodanje između Safe i Merve podsjeća hadžiju na Hadžeru, majku Ismaila a. s., i njeno trčanje za vodom da napoji svog žednog sina, dok je Allah nije naveo na Zemzem i dao da provre njegov izvor.
 Svaki hadžija na obredu treba se prisjetiti Hadžere i njene molbe upućene Bogu dž. š. i to da je njena molba primljena, pa da vidi gdje je on u svojim grijesima, da se tu pokaje i oblikuje svoju molbu, pa da za­moli Allaha da mu je primi i zatraži pomoć da savlada svoje životne po­teškoće.
 Arefat je stajanje u istoimenoj dolini, 22 km jugoistočno od El-Mesdžidi-l-Harama, ima površinu od 10,4 km2. Stajanje na Arefatu je na­slijeđeni obred od Ibrahima a.s. Naime, kada je melek Džebrail podučavao Ibrahima a. s. o hadžskim obredima, Ibrahim je odgovorio: ,,Areftu, areftu", što znači: saznao sam, upoznao sam, pa je od ove riječi i samo mjesto prozvano Arefatom. Tu je i Brdo Milosti na Arefatu (Džebelu-r-rahme) Na ovom mjestu se skupe sve hadžije, i to devetog zulhidžeta. Tu klanjaju podne i ikindiju sastavljeno i skraćeno provodeći čitav dan u dovama i zikru.
Bacanje kamenčića, obred bacanja kamenčića na Mini, potječe iz doba Ibrahima i Ismaila a. s. i pred­stavlja simbolično kamenovanje šejtana, koji je pokušao da zavede Ibrahima i sina mu Ismaila i nagovori ih na neposlušnost Allahu. Ta simbolika kamenovanja tre­ba da podstakne hadžiju u njegovoj odluč­nosti i kategoričnosti da ne odgovara na šejtanske pozivive, i da bacanjem kamen­čića da tu odbaci sve što je nemoralno i neislamsko.
 Kurban, i obred klanja na hodočašću vezan je za poznati slučaj Ibrahima a. s. kada ga je Allah stavio na iskušenje i naredio mu da zakolje svoga sina Ismaila a. s. kao žrtvu. Allah dž š. je zamijenio žrtvu i time se smilovao ljudskom rodu.
Ikrar dova- svjedočenje riječima i djelima
 Riječ ikrar u arapskom jeziku znači pristanak, potvrđivanje ili svjedočenje, a Kelime i šehadet su prve riječi svjedočenja vjere, Ikrar dova je potvrda tog svedočenja djelom i praksom. Cilj upućivanja dove za hadžije je da im put na hadž bude siguran, a nagrada njegova onakva kakva je obećana, džennet, te da sretno odu i vrate se kući.
Ikrar dova je svečanost na kojoj se obznanjuje da musliman hoće da bude drukčiji, hoće da bude hadžija. Na Ikrar dovi hadžija traži halala od svih i ora izmiriti sve eventualne dugove prema ljudima.
Kako su naši preci išli na hadž
 Prvi odlazak na hadž iz Bosne zabilježen je 1557. godine. Kazuju da je prvi hadžija  bio neki Sarač  Mehmed iz Šejh Ferrahove mahale u Sarajevu. Drugi najstariji zabilježeni hadžija je Hadži Jusuf Livnjak, on je hadž obavio 58 godina nakon spomenutog Sarač Mehmeda. Bio je prvi koji je iza sebe ostavio pisani trag. Na hadž je pošao 20.06.1615., a vratio se 01.07.1616. godine. Proveo je u putu i na hadžu 375 dana a prešao je 8574 km.
 Interesantno je saznati koliko je tadašnji hadžija trebao novca da bi otišao u Mekku i Medinu i nazad. Prema sumama  koje se navode, hadžije su trošile za potrebe hadža između 3000 i 5000 akči. Cijena osrednje kuće u Sarajevu iznosila je 4000 akči dok je cijena krupne stoke bila 130 a sitne 20-30 akči. 
 Prevedeno u  tržišne cijene hadž je dakle, stajao između 23 do 28 grla krupne ili 100 odnosno 166 grla sitne stoke, ovisno od njihove cijene, ili cijene jedne osrednje kuće u Sarajevu.
 Što se tiče vremenskog perioda koji je bio potreban da se ode na hadž i nazad u Bosnu, s pauzama bilo potrebno između tri mjeseca i godine dana. Kad se uzme u obzir vrijeme odsustvovanja od kuće, sva iskušenja i opasnosti koje su vrebale na putu, jasno je da je hodočašće bilo ogromni poduhvat koji su uspješno obavljali samo malobrojni sretnici.
Prijevozna sredstva:
Konj (Duvno - Sarajevo - Istanbul)
Lađa (Istanbul - Rodos - Aleksandrija),
Konj ili kamila (Aleksandrija -Rešid)
Lađa (feluka) (Rešid - Kairo)
Konj ili kamila (Kairo - Suec),
Lađa (Suec - Janbu),
Konj ili kamila (Janbu - Medina - EL Džuhva),
Lađa (El Džuhva - Džida),
Konj ili Kamila (Džida - Meka - Medina -Kairo, Aleksandrija),
Lađa (Aleksandija - Rodos - Solun),
Konj (Solun - Skopje - Sarajevo - Duvno)
Za vrijeme putovanja hadži Jusuf je prenoćio u 119 različitih konaka.
Put na hadž u vrijeme Austrougarske
„Sarajevski list“ koji je izlazio 1881 godine. bilježi da je iz BiH otputovalo 25 hadžija i svi su bili iz Visokog. Nakon dvije godine pauze, kada nije zabilježen niti jedan odlazak na hadž, 1884. na hadž odlaze 54 osobe. U to vrijeme hadžije su na hadž odlazile preko Metkovića, odakle bi se sa lađom prebacili do Trsta. U Trstu bi se ukrcavali na brod kojim bi se prebacili do Aleksandrije i dalje do Džide u Saudijskoj Arabiji. Važno je napomenuti da je Sueski kanal otvoren 1869. pa su brodovi mogli direktno ići za Saudijsku Arabiju.„Sarajevski list“ bilježi i da je 1893. godine veća grupa hadžija do Trsta putovala zasebnim vozom Bosanske željeznice, te da je iste godine jedna grupa hadžija otputovala kopnenim putem preko Bugarske i Turske, a i to da je 1903., 11 hadžija otputovalo na hadž preko Bosanskog Broda, Beograda i Istanbula. Iz godine u godinu sve do 1908. godine Bošnjaci odlaze put Meke, a onda dolazi do zastoja u odlascima na hadž. Tih godina svijetom se širila epidemija kolere, i cijeli svijet je izgledao kao bure baruta koje je svakoga trenutka trebalo da eksplodira u svjetski rat, a koji će označiti i propast Austrougarske monarhije, i naznačiti dolazak nove, za Bošnjake još gore uprave: Kraljevine Jugoslavije.   
 Za vrijeme Austrougarske se kretalo na hadž 2. ili 3. dan ramazanskog bajrama a vraćalo se 30 do 60 dana poslije obavljenog hadža. Na putu se provodilo od 100 do 160 dana. Dužina puta je iznosila 7608 km. 
Prijevozna sredstva:
Konj ili voz (Sarajevo - Metković)
Brod (Metković - Trst),
Brod (Trst - Aleksandrija)
Konj ili kamila (Kairo - Suec),
Brod (Suec - Džida)
Konj ili Kamila (Džida - Mekka - Medina - Mekka),
Brod (Džida – Suec)
Konj ili kamila (Suec – Aleksandrija)
Brod (Aleksandrija - Trst) Brod  - (Trst - Metković),
Konj ili voz (Metković - Sarajevo )
Put na hadž u vrijeme Kraljevine SHS
 Posebno je interesantan podatak da je 1926. na hadžu bilo 96312 hadžija iz cijeloga svijeta, da bi 1939. na hadž stiglo samo 9024 hodočasnika. Prema dostupnim podacima, između dva rata hadž je obavilo manje od 50 hadžija iz Bosne i Hercegovine. Drugi svjetski rat je uzrokovao potpun prekid odlazaka na hadž kako iz Bosne tako gotovo iz cijeloga svijeta.Od 1945. godine do 1948. nije zabilježen niti jedan odlazak na hadž iz ovih krajeva. Godine 1949. tadašnji reis-l-ulema Ibrahim ef. Fejić sa svoja 4 saradnika odlazi na hadž.
Ovaj prvi zvaničini poslijeratni odlazak na hadž predstavlja prekretnicu, pa je od 1949. do 1960. godine, hadž obavilo oko 180 Bošnjaka, s tim što su do 1954. godine hadžije na hadž odlazile individualno a od 1954. godine počinju organizirani odlasci na hadž. Te 1954. godine na hadž je otišlo ukupno 11 hadžija.
 Od 1966. godine dolazi do značajnog povećanja broja hadžija sa ovih prostora. Tih godina organizaciju hadža je vodila Beogradska turistička agencija „Putnik“ uz nadzor IZ-a. Zbog čestih ratova na Bliskome istoku, ruta kojom se putovalo je morala biti nešto duža. Rahmetli Hadži Šaban Koldžo je tih godina kao uposlenik Agencije „Putnik“ 4 puta obavio hadž. Prema njegovim riječima autobusi su polazili iz Sarajeva i ruta je dalje išla preko: Orašja, Beograda, Niša, Sofije, Edrena (Turska), Istanbula, Eski Šehera, Konje, Adane, pa dalje kroz Siriju i Irak, preko Mosula, Bagdada, Basre, Kuvajta, Rijada, Taifa do MEKKE. Tadašnji autobusi nisu imali klima uređaje, ali su zato sva nabrojena mjesta prema riječima hadži Šabana ujedno bili i konaci. Na putu se provelo 54 dana. Od 1969. na hadž se počelo ići i avionom. Polazni aerodrom je bio Beograd, a letjelo se avionima „Karavela“ kompanije „JAT“.
Na hadž se išlo novcem razmijenjenim kod brice
Latif Hodžić iz Kiseljaka je kazivao da je prije odlaska na hadž išao je do brice i mijenjao novac s njim, jer se smatralo da je novac zarađen od brijanja i šišanja najbolji. Novac brice smatrao se halal i hair parom, pa su te pare korištene za obavljanje ove svete dužnosti.
Dova
 Allahu, molimo Te da budeš na pomoći onima koji su nijet učinili da obave Hadž. Smiluj im se i daj da se zdravi kućama vrate. Allahu, oprosti im grijehe, a povećaj njihov iman! Nagradi ih, Allahu, za uloženi trud i žrtvovanje svog imetka, da bi Ti se odužili i izvršili Tvoju zapovjed farz.
 Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir,Mirsad Mahmutović,,,Od Bosne do Arabije'.

Nijaz Salkić

13.07.2018.

MIMBERA - POŠTENJE


الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
وَعِبَادُ الرَّحْمَٰنِ الَّذِينَ يَمْشُونَ عَلَى الْأَرْضِ هَوْنًا وَإِذَا خَاطَبَهُمُ الْجَاهِلُونَ قَالُوا سَلَامًا
 صدق الله العظيم
 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., i njegovu časnu porodicu.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 29. ševval 1439. ili 13. juli 2018. godine. Ovo je 43. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Musliman i vedrina', a današnja je, ,Poštenje.'
 Kaže Uzvišeni Allah: ,,A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: "Mir vama!", (El-Furkan,63).
 Poštenje i poštivanje ugovora i čuvanje emaneta su osobine vjernika.To je biljeg koji krasi vjernika kroz cijeli život. Povjerljivost i poštenje je svojstvo koje Allah voli i hvali ga u Kur’anu. Poštenjem se upotpunjava iman, čuva se vjera, podiže čast, povećava ugled i imetak.
 Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: ,,Istinski vjernik je onaj kojem ljudi mogu povjeriti svoj imetak i život.” (Ibn Madže) Kad u društvu ima emaneta, onda su društvene veze zdrave i jake, i to društvo mora napredovati u svakom pogledu. Na takvo društvo se spušta Allahova milost i berićet.
 Nije teško vidjeti da pohlepa vlada ljudskim dušama. Danas je mjerilo, „koliko imaš“, toliko si poznat, toliko si priznat, i poželjan u kući, za sofrom i u društvu. Ako si bogatijii, ti si onda  lijep, pametan, školovan i sve što tome slijedi.  
 Neuređenost i nered u društvu je izrazito povoljan za neke kategorije ljudi, od one najniže, (običnih lopova) do onih uglađenih, finih i „kulturnih lopova“ u kožnim foteljama itd. Nemoral, raskalašenost odgovara svima a naročito onima koji od toga prave dobrostojeće biznise ili onim bogatijim, koji za paru mogu kupiti sve pa i ljudsko tijelo kakvo mu srce poželi.
 Kada se negdje pojavi, neki pojedinac ko zagovara čast, poštenje, pravednost, moral itd., naravno da će odudarati i smetati onima koji su već duboko uplovili u vode prevare, otimačine i uživanja. Nikako se u njihove živote pune ljubavi za dunjalukom ne uklapa priča o smrti i ahiretu, jer će to pokazati da su oni obični smrtnici koji će vrlo brzo sa zemlje nestati i prašina postati.
 Kako da bogat, uspješan i visoko pozicioniran prizna da je obični rob koji će pred Allaha stati i za svaku riječ i djelo račun polagati?! Kako da uvede u svoj život disciplinu poštivanja ljudi pa makar bili najveća bijeda ovog svijeta i kako da shvati da nije dozvoljeno njihova prava zakidati?! Kako će takvi iz dragog im imetka zekat izdvajati i siromasima ga davati jer su oni za njega „otpad“ ovog svijeta koji treba da samo služi njemu sličnima?!
 U našoj vjeri je nezamislivo napraviti uspjeh na dunjaluku bez motivacije i jake želje da se poštenjem ostvari zacrtani cilj. A garancija za džennet su vrline o koje je spomenuo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u sljedećem hadisu.
 Od Ubade ibn Samita se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ,,Garantujte mi šestero ja ću vama garantovatii džennet: da ćete govoriti samo istinu, da ćete, kada nešto obećate ispuniti obećanje, da ćete voditi brigu o povjerenim emanetima, da ćete čuvati vaša stidna mjesta, da ćete obarati pogled i da nećete činiti nasilje drugim ljudima.” (Bilježi imam Ahmed)
 Islam nas uči da se na odgovorna mjesta postavljaju sposobni i pošteni ljudi, koji će donijeti korist cijelom društvu, a ne samo sebi i svojoj porodici.
Priča se da je neki čovjek bio veoma siromašan. Živio je sam sa ženom koja je bila pobožna i poštena.Jednom mu ona reče:
– Mi za jelo nemamo više ništa!
Čovjek iziđe tražeći nafaku i opskrbu od Allaha, pa tako idući nađe kesu i u njoj hiljadu dinara. On se jako obradova i ode kući, a kad je njegova žena za to čula reče mu:
– Kada se izgubljena stvar nađe, propis je da se to razglasi kako bi se vlasnik te stvari pronašao.
Siromah ode u harem džamije da razglasi to što je našao, a tamo ču glas čovjeka koji je vikao:
– Neka se javi onaj koji je našao kesu s hiljadu dinara!
Siromah se odmah javi, a onda mu taj čovjek reče:
– Taj novac pripada tebi i uz to još devet hiljada dinara!
Siromah ga upita:
– Da li se ti to izigravaš sa mnom?
Onaj čovjek odgovori:
– Ne, tako mi Allaha! Nego, taj novac mi je dao jedan čovjek iz Iraka i rekao mi da hiljadu dinara stavim u kesu i bacim je u harem, a da onda pitam ko je to našao. Ako mi taj ko je kesu našao dođe, njemu trebam da dam i ostalih devet hiljada, jer je on time dokazao da je povjerljiv i pošten, a takvi treba da jedu i da drugima daju sadaku.
,,Poznat sam po svome poštenju''
 Priča o sebi jedan Indijac, ,ja sam poznat po svome poštenju.' Kaže, moj djed me naučio da je bolje nositi kamenje na glavi nego živjeti nepošteno. Veli, nikada nisam primio mito. Radio sam decenijama u sudu i nudili su mi sve vrste novca i poklona.
Jedna bolnica mi je jednom ponudila cijeli sprat njihove zgrade samo ukoliko riješim spor u njihovu korist. Rekao sam im da to ponude nekome drugom.
Nagrada za poštenje
Jedne noći halifa Omer r.a. izašao je sa nekim svojim drugom u šetnju u jedan mirni kvart grada Medine. …
Prolazeći kraj neke male kuće, čuli su jedan tihi razgovor. Čuli su kako neka žena govori svojoj kćeri:
„Zašto ne pomiješaš malo vode s tim mlijekom što ga prodaješ? Znaš da smo siromašne i da nam treba novac, a mlijeka nema dovoljno.“
„A zar si zaboravila naredbu halife! On je zabranio prodavati mlijeko mješano s vodom“, reće joj kćerka.
„Ali ovdje nema halife, niti ko njegov da vidi šta mi radimo“, odgovori majka.
Na to joj kćerka primjeti:
„Bio ovdje halifa ili ne njegovu naredbu treba da poštuje svaki musliman. Osim toga ako izbjegnemo halifinoj kazni, ne možemo izbjeći Božijoj kazni, jer On sve zna i vidi.“
Zatim halifa Omer priđe lagano svom drugu i upita ga:
„Jesi li čuo onaj razgovor majke i kćeri?“
„Čuo sam“, odgovori mu drug.
„Kakvu nagradu zaslužuje ona djevojka za svoju odanost i poštenje?“ – reče Omer.
„Ona zaslužuje da joj se dade 1000 dirhema nagrade“, reče mu drug.
„Ne, to nije dosta. Ona zaslužuje dostojniju nagradu, ja ću joj ponuditi svoju kuću.“
Ne mogavši shvatiti halifine riječi njegov drug ostade začuđen. Sutradan je, međutim, halifa pozvao svoje sinove, ispričao im šta je sve čuo prošle noći, a zatim nastavio:
„Sinovi moji, ja bih želio da jedan od vas zaprosi ovu djevojku, jer nisam upoznao bolju nevjestu i mladu za vas.“
Jedan od halifinih sinova je odmah prihvatio očev prijedlog i zaprosio siromašnu djevojku. Ona je dala pristanak i postala čestita mlada i uzor nevjesta u halifinoj kući.
 Neko je dobro rekao: ,,Čovjek ima dva načina da posjeduje najveću i najljepšu kuću: prvi je, da poruši sve druge zgrade oko sebe, a drugi je, da gradi veće zgrade od drugih ljudi. Budimo od onih koji će uvijek graditi veće, ljepše i bolje kuće od drugih, a ne od onih koji će rušiti tuđe da bi njihove kuće bile ,,najveće.”
 Zato, nemojmo svoju čast, napredak, uspjeh i veličinu graditi rušeći nečiju čast, da napredujemo na radnom mjestu rušeći druge na njihovim radnim mjestima, da svoj uspjeh gradimosve čineći da drugi ne uspiju, da iza leđa činimo zlo drugome, samo da bi mi uspjeli i izgradili svoju veličinu.
Dova
Bože Dragi, po­mo­zi, da be­na­sti umuk­nu, da mu­dri pro­go­vo­re, da lo­po­vi ustuk­nu, a da po­šte­ni pri­stu­pe. 
Milostivi Allahu, pomozi nam da zavolimo džamiju i naše predvodnike na pravom putu. Daj da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu, ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesiir,Sahihul Buhari.

Nijaz Salkić

05.07.2018.

MIMBERA - MUSLIMAN I VEDRINA


الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
إِنَّهُ لَا يَيْأَسُ مِن رَّوْحِ اللَّهِ إِلَّا الْقَوْمُ الْكَافِرُونَ
 صدق الله العظيم
 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., i njegovu časnu porodicu.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 22. ševval 1439. ili 06. juli 2018. godine. Ovo je 42. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Izgubljenost i vjera', a današnja je, ,Musliman i vedrina.'
Kaže naš Gospodar riječima Jakuba, alejhi-s-selam: ,,I ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost''. (Jusuf 87).
 Veselje je kada čovjek živ osvane i na noge ustane. To je najbolja prilika za lijepo raspoloženje. Bogu se treba zahvaliti kada insan može slobodno kahnuti, zijevnuti, koraknuti, pogled u daljinu pružiti, osluhnuti i bez straha se osmjehnuti.
 Čudni su namrgođeni ljudi, i oni škrti pri osmjehu, i oni štedljivi pri pozdravu, i oni koji ljude ne prepoznavaju pri susretu, i oni što su zajedljivi u razgovoru, i oni  koje ne možeš dozvati kad ih hoćeš posjetiti i oni što su škrti pri dočeku.
 Uvijek sam se čudio pojedincu i pitao se, šta ga to sputava da ujutro uživa u cvrkutu ptica, kako to da ne može da sanjari u srkanju prve jutarnje kahve, zašto na ljude kao na jeftinu robu gleda? Posebno me čude oni ,osvjedočeni vjernici' koji se bude neraspoloženi, koji dan provedu u nervozi a u krevet liježu smrknutog lica.
Optimizam u Islamu
 Nije na odmet  spomenuti situacije koja nam se čine teškim i bezizlaznim. Ako upadnemo u ,mrakaču' negative sjetimo se hadisa Božjeg Poslanika: ,,Olakšavajte, a ne otežavajte, obradujte, a ne odbijajte.”
 Znajmo da vjernik nije isto što i nevjernik. Za razliku od vjernika, nevjernik gubi nadu u Božju milost, biva pesimističan i dopušta problemima i brigama da ga zaokupe i okupiraju pa on ne misli ni o čemu drugom, nego o njima. Allah, džellešanuhu obraća nam se u Kur’anu gdje kaže upravo to: ,,I ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost”. (Jusuf 87)  Da pojasnimo, ne znači da je pesimist nevjernik, ali znači da je pesimizam jedno od svojstava nevjernika.
 Sjetimo se Musa, alejhisellam kada je došao do mora, s narodom i faraonom iza sebe. Običnom čovjeku bi to bila nepremostiva i bezizlazna situacija. Ali, obratimo pažnju na ono što je odgovorio kad se raširio strah među narodom koji se pobojao da će ih faraon stići: ,,Neće!” – reče on – ,,Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.” (Šuara, 62)  Musa, alejhisellam nije posumnjao u Allahovu pomoć, čak ni onda kad je pred njim bila prepreka velika kao more, a iza njega narod koji mu ne vjeruje.
 Dakle, nijedan problem nije veći od Allahove milosti, pa zapamtimo, nijedan problem nije samo problem, već se u njegovom mraku krije svijeća koju treba naći i upaliti. Svaka patnja je poput kiše, cilj joj je da nas očisti, a na nama je da li ćemo to prepoznati. Budimo optimistični! Zašto? Zato što smo muslimani!
 Možda i vjernik ne može odoljeti da dnevno ne posluša bar dva tri dnevnika na raznoraznim televizijama ili da pročita vijesti na čudnim portalima i modernim medijima. Možda bi svi trebali više biti okruženi dragim ukućanima i osobama koje zovemo prijateljima i dostovima pa da se mjesto kaharli informacijama opuštamo uz lijepu riječ, kahvu i čaj, a ne da sebi namećemo brige i tuđe probleme koje ne možemo i, počesto, ne trebamo, rješavati.
 Mi često zaboravljamo da nije do nas i nije naše da uređujemo državu, ali jeste naše da uređujemo svoju porodicu koja će, ako je zdrava i vrijedna, biti i jedna zdrava i vrijedna ćelija naše države. Nije do nas ni da se miješamo u živote svojih rođaka i komšija ako im to naše miješanje neće biti od pomoći i od razgalice.
Šta je to lijep ahlak i lijepo ponašanje?
 Od Abdullaha Ibnul-Mubareka rhm., se bilježi da je on pojam ,,lijep ahlak'' definisao riječima: ,,Vedrina lica, činjenje dobra uz ustručavanje od činjenja ezijjeta i zla.” Vedrina lica je, da lice naše, pri susretu sa drugim stvorenjima, bude vedro, čilo i nasmijano, a ne namrgođeno i namršteno i rezervisano.
 Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: ,,Vi nećete moći sve ljude namiriti i zadovoljiti svojim imetkom, ali ih možete namiriti i zadovoljiti svojim vedrim licima i lijepim ponašanjem i ahlakom!''
 Ebu Osman el-Nehdi rhm., kaže: Čuo sam Omer b. el-Hattaba r.a., kako govori: Allahov Poslanik s.a.v.s., je rekao: ,,Kada se dva čovjeka muslimana sretnu i jedan drugoga poselame – Allahu dž.š., je draži onaj koji bude vedrijeg lica spram svoga brata, a kada se rukuju na njih pada stotinu rahmeta i milosti – onome koji je prvi krenuo da se rukuje devedeset a onome što je prihvatio ruku deset rahmeta.”
 Prenosi se da je jedna starica došla kod Poslanika s.a.v.s. i rekla: „O Allahov Poslaniče, dovi za mene da budem u džennetu,“ a Poslanik s.a.v.s. joj je odgovorio: „O majko ta i ta, nijedna starica neće biti u džennetu.“ Nakon toga se starica udaljila plačući, Poslanik s.a.v.s. reče: „Recite joj da neće ući u džennet kao starica, već kao mlada i čista žena.“
Bonton za humor
 Prema mišljenju velikog učenjaka, imama Nevevija, šala „je zabranjena samo onda kada je pretjerana.“ Veoma bitno da razumijemo i prihvatimo razliku između izrugivanja i šale, te između smijanja nekome i ismijavanja sa nekim. 
 Smijanjem se ne smije odstupiti od istine, niti se smiju zbijati šale na nečiji račun, jer i ozbiljnost je također lijepa osobina muslimana. Šala je zanimljiva i smiješna jedino ukoliko svi prisutni uživaju u njoj. Ne treba  se šaliti sa osobom koju srećemo po prvi put. Zapamtimo da islam podstiče na humor sve dok taj isti humor ne počne stvarati mržnju ili bogohuljenje prema bilo kojoj religiji, ili dok ne postane nepotrebno grub i okrutan.
Pozitivnost
 Postoji stvar koja se zove pozitivnost. Tačno je da postoje genetski, odgojni i ambijentalni faktori, ali, ispred ova tri faktora naš Gospodar je stvorio mogućnosti duha, duše i pameti.
 Kada sam bio sedmogodišnjak često sam prisustvovao halkama koje su se isključivo fokusirale na „ne može“ u islamu. Jednog ljetnog dana prilikom ulaska na čas ja i moj stoički učitelj imali smo sljedeći dijalog:
-„Šta je ovo?“ pitao je on, gledajući u moju ruku. Na njoj je bila svjetlucava narukvica.
-„To je narukvica koju mi je majka poklonila“ odgovorio sam nonšalantno.
-„Zar ti nisam rekao da je nošenje nakita haram?“ usiljeno se nasmijao učitelj.
-„Ali to je srebro. Dječaci mogu nositi srebro. Majka mi je to kupila za rođendan.
-„Zar ti nisam rekao da je slavljenje rođendana haram?“ ljutito se brecnuo.
-„Ali nismo radili ništa posebno. Samo smo otišli na ručak u McDonalds.
-„Zar nismo rekli da je i McDonalds haram?!“ rezignirano će učitelj.
Ova anegdota se stvarno desila.
 Odrastajući mnogi muslimani konstantno slušaju riječi „ne“ i „ne može“. Ne možeš to raditi, ne smiješ to jesti, ne možeš to dirati, gledati ili slušati. Sigurno da granice u životu moraju postojati, ali šta se dešava ako potenciramo samo zabranjene stvari? Čuo sam jednom šalu da bi neki mesdžidi trebali na ulazu imati natpis „Zabranjen pristup sretnima“.
 Jedan od načina na koje sam pomagao ovakve slučajeve je bilo i preoblikovanje njihove percepcije islama kao „može“ religije. Sve je zapravo halal osim onoga što je haram. Islam nije samo vjera discipline, restrikcija i odricanja. Moramo pogledati i na „može“ stranu, onu pozitivnu i milost koju nam je Allah darovao. Živjeti islam je put koji mnogo više daje, nego što uzima.
Razmislimo o sljedećim činjenicama:
-Imamo 24 sata dnevno na raspolaganju. Otprilike 25 do 30 minuta nam treba za obavljanje namaza i vezu sa Stvoriteljem. To je 0.017% našeg dana neophodnog za namaz. Ostalo je „naše vrijeme“.
-Imamo dvanaest mjeseci u godini. Samo jedan mjesec Allah traži od nas da se samodisciplinujemo postom i pojačanim ibadetom. Uprkos postu opet možemo jesti i piti poslije sumraka i tako postići fizičke i psihičke koristi. Ostaje nam 92% naše godine da jedemo kad želimo.
-Allah traži od nas da dajemo 2.5% našeg imetka onima koji su u potrebi i onima kojima Allah nije dao onoliko koliko je dao nama. Opet nam ostaje 97.5% našeg bogatstva da radimo s njim šta hoćemo.
-Ako smo fizički i psihički sposobni, Allah nas poziva da samo jednom u životu obavimo hadž i zaradimo oprost. Ne jednom godišnje ili jednom mjesečno, već samo jednom u životu. Ako poživimo 80 godina i obavimo jedan hadž, potrošili smo otprilike 0.00017% našeg života na ovo hodočašće.
-Dozvoljeno nam je jesti i piti sve osim nekoliko stvari poput alkohola, svinjetine ili životinja grabljivica. Ostalih 99.5% hrane i pića slobodno mogu u vaš stomak.
 Postoji simbolična izreka koja kaže da kad ne bi bilo „la“ u „la ilahe illallah“, poslanik salallahu alejhi ve sellem nikada ne bi nekome rekao „ne“.
 Vratimo se pozitivnom mentalitetu. Uvažavajmo blagodati i cijenimo sve ono čime nas je Allah počastio. Približimo se Allahu sa ljubavlju, klanjajmo zato što to želimo, pronađimo radost u životu i radujmo se budućem susretu sa našim Gospodarom.
Dova
 Allahu dragi, učini da naša najbolja djela budu završna djela na dunjaluku, učini da naš najsretniji dan bude, dan susreta s Tobom, i sačuvaj nas patnje u Džehennemu!
 Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj nam da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir,Samedin Kadić,Nermina Piragić,Karim Serageldin,

Nijaz Salkić

29.06.2018.

MIMBERA - IZGUBLJENOST I VJERA

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ۞
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
الَّذِينَ آمَنُوا وَلَمْ يَلْبِسُوا إِيمَانَهُم بِظُلْمٍ أُولَٰئِكَ لَهُمُ الْأَمْنُ وَهُم مُّهْتَدُونَ
 صدق الله العظيم
 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Zaista sva hvala i zahvala pripada Allahu. Zahvaljujemo mu se, od Njega pomoć i uputu tražimo. Utječemo se Allahu od zla naših djela i od zla naših duša. Onoga koga Allah uputi doista je upućen, a onoga koga Allah u zabludi ostavi niko mu ne može na pravi put ukazati. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha jednog i jedinog koji nema sudruga. I svjedočimo da je Muhammed njegov rob i Poslanik. Donosimo salavat i selam na našeg Poslanika, na njegovu porodicu, ashabe, tabiine kao i na sve pripadnike njegovog ummeta.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 16. ševval 1439. ili 29. juni 2018. godine. Ovo je 41. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, ,Smiren i postojan', a današnja je, ,Izgubljenost i vjera.'
 Draga braćo, iman nije samo pusti govor i takmičenje u slatkorječivosti jezika, iman je cjelokupnost naših postupaka i djela, iman ima uticaja na naš dunjalučki život. Vjerovati znači Allahu svoju riječ dati a onaj ko svoju riječ održi, Džennetom će nagrađen biti. Iman se prepoznaje na licu i na životu vjernika, pa je vjernik primjeran radnik, dobar službenik i ima najbolje međuljudske odnose.
 Dakle, pokretač svih dobrih djela je naš iman, a djela naša, njihova brojnost i raznovrsnost govore o nivou i kvalitetu našeg imana. Mnogo je onih koji ne vjeruju u Allaha pa pokušavaju potrebe svoje duše nekim drugim sredstvima da zadovolje. Tako se jedni odaju alkoholu ili drogi, pojedini kocki, a svi oni baveći se tim stvarima slabe svoj iman i potkopavaju svoju vjeru.
 Vjerovanje (iman) se pojačava putem ibadeta koje nam je Allah propisao. Zbog toga je bitno da ibadete nikada ne napuštamo i propuštamo. Znači, vjera je poput vatre koju moramo održavati stalnim dodavanjem drva kako se ne bi ugasila, ta drva su naši ibadeti (namaz, post, zekat, hadž, dobra djela, ukratko to je kontinuirana pobožnost).
 Koliko je iman bitan govori nam i činjenica da od imana ovisi kompletno dešavanje kako za pojedinca tako i za mjesto gdje živimo, počevši od vremena, od padanja kiše, od sazrijevanja usjeva itd. Allah Uzvišeni kaže: „A da su stanovnici selā i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.“Al-Araf 96.
 Često nismo svjesni kako nam malo treba da budemo pobožni i na pravom putu. Zato brate, pogledaj u Mjesec, vidjet ćeš Božiju ljepotu; pogledaj u Sunce, vidjećeš Božiju moć; pogledaj sebe u ogledalu, vidjećeš najljepše biće na svijetu. No, bît tvoje ljepote nije u ljepoti tvoga tijela. Bît tvoje ljepote je u ljepoti tvoje duše, a ljepota tvoje duše je ljepota tvoje vjere, a ljepota tvoje vjere je ljepota tvoje ruke, a ljepota tvoje ruke je ljepota tvoga uma, a ljepota tvoga uma je sposobnost tvoga oka, koje može da gleda, ali tvoj um je taj koji može da vidi ljepotu i moć Svevišnjeg Boga. Onaj koji nije u stanju da dokuči dragulj vjere u dubini svoje duše, ne osjeća miris svoje duše od Božanskog Duha. Umjesto toga, on osjeća miris dima od dogmatske ideologije, koja zagađuje njegovu čistu dušu, koja onda zagađuje njegovu čistu prirodu (fitretallah).
 U ,,vremenu'' kad smo se izgovarali da nam drugi smetaju u vjerovanju, često smo krivili Marksa i bilo nam je lakše tada kad smo imali Marksa. On je bio ,kriv' što nismo mogli imati dragulj čiste vjere, koji se nalazio u duši nam i u srcu našemu. Sada kad smo dragulj pronašli u dubini duše naše, te ga otkrili i pokazali svijetu u najboljem svjetlu, dragulj nam se (iz)gubi u mraku sujete, pakosti, dvoličnosti i sebičnosti. 
 Kako je moguće spasiti dragulj čiste vjere u našoj kolektivnoj duši od svih ovih prljavih napada? Moguće je tako što ćemo spoznati razliku između čiste vjere, koja nam osvjetljava životni put i prljave dogme, koja nam taj put zamračuje. Lahko rečeno, ali teško ostvarljivo. Ali, riječ je uvijek bila na početku željenog puta.
 Čista vjera u Boga je uvjet za čistu vjeru u sebe. Jer, onaj koji nema čistu vjeru u Boga, nema ni čistu vjeru u sebe. Oni koji ovo pitanje postavljaju obrnuto gube iz vida da je čovjek najovisnije biće na svijetu. Ovisan je o nečemu što je izvan njega. Ako nije spoznao da je to Bog o kojem je nužno ovisan, čovjek je onda ovisan o nekome ili nečemu drugom što nije Bog, a to znači što nije ni pouzdano ni vječno. A sve što nije ni pouzdano ni vječno nije ni spasonosno, a sve što nije spasonosno čovjeku je besmisleno.
 Imamo danas nekih ljudi koji se po navici pozivaju na Boga, ali se ponašaju kao da Boga nema. To je osnovna karakteristika vjere nekih ljudi, koji su se dohvatili dragulja čiste vjere, ali ga nisu srcem prihvatili, niti su ga umom razumjeli, niti su ga rukom uhvatili. Njima je dragulj čiste vjere ostao na vrhu jezika, na kraju srca, na površini uma, na vrh prsta njihove ruke. Nisu oni krivi. Krivi smo mi koji sve više postajemo slični njima umjesto da oni postanu slični nama, koji smo uvijek doticali dragulj čiste vjere u dubini naše duše.
 Poštovane džematlije, vjerovanje u Allaha daje čovjeku osjećaj sigurnosti i slobode. Za takve Allah u Kur'anu kaže: „One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!” Er-Ra’d 28.
 Znajmo dobro, duša bez vjere nestabilna je, nervozna je, izgubljena je, uplašena je. Duša je nervozna je zbog toga što je Allah dž.š., u svakom čovjeku pohranio osjećaj i želju za dobrom budućnosti kao i strah od eventualnih neželjenih posljedica.
 Zato, onaj ko se zaputi poznatim putem, prateći znakove i upute taj se sigurnim putem zaputio, dok svi drugi putevi mogu učiniti da se izgubimo ili da nam duša povileni. Osoba koja je izgubila iman i koja ostala je bez prave i iskrene vjere – nije mirna!? Kako da bude mirna a ne vjeruje u Allaha dž.š., Veličanstvenog, u čijoj je ruci sva vlast nad svim što postoji. Osoba bez vjere se neprestano plaši za sebe i svoj imetak, a ako je kakva nesreća snađe namah skrene u psihičku ili fizičku nestabilnost!
 Osoba bez imana se ne nada sevabima i nagradama od Allaha dž.š., tako da je ona hem što je nestabilna a hem je u neprestanoj nesreći i patnji. Allah dž.š., kaže: ,,Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne pomiješaju; oni će biti na pravome putu.” (El-En’am, 82.)
Dova
 Uzvišeni Allahu, ojačaj naš iman, primi naše ibadete, pomozi nam da budemo istinski vjernici predani Tebi, da na Danu suda budeš zadovoljan s nama. Amin.
 Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj nam da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir,Sahihul-Buhari,Hajrudin ef. Mujkanović,Preporod.

Nijaz Salkić

22.06.2018.

MIMBERA - SMIREN I POSTOJAN

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ۞
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
إِنَّ الَّذِينَ يَغُضُّونَ أَصْوَاتَهُمْ عِندَ رَسُولِ اللَّهِ أُولَٰئِكَ الَّذِينَ امْتَحَنَ اللَّهُ قُلُوبَهُمْ لِلتَّقْوَىٰ 
لَهُم مَّغْفِرَةٌ وَأَجْرٌ عَظِيمٌ
 صدق الله العظيم
 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, koji nam je podario islam. Molimo Ga da nas  učvrsti u vjeri, pa da budemo smireni i postojani do kraja svoga puta na ovom svijetu. Salavat i selam na Poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe. Allahu pripada sva hvala i na početku i na kraju!.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 08. ševval 1439. ili 22. juni 2018. godine. Ovo je 40. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, , Mjesec ševval i post', a današnja je, ,Smiren i postojan.'
 Draga braćo!
 Allah Uzvišeni kaže: „…A ako Allaha i Njegova Poslanika budete slušali, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša.” – Allah, uistinu, prašta i samilostan je. (El-Hudžurat, 3.)
 U proteklom ramazanu smo ubirali ljetinu za oba svijeta. Cijeli mjesec navikavali smo se da nije teško ustati na sehur, cijelu noć ne spavati, manje jesti, iskreno govoriti, samokritičan biti, potrebnome pomoći i zabrinutog utješiti. Konntrolisali smo svoje strasti i uramljivali želje u okvir vjere. Čari ramazana su nestale. Pitamo se kako sačuvati ramazansku stečevinu, kako zadržati pobožnost, smirenost i postojanost?
 Najvažnija stečena i trenirana osobina je samokontrola. Ona se ogleda kroz smirenost, staloženost i postojanost u govoru, ponašanju i činjenju dobra. Ako želimo to prepoznati ili da nas drugi po tome upamte, bićemo uvijek pravedni i uravnoteženi u onome što namjeravamo kazati, bez razlike da li smo sretni ili uznemireni, da li volimo ono što se dešava ili mrzimo. Smirenost se prepoznaje tonu glasa, u riječima koje biramo, u našim pokretima, našem izrazu lica i našem ponašanju, kada smo sami ili u društvu koje nas razumije ili ne shvaća.
 To se ogleda i prepoznaje u našim ibadetima koji  nisu ograničeni samo na namaz, post i hadž. Cijeli naš život je ibadet. Ebu Hurejra, r.a., prenosi da je jedan čovjek prišao Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: „Poslaniče, ima jedna žena koja puno klanja, puno posti i puno sadaku dijeli ali ona uzmemirava komšije svojim jezikom’. Poslanik, s.a.v.s, reče: ,Ona je u Džehennemu‘. (Musned Ahmed i Sahih Ibn Hibban)
 Ako pazimo na svoje predstavljanje svijetu i Uzvišenom Bogu, tada je samokontrola uvijek sa nama i mi se suzdžavamo od brzopletog reagovanja. To znači da uvijek reagujemo na prikadan način u skladu sa našim iskustvima iz prošlosti kao i prema onome što učimo iz iskustva drugih osoba. Neki se u momentima toliko  opuste da ih je teško prepoznati.
 Sa provokacijama u svom svakodnevnom životu se moramo nositi kao da nas prati skrivena kamera koja čeka da snimi svaku našu reakciju na nju i da je emitira cijelom svijetu. Ovo će dovesti do toga da reagujemo promišljenije i da naučimo da se kontrolišemo. To je zbog toga što znamo da su smirenost i kontrola kvaliteti vrijedni hvale, a neoprezno reagiranje je znak slaboumnosti i slabosti karaktera.
 Oni koji imaju mjeru smirenosti nisu tu vještinu preko noći postigli. Naučili su je nakon velikog broja pokušaja i isto toliko propusta. Međutim, nikada nisu odustali od pokušaja da se poboljšaju. Allah Uzvišeni kaže: „…A ako Allaha i Njegova Poslanika budete slušali, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša.” – Allah, uistinu, prašta i samilostan je. (El-Hudžurat, 3.) Ovaj ajet je iz sure el-Hudžurat koja se bavi nizom relevantnih pitanja, poput zapovijedi da se ne diže glas iznad Poslanikovog, zatim da se ne šire glasine, da se ne kleveću ljudi, da se ne ismijavaju, i da se izbjegne sumnja.
 Gledajući pozitivno na stvari, čak i na provokacije i tugu sa kojom se suočavamo, je nešto što proizlazi iz naše vjere u Allahovu mudrost i naše saznanje da se ništa ne dešava u Stvaranju osim kako On to hoće. Budući da očekujemo najbolje od Allaha, umjesto da negativno reagiramo, reagirajmo smireno i nastojimo da iskoristimo mogućnosti koje nam nove okolnosti predočavaju. Naša unutrašnja priroda je veoma jaka. Ukoliko smo osoba koja je po prirodi mirna, onda smo počašćeni prirodnim kvalitetom kojeg Allah voli. Inače, praksa čini razliku. Kao što je to Ebu el-Derda rekao: „Blagost se stiče kroz praksu i strpljenje se stiče kroz praksu“.
 Smirenost se stiče kao što se stiče i imetak. Namazom ulazimo u oazu mira i smiraja, jer se namaz smatra najboljim i najvrjednijim ibadetom: ,,Ono što žele - vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju.'' (El-Mu’minun, 1.-2.).
Ko postigne smirenost u namazu osjetit će slast ibadeta i imana, zato je Allahov Poslanik, , govorio: ,,Smiraj moga oka je u namazu.” (En-Nesai). Pojam,,smiraj oka” znači: vrhunac sreće, zadovoljstvo, osjećaj opuštenosti i spokoja.
 U valjanoj pripremi za namaz i vedrini i raspoloženju u kući u vidu ugodnog ambijenta za klanjanje: da odlazak u džamiju bude događaj za nas i za sve ukućane, ne izbjegavati obavljanje sunneta – činjenje pohvalnih djela prije namaza, oblačenje lijepe i ugodne odjeće, odlazak na namaz smireno i dostojanstveno bez žurbe, učiniti da namaz bude uživanje pa u tom cilju spriječiti da nam bilo šta od stavri i događaja poremeti postizanje smirenosti i koncentracije u namazu.
 Primjer, ako smo na džumi namazu ostaviti telefon u autu a ne uklopiti stanje vibriranja, pa da nas neko 5 minuta zove a mi kao klanjamo i vrtimo se pri tome. Ili nećemo da promijenimo abdest da se ne bi ponovno ,kvasili', pa trpimo malu ili veliku nuždu, ili brzo odklanjamo jer je postavljena sofra i čekaju nas tamo ukućani i prijatelji.  
 Ako hoćemo istrenirati smirenost onda ćemo izbjegavati obavljanja namaza u navedenim prilikama, da zaštitimo misli kako bi se mogli u cijelosti predati veličanstvenom djelu, namazu i cijelim svojim bićem se posvetiti svome Gospodaru.
 Mnogo treba vježbati smirenost i u samom namazu, pravilnim zvršavanjem namaskih radnji, obavljajući ruku’ i sedždu na način da nakon svakog pokreta zastanemo toliko da se cijelo tijelo umiri, da se svaka kost vrati na svoje mjesto. Osoba koja ne ostvari smirenost u namazu, ne može ostvariti ni bogobojaznost, jer potkradanje namaza uništava bogobojaznost, a gavranovo kljucanje (brzo i nesmotreno obavljanje namaza) uništava nagradu.
 Treba obratiti pažnju i na smirenost prilikom džume namaza. Prije odlaska na džuma-namaz preporučeno je kupanje, oblačenje najljepše odjeće i što raniji odlazak u džamiju, prije početka hutbe, da ne kasnimo na slušanje važnih poruka na hutbi.
 Prisuti na džuma-namazu dužni su pažljivo slušati hutbu, jer je u toku hutbe zabranjeno pričati i zanimati se nečim drugim što ometa mogućnost slušanja i praćenja hutbe, makar to bilo poigravanje sa serdžadom ili bilo čime što odvraća pažnju. Ljudi vole da slušaju hutbu pruženih nogu, neki okrenutih nogu prema kibli, neki naslonjeni ovako ili onako. Treba znati da je smirenost pri slušanju hutbe pobožnost.
 Ima muslimana koji odlazak na džumu namaz smatraju običajem. Tako se i ponašaju pa na džumu odlaze povremeno ili nikako. Allah Uzvišeni prijeti onome ko propušta džumu-namaz bez opravdanog razloga, da će mu na srce pečat staviti, o čemu Allahov Poslanik kaže: ,,Ko bez opravdanog razloga izostavi tri džume, Allah će mu na srce pečat staviti.” (Ebu Davud i Ahmed). Šta to znači: na srce pečat staviti; koprenu navući i učiniti ga nehajnim, neupućenim i neprosvijetljenim kao što su srca licemjera (munafika) i velikih grješnika.
 Upamtimo da su opravdani razlozi za izostavljanje džuma-namaza neuobičajene neprilike i teškoće koje zadese čovjeka, ili strah od nečega što bi moglo da ugrozi život ili nanese veliku materijalnu ili tjelesnu-zdravstvenu štetu. Ako je posao kojeg obavlja dotični musliman njegov jedini izvor opskrbe, a poslodavac mu nije ostavio mogućnost za obavljanje džuma-namaza, a uz to on ne posjeduje imetak kojim bi mogao pokrivati troškove života osim posla kojeg trenutno obavlja. U tom slučaju dopušteno mu je da propušta džuma-namaz zbog postojeće nužde sve dok ne nađe drugi posao ili na neki način stekne uvjete da izdržava sebe i svoju porodicu, neovisno od posla koji radi.
 Postojani i smireni musliman je naučio i istrenirao da i kada učestano putuje ,na daleke pute' zna kako da se ponaša.  Od sunneta – prakse Allahovog Poslanika je da putnik ili osoba koja privremeno boravi na nekom mjestu, manje od četiri dana a udaljen je više od 90 kilometara, skraćuje četvororekatne farz-namaze na dva rekata.  Tako će farz podne, ikindije i jacija-namaza klanjati po dva rekata umjesto četiri uobičajena, osim ako klanja iza imama koji nije putnik, u tom slučaju će slijediti imama i klanjati četiri rekata. Vjerski je utemeljeno da putnik izostavlja sunnet-namaze (preporučene namaze), osim sunneta sabah-namaza.
 Putnik ima olakšicu spajanja podne i ikindija-namaza, zatim akšama i jacija-namaza u bilo koje vrijeme predviđeno za obavljanje namaza koje spaja. Naročito je ovo pogodno u situaciji samog putovanja kao olakšica, milost i izbjegavanje neugodnosti i otežavanja putniku.
 Vjernik zna da će se nekada i razboljeti i neće namaz moći obavljati kao kada je zdrav. Namaz je obaveza koja ne spade sa muslimana sve dok je svjestan i razuman, bez obzira u kako bolestan i iznemogao bio. Zato ako je bolestan, on će na Kijamu – stajanju u namazu ako ne može stajati, ili mu stajanje predstavlja opterećenje ili loše utiče na razvoj i prolazak bolesti i bolova, bolesnik će namaz obavljati sjedeći. Ako nije u stanju ni da sjedi, onda će obavljati namaz na boku, ležeći, odnosno u onom stanju koje mu odgovara. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: ,,Obavljaj namaz stojeći, pa ako ne možeš, onda sjedeći, a ako i to ne možeš, onda ga obavljaj na boku.” (El-Buhari).
 Bolesnik koji ne može učiniti ruku’ ili sedždu kako je propisano, onda će ih učiniti blagim naginjanjem tijela ili glave naprijed, koliko situacija omogućava.
Ako klanjač nije u stanju da sjedi uobičajeno u namazu kako propisi nalažu, sjedit će na stolici ili nečemu sličnom.
 Osobi kojoj predstavlja opterećenje abdest i taharet za svaki namaz pojedinačno, dopušteno je da spaja podne i ikindiju, te akšam i jacija-namaz.
Kome zbog bolesti šteti korištenje vode prilikom uzimanja abdesta, dozvoljeno je uzimati tejemum da bi se obavio namaz.
Dova
 Gospodaru, molimo Te, ojačaj nam uputu, osnaži iman, omili islam i daj da budemo ustrajni i izdržljivi na Pravom putu u zadovoljstvu Tvome, amin!
 Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj nam da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir.Sahihul-Buhari.

Nijaz Salkić
15.06.2018.

MIMBERA - MJESEC ŠEVVAL I POST


الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ.
 صلى الله تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى يوم الدين،
 رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون ۞
قال الله تعالى فى كتابه الكريم :
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ
 صدق الله العظيم

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!            
 Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, koji je naredio dovu i obećao da će je uslišiti. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jedinog, koji nema sudruga i koji je vjernicima obećao nagradu, a nevjernicima kaznu. Svjedočim da je Muhammed, Njegov rob i poslanik, neka je Allahov blagoslov na njega, njegovu porodicu i ashabe. Allaha se bojte, draga braćo, i znajte da je dova jedna od najvrednijih vrsta ibadeta.
 A zatim: dragi brate i poštovana sestro, danas je petak 01. ševval 1439. ili 15. juni 2018. godine. Ovo je 39. hutba u novoj godini. Prošli petak imasmo temu, , ,Čini dobra djela i Bogu se moli', a današnja je, ,Mjesec ševval i post.'
 Draga braćo!
U suri Fussilet, 30. ajet, Allah, dž.š., kaže: Onima koji kažu: „Naš Gospodar je Allah“, pa u tome ustraju, spuštaju se meleki govoreći: „Ne bojte se i ne žalostite i radujte se Džennetu koji vam je obećan.“
U današnjoj hutbi ovim ajetomželimo da skrenemo pažnju, kako je važno miris ramazana prenijeti mjesec ševval. Ako ustrajemo u dobrim djelima i poslije ramazana, blago koje smo stekli tokom ramazana, neće brzo okopnjeti, neće se potrošiti i nestati.
 Tumačeći ajet: ,,Onima koji kažu: „Naš Gospodar je Allah“, pa u tome ustraju…'', poznati poznavalac fikhskih propisa Ebu Lejs Es-Semerkandi, citirajući deset kur`anskih ajeta, nudi nam 10 savjeta.
-Čuvajte jezik od ogovaranja
-Čuvajte se lošeg mišljenja o drugima
-Izbjegavajte ponižavanje, ismijavanje i ruganje drugim ljudima
-Čuvajte pogled od zabranjenog
-Birajte riječi i govorite jedino istinu, i samo istinu
-Žrtvujte se za dobro i dijelite na pravom putu
-Ne pretjerujte ni u čemu
-Odbacite želju za veličinom, uobraženosti i oholosti
-Uredovite obavljenje pet dnevnih namaza
-Ustrajte u vjeri i pravom putu
Značenje riječi ševval
 Ševval je deseti po redu hidžretski mjesec lunarnog islamskog kalendara koji dolazi nakon mubarek mjeseca ramazana. Na prvi dan ševvala vesoljni muslimani blaguju i obilježavaju Ramazanski bajram. U arapskom jeziku riječ ,ševval' ima više značenja: Arapi su upotrebljavali riječ ,ševval' za devu čije je mlijeko bilo oskudno ili pak, mlijeko koje je nestalo i presušilo. Mjesec ševval (podizanje) nazvan je i tim imenom radi toga što se ljudi u njemu oslobađaju od grijeha, grijesi se podižu od čovjeka. Prema drugom mišljenju ševval je dobio ime po lahkoći i hitrini u izvršavanju dobrih dijela, te zanosu i oduševljenju koje duša, oslobođena niskih strasti tokom ramazana, osjeća.
Vrijednost posta u ševvalu
 Šest dana ševvala se može ispostiti uzastopno i zaredom na početku ševvala (nakon Bajrama) ili pojedinačno u toku ovog mjeseca. Imam En-Nevevi veli: ,,Čak i ako bi neko podijelio te dane, ili odgodio njihov post do posljednjih šest dana, postigao bi nagradu koja se spominje pod pojmom ‘a zatim isposti šest dana ševvala.'"
 Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu veli: ,,Ko isposti ramazan i nakon njega još šest dana mjeseca ševvala, kao da je cijelo vrijeme postio." ,,Allah, dž.š., za dobro djelo daje desetorostruku nagradu. Ko isposti mjesec ramazan, kao da je postio deset mjeseci, a post šest dana poslije ramazana (nakon Bajrama - u mjesecu ševvalu) upotpunjuje godinu (kao da je postio cijelu godinu)." (hadis)  Jer, za svako dobro djelo slijedi deseterostruka nagrada, tj., 36 dana x 10 = 360 dana, koliko iznosi lunarna godina.
 Imam En-Nevevi, rahimehullah, veli: ,,Učenjaci su kazali da to vrijedi kao post čitavo vrijeme upravo radi toga što jedno učinjeno dobro djelo vrijedi kao deset dobrih djela. Otuda dolazi vrijednost mjeseca ramazana kao deset mjeseci, a šest dana kao dva mjeseca."
 Moramo primijetiti da se za post šest dana ševvala neće postići obećana vrijednost ako je osoba dužna izvršiti svoju obavezu napaštanja propuštenih ramazanskih dana. Zbog toga nije ispravno kazati da će osoba zaslužiti opisanu nagradu ako prije toga nije upotpunila ramazanski post. Onaj koji je dužan da naposti te dane, za takvoga se još ne može kazati da je ispostio ramazan.
 Post šest dana ševvala biva kao čin zahvale na ukazanu blagodat oprosta svih grijeha, blagodat bajramske radosti.. itd. Navika i ustrajnost u postu nakon posta mjeseca ramazana je veoma lijep znak danam je primljen post ramazana, jer u životu mu'mina - ibadeti ne prestaju završetkom ramazana.
 Ibn Abbas, r.a., veli: ,,Dobro djelo se upotpunjuje trima stvarima: težnjom da ga što prije uradiš, umanjivanjem veličine dobroga djela i sakrivanjem dobroga djela koje si uradio od drugih ljudi. Pa što više težiš da ga prije uradiš - time ga pozdravljaš, kada umanjuješ njegovu veličinu - ti ga, ustvari, uveličavaš, i kada ga sakriješ od znanja drugih - time ga upotpunjuješ."
Jedne prilike hfz. Ismet ef. Spahić, u svom govoru je napravio jedno veoma interesantno i slikovito poređenje kazavši kako postom u ševvalu ispraćamo dragi nam mjesec ramazan na najljepši način. Jer, ima ljudi koji isprate gosta do vrata, a ima i onih koji se dodatno potrude i zaokruže gostoprimstvo time što gosta otprate do aerodroma. Takav je slučaj i sa postom šest dana u mjesecu ševvalu.
 Dova
Gospodaru, molimo Te, ojačaj nam uputu, osnaži imam, omili islam i daj da budemo ustrajni i izdržljivi na Pravom putu u zadovoljstvu Tvome, amin!
Milostivi Allahu, daj nam svijest da volimo džamiju i one koji nas vode na pravi put. Daj nam da ustreptimo kada se približi petak i džuma namaz. Oživi naša srca da ne zaboravljamo svoju islamsku zajednicu ma gdje bili i živjeli. Amin!

ألا إن أحسن الكلام و أبلغ النظام. كلام الله الملك العزيز العلام. كما قال الله تبارك و تعالي في نظم الكلام: و إذا قريئ القرآن فاستمعوا و أنصتوا لعلكم ترحمون.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم: إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللَّهِ الْإِسْلَامُ.
[جلوس]
بارك الله لنا و لكم و لسائر المؤمنين و المؤمنات و المسلمين و المسلمات الاحياء منهم و الاموات يرحمتك يا أرحم الرحمين
الخطبة الثانية
الحمد لله حمد الكاملين. و الصلاة و السلام علي رسولنا محمد و آله و صحبه أجمعين. تعظيما لنبيه و تكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عز و جل من قائل مخبرا و آمرا: إن الله و ملائكته يصلون علي النبي, يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه و سلموا تسليما.
اللهم صلي علي محمد و علي آل محمد, كما صليت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم بارك علي محمد و علي آل محمد, كما باركت علي ابراهيم و علي آل ابراهيم, إنك حميد مجيد.
اللهم أصلح أحوالنا, و أحسن أعمالنا, و بلّغْنا مما يرضيك آمالنا, و ولِّ اُمورنا خيارنا, و لا تولَّ اُمورنا شرارنا, و لا تؤاخذنا بما فعل السفهاء منّا, و كن لنا و لا تكن علينا. اللهم اجعل هذا البلدآمنا, مؤمنا, مطمئنّا و سائر البلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الرحمين.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون
 صدق الله العظيم

Literatura: Tefsir ibni Kesir.

Nijaz Salkić

15.06.2018.

BAJRAMSKI VAZ (RAMAZANSKI BAJRAM)

Šta je nama džemat  15.06.2018

Lā ilāhe illallāhu vaĥdehū lā šerīke leh. Allāhu ekber kebīrā vel ĥamdu lillāhi kesīrā. Ve subĥānallāhi rabbil ‘ālemīn. Lā ĥavle ve lā кuvvete illā billāhil ‘azīzil ĥakīm. „Samo je Allah bog, Jedan je On i nema sudruga. Allah je Najveći, Njemu pripada mnoga hvala. Slavljen je Allah, Gospodar svjetova! Nema snage ni moći osim sa Allahom, Silnim i Mudrim.“

Svjedočim da nema drugog boga mimo Allaha. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, neka je Allahov salavat i selam na njega, njegovu porodicu i njegove ashabe do Dana proživljenja i iskupljanja.

Draga braćo, poštovani džemaate!

Znajmo draga braćo da su džamije Allahove kuće i vjernik u njima treba rado boravi, da se osjeća ugodno i lijepo dok sedždom iskazuje pokornost Uzvišenom Stvoritelju. To je zato što Allah, dž.š., na vjernike, na džemat, na one koji se u džamijama sastaju i Njegovo ime veličaju spušta Svoju pomoć i milost. 

 Kada govorimo o značaju pojma džemat, zanimljivo je ukazati i na njegovo jezičko značenje. U Kur'anu, a.š., su zastupljene mnoge jezičke forme nastale iz korijena iz kojeg se izvodi i riječ džemat, dok je ovaj pojam u ovakvom obliku (el-džema'a) sadržan u velikom broju Poslanikovih, s.a.v.s., hadisa. Sinonim pojmu el-džema'a je el-umme koji je upotrijebljen u pedeset i tri kur'anska ajeta.

 Riječ el-umme znači isto što i el-valide (majka), dakle, ummet odnosno džemat je za čovjeka poput majčine topline i okrilja. 

 Svijest o pripadnosti džematu neminovno uključuje i privrženost Islamskoj zajednici koju smo stoljećima gradili kao naše zajedničko duhovno institucionalno utočište. Tamo gdje je ta svijest slabije izražena, zatiču nas poteškoće, istina, s manjim brojem džematlija i džemata.

 Džemat se tumači kao svakodnevno okupljanje muslimana željnih vjere pet puta dnevno na jednom mjestu. U džematu je najljepši način susreta, druženja i upoznavanja. Preko dnevnih namaza imam ima priliku ustanoviti koliko je jak džemat kao kolektiv.

 Nije čudo da je Poslanik za džematsko druženje i okupljanje kazao: ,,Namaz u džematu je dvadeset i pet puta bolji od namaza nekog od vas ko ga klanja pojedinačno." (prenosi Muslim)

 Pored spomenute uloge džemata u ibadetskoj dimenziji, ništa manje nije značajna društvena, duhovna i psihološka dimenzija. Zato je važno jačanje, učvršćivanje i širenje džemata. Kako jačamo i učvršćujemo džemat na taj način mi stabilizujemo svoju ličnost i svoju porodicu, te jačamo cjelokupnu zajednicu.

Kako je sa džematom u Bosni i Hercegovini?

 Matična zemlja Bošnjaka ima organizovanu i institucionalnu zajednicu (Islamska zajednica). Sa preko 1500 džemata u Bosni i Hercegovini, Islamska zajednica predstavlja značajnu duhovnu i infrastrukturnu povezanost muslimana svih dobi u organizaciji njihovog vjerskog života. Iako broj domaćinstava kao i broj džematlija nekada značajno varira u odnosu da li pripada gradskom ili seoskom miljeu, aktivni džemati su najvažnija karika sadašnjeg i budućeg života lokalne zajednice u kojoj se nalaze. Jedan od najvažnijih, vjerovatno i najupečatljivijih elemenat opstanka jednog džemata, jeste mladost koja ima stalno boravište u mjestu gdje takvi džemati postoje. Mladi između 15 i 35 godina, važan su faktor u džematskom životu, ali i životu zajednice u kojoj žive. Njihovo prisustvo, život i osnivanje porodice u zajednici jednog džemata imaju višestruku ulogu u budućoj egzistenciji tog džemata.

Ali trend iseljavanja mladih, naročito u dobi između 20 i 30 godina, kad je u pitanju proces stalnog iseljenja iz BiH-e, već značajno se odražava na samu starosnu strukturu određenih džemata. Taj proces vidiljiv je od smanjenog broja upisanih učenika u mektebsku nastavu, pa sve do omladinskih aktivnosti određenog džemata.

Šta je sa doseljenim muslimanima u džemate u dijaspori?

 Muslimani se danas više nego ikad iseljavaju iz matičnih zemalja u zemlje Zapada (dijaspora) zbog pronalaženja posla i boljih uslova za život. Da se primijetiti da ima novih porodica koje su se doselile i u naš džemat. U kontaktu sa njima stiče se dojam da se ne žele uključiti u organizirani džemat, mada imaju djecu mektepskog uzrasta koja bi trebala biti upisana u mekteb, mada bi nositelji porodica mogli dolaziti na vaktove u džamiju, mada bi svi članovi tih porodica imaju mogućnost koristiti usluge džemata u kojem žive.

Opravdanje za nepristupanje džematu nalaze u blizini BiH-e, kažu da plaćaju ,dole' vazifu, da je ,dole' vazifa jeftinija (i standard je isto tako), da neće ovdje biti dugo i još mnogo toga kao razlog svog neučlanjivanja navode.

 Istina je negdje na sredini. Najčešće se dešava da njihova djeca rastu bez vjeronauke, jer ih roditelji itako nemaju vremena podučiti vjeri. Primijetno je da i mi, članovi džemata zbog svakodnevnih obaveza i ubrzanog tempa života sve manje vremena posvećujemo sebi i vlastitoj duhovnoj izgradnji, a samim tim manje vremena i pažnje posvećujemo porodici, komšiluku i džematu, odnosno, sve manje vremena imamo jedni za druge. Zar nismo svjesni da se takvim ponašanjem i postupcima udaljavamo od Allahove pomoći i milosti koju Allah, dž.š., spušta na džemat, na zajednicu.

Džemat je veliko blago

 Potrudimo se svi, počevši od nas redovnih džematlija da svako prema svojim mogućnostima, prije svega na lijep način predstavimo koristi jačanja džemata, kroz učlanjenja novih članova. Naša braća i sestre koji su svoje mjesto življenja izabrali naš grad i naš džemat, trebali bi logikom korištenje elektrike, vode, komunale i ostalih dobrota savremenog doba, početi koristiti i dobrote postojanja džemata u gradu u koji su došli, pa da se sami učlane u Islamsku zajednicu.

 S druge strane imam i vođstvo džemata trebamo pružiti sve polazne osnove, posebno djeci i omladini, da kroz druženja, sportske aktivnosti i zabavne sadržaje, susrete muslimanske omladine ponudimo alternativu i spasimo ih od pošasti našeg vremena, pošasti droge, alkohola, nemorala, prostitucije, kocke, igara na sreću, itd..

 Pojam riječi džemat se možda na najbolji način obznanjuje u ajetu: Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! (‘Alu ‘Imran, 103.) Sintagma Allahovo uže (hablullah) slikovito i metaforičano ukazuje na posebne kvalitete zajedništva. 

Zato čuvajmo džemat

 Po svojoj prirodi čovjek je društveno biće ili, bolje rečeno, Stvoritelj ga je stvorio u takvoj prirodi da se oslanja i veže za drugog čovjeka. On ne može živjeti sam, to nije u skladu sa njegovim bićem. Najveća kazna za čovjeka je da bude izolovan i odvojen od drugih ljudi. Najnormalnije je da čovjek živi u porodici, u rodu, u narodu, u državi i društvenoj zajednici i kad govorimo o muslimanima u džematu kao široj (ili užoj) zajednici. U takvoj zajednici svi su ovisni o drugima, siromašni o bogatima a i bogati o onim drugima; oni koji proizvode svoje proizvode prodaju drugima. Svi se vežu za sve.

 Uzvišeni Allah s.v.t.a. od nas traži da se držimo Njegove upute svi zajedno i da se ne cijepamo; On kaže u 103.ajetu sure Alu Imran:

وَاعْتَصِمُوا بِحَبْلِ اللَّهِ جَمِيعًا وَلَا تَفَرَّقُوا 

,,Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! ,,Prenosi se od Omera da je Božiji poslanik rekao: ,,Čvrsto se držite džemata,a čuvajte se razilaženja. Šejtan je sa pojedincom, a od dvojice je dalje. Ko želi džennet neka se drži džemata. A onaj koga raduje njegovo dobro djelo, a žalosti njegovo loše djelo, pa on je mu'min.“

Selman El Farisi priča da je Poslanik a.s. rekao: ,,Berićet je u troje: u džematu, u seridu (vrsta jela), i u sehuru.“ U drugom hadisu Poslanik kaže: ,,U džematu je Allahov rahmet, a u raskolu je kazna.“

 Koliko islam insistira na džematu, jedinstvu, zajedništvu, povjerenju, uvažavanju, slozi, dogovaranju, saradnji, solidarnosti, prijateljstvu, upoznavanju i približavanju među muslimanima govori činjenica da se neki obredi kao džuma, dženaza i bajram namaz ne mogu obaviti pojedinačno već samo zajednički u džematu. Tamo gdje je razoren džemat muslimani su uglavnom devastirani, razoreni i asimilirani.

 Muslimani, članovi džemata, trebaju se međusobno uvažavati i poštovati. Poslanik veli: ,,Musliman je muslimanu brat; ne nanosi mu nepravdu, ne uskraćuje mu njegova prava i ne ponižava ga. Čovjeku je dovoljno zla da ponizi svoga brata muslimana.“

Musliman ne smije biti prepreka u činjenju dobra i doprinosu za napredak džemata. U tom smislu Božiji poslanik kaže: ,,Ako nisi kadar činiti dobra djela, onda makar ne nanosi ljudima zlo jer se to ubraja u sadaku kojom ćeš se iskupiti.“ ,,Ko se ne interesuje za stanje muslimana ne pripada njima.“

 U džematu treba njegovati fine odnose zasnovane na islamskom moralu i izbjegavati sve loše osobine koje narušavaju snagu džemata. „Najgori su ljudi oni koji tuđe riječi prenose i oni koji zavađaju one koji se vole.“

 Govoreći o vremenu u kome će se ummet podijeliti na sedamdeset i nekoliko grupa, Poslanik a.s. kaže da će u Dženet ući samo jedna skupina a ona je džemat.

U čuvenom hadisu, koji nam može poslužiti za tumačenje navedenog ajeta iz sure En-Nisa, a kojeg bilježi Buhari u svojoj zbirci, kaže se ovako:

 Prenosi se od Huzejfe bin El-Jemana, Bog bio zadovoljan s obojicom:

– Ljudi su pitali Božijeg Poslanika, a.s., o dobru, a ja sam ga pitao o zlu bojeći se da ga ne doživim, pa sam upitao: ,,O Božiji Poslaniče, doista smo bili u neznanju i zlu, pa nam je Allah poslao ovo dobro, hoće li poslije ovog dobra biti zla?”

Odgovorio je: ,,Da!”

Pa sam nastavio pitati: ,,Hoće li poslije tog zla biti dobra?”

Rekao je: ,,Da, a u njemu će biti i ‘dahan’ – (natruha, ološa, škarta).”

Kazao sam: ,,A šta je ta ,natruha’?”

Odgovorio je: ,,Ljudi koji se drže pravila mimo mog pravca i upućuju mimo moje Upute, neke od njih ćeš znati, a neke ne. (Ili nešto o njima ćeš znati, a nešto ne!)

Pa sam ga upitao: ,,A hoće li poslije tog dobra biti zla?”

Odgovorio je: ,,Da, biće pozivači s vrata Džehennema, ko im se odazove – u njeg će ga strovaliti.”

Pa sam rekao: ,,O Božiji Poslaniče, opiši nam ih!

 Pa je rekao: ,,Ljudi naše kože koji govore našim jezikom.”

Pa sam rekao: ,,O Božiji Poslaniče, šta mi je činiti ako me to zatekne?” Odgovorio je: ,,Drži se zajednice vjernika i njihovog imama!”

Pa sam upitao: ,,A šta ako ne bude zajednice niti imama?”

 Odgovorio je: ,,Kloni se svih tih skupina pa makar ti ostalo samo da zagrizeš za panj drveta dok te takvog smrt ne zatekne.” (Muttefequn alejhi, hadis bilježe Buhari i Muslim.)

 Vjerska i ibadetska dimenzija džemata

 Vjerska, ibadetska, dimenzija džemata ima za cilj  obezbijediti prava i potrebe vjernika koji se ogledaju kroz obavljanje pet dnevnih namaza u džematu, organiziranje džuma-namaza na sedmičnom nivou, prikupljanje zekata i sadekatu-l-fitra, organiziranje bajram namaza, organiziranje odlaska na hadž, izrade takvima, organizaciji poučavanja vjerskih propisa mlađih naraštaja i sl.  

 Društvena, organizaciona dimenzija ima za cilj potvrdu jedinstva članova zajednice, njihovog organiziranja bez obzira na brojnost u izvršavanju ibadeta, društveni prosperitet, izgradnju povjerenja, emaneta, dogovaranje, šura, odgovornosti i uvažavanje.

Džematsko organiziranje se temelji na principu „naređivanja dobra, a odvraćanja od zla.“

وَلْتَكُن مِّنكُمْ أُمَّةٌ يَدْعُونَ إِلَى الْخَيْرِ وَيَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ ۚ وَأُولَٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ

,,I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, – oni će šta žele postići.” (Ali Imran; 104)

Gdje nema džemata nema ni džamije, a ni džume. Zato, organiziranje džemata podrazumijeva njegovu legalnost i legitimnost.

 Svjedoci smo da su mnogi džemati opstali, neki nastali, a neki nestali ili nestaju. Mnogi džemati su aktivni, a neki pasivni. Da se veliki broj vjernika prema džematu odnose odgovorno, a da se neki ponašaju neodgovorno. Prvi džemat u Bosni i Hercegovini prema nekim saznanjima je formiran 1448. godine.

Kao institucija, džemat se može promatrati sa više aspekata:

sa društvenog, sociološkog aspekta, džemat se može promatrati shodno mjestu i lokaciji nastanka: domicilni, povratnički, dijasporalni, gradski, prigradski, seoski, muški, ženski, sa praktičnog aspekta, radi obavljanja namaza, ili funkciju ograničenih aktivnosti, u prilikama kao što su: klanjanje džematile u kući, na poslu, putovanju, izletu, medresi, školi, fakultetu, studentskim domovima, zatvorima. Vremenski period trajanja ovog džemata je koliko traje ibadet. Njegova funkcija prestaje, završavanjem ibadeta zbog kojeg je formiran. Ovakav način organiziranja džemata je legalan.

Sa institucionalno-organizacijskog aspekta, koji je pravno regulisan u okviru Islamske zajednice. Džemat ima skupštinu džemata, džematski odbor i podrazumijeva širok dijapazon aktivnosti. U principu, džemat je vezan za džamiju. Njegovu legalnost i legitimnost potvrđuju izbori predstavnika džemata i dekretirani imam.

Pitanje organizacije džemata i aktivnosti u džematu nije pitanje ličnog izbora, već pitanje pojedinačne obaveze, odgovornosti, vjerničke svijesti i vjerske pripadnosti. Svaki čovjek je dualističko biće, objedinjuje fizičku i duhovnu osobu. Što znači, da kao takav, čovjek ima fizički i duhovni zavičaj. Fizički zavičaj je njegovo mjesto rođenja, a duhovni zavičaj je džemat u kojem ispunjava i obavlja svoje vjerske potrebe i obaveze.

 Zato, na članstvo u džematu treba gledati kao na potvrdu naše vjere, mjesto naših vjerskih aktivnosti. Kao takav, džemat mora biti prostor za utočište i zaštitu našim mladima i starijim, ženama i muškarcima, bolesnim i zdravim, imućnim i siromašnim. Takav pristup džematu su imali naši preci, koji su shodno potrebama vremena, svojim iskustvima i stepenu znanja, instituciju džemata prenijeli do nas. Na nama je da organiziramo naše džemate u duhu vremena i naših potreba, te da ovu obavezu predamo na ponos mlađim naraštajima.

Uzvišeni Allahu, učvrsti safove naših džemata, podari nam milost Svoju i uputu na ovome svijetu. Amin !!!

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

TEKABELELLAHU MINNA VE MINKUM!

Literatura: Tefsir Ibni Kesir,Sahihul Buhari,mr. Nusret ef. Abdibegović,mr. Mensur Malkić.

 

Nijaz Salkić

14.06.2018.

SUTRA JE BAJRAM


Prenosim ushićenu poruku jednog hairli insana na kraju ramazana. ,,O plemenite duše, lako je izgovoriti šehadet, svjedočiti da nema drugog boga osim Allaha, ali je teško biti svjedok protiv sebe i svoga ega. Lako je klanjati, ali je teško ružne misli i navike od sebe i drugog otklanjati.
 Lahko je postiti, ali je teško od loše akcije i reakcije, uvreda, pesimizma, sebičnosti, hvale i od dominacije zapostiti. Lahko je zekat davati i pomagati, ali je teško time ne zarobljavati, ne prigovarati i drugom ne odmagati. Lahko je na hadždž otići, ali je teško otići onom ko tebi ne dolazi, oprostiti onom ko tebi uvrijedi i svima dobro poželjeti.
  Lahko je vjerovati, ali je teško ljubav, brak, rodbinu, bratstvo i povjerenje sačuvati. Lahko je govoriti ja sam dobar čovjek, ali je teško slušati Dobrog, biti, ostati i širiti dobro. Lahko je braćo i sestre, brinuti se za sebe i svoju ponutricu, ali je zločin zaboravljati, ne popravljati i ne podržavati svoju zajednicu".
"Imali smo priliku fizički se viđati na teravijama, mukabelama, iftarima i predavanjima jer mimo ramazana se ne čujemo i ne vidimo osim ponekad i osim virtuelno.
 Drage i plemenite duše, evo još jedan sajam Allahove milosti prođe, a pred nama su dani Bajrama, dani radosti, dani sreće. Nemojmo olahko shvatati odnos prema drugom i drugačijem jer se kroz njega odslikava naša originalnost kojoj svakodnevno težimo. Molim Gospodara da nam ovaj ramazan bude uzrok lakšeg postizanja originalnosti i sreće na oba svijetu".
 Na bajramsko jutro običaj je da svi članovi porodice rano ustanu i pripremaju se za odlazak u džamiju. Slijedeći Poslanikovu, a.s., tradiciju prije odlaska na bajram-namaz nešto se pojede. Burejde, r.a., kaže: „Prvog dana Ramazanskog bajrama Allahov Poslanik nije izlazio (na bajram-namaz) dok ne bi nešto pojeo, a na Hadžijski bajram ne bi ništa jeo dok se ne bi vratio s (bajram-namaza).“ (Hakim, sahih).
  Božiji Poslanik, a.s., je imao običaj pojesti neparan broj hurmi (Hakim, sahih), dok je kod nas običaj da se uz bajramske kolače popije kahva.
Prije odlaska u džamiju običaj je okupati se, namirisati i obući najljepše i najsvečanije odijelo. Ženski članovi porodice pomažu muškarcima da se što ljepše i svečanije odjenu za bajram-namaz. Već je u vrijeme Allahovog Poslanika, a.s., bio raširen običaj da se na bajram-namaz izlazi u najljepšoj odjeći. (Buharija) Poslanikov, a.s., unuk Hasan, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, a.s., naredio nam je da na dva Bajrama oblačimo najbolju odjeću koju imamo, da se mirišemo najljepšim mirisom koji imamo i da kao kurban žrtvujemo najdeblju životinju koju imamo.” (Hakim, daif)
 Prema Poslanikovoj, a.s., tradiciji na bajram-namaz se odlazi jednim, a vraća drugim putem da bi što više meleka koji stoje pokraj puta tražilo oprosta za klanjače. Ibn Omer, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, a.s., bi na bajram-namaz išao jednim, a vraćao se drugim putem.“ (Hakim)
 U skladu s materijalnim mogućnostima domaćina priprema se bajramski ručak. Pošto se bajram-namaz obavlja samo u džamijama u nekim mjestima običaj je da stanovnici naselja u kojem se nalazi džamija na bajramski ručak pozovu džematlije iz okolnih mjesta koji u njihovoj džamiji klanjaju bajram-namaz.  Pozivaju se bliži i dalji rođaci, prijatelji i poznanici, tako da se niko od njih ne vraća svojim kućama gladan. Na taj način se među muslimanima učvršćuju veze, pazi rodbina i prijatelji, te je suvišno i govoriti o tome da se to temelji na islamskim propisima.
 Prvi dan Bajrama djeca posjećuju roditelje. Zavisno od mjesta do mjesta djeca roditelje ljube u ruku ili u lice. Prilikom čestitanja Bajrama zaziva se Božiji bereket i blagoslov riječima: „Bajram šerif mubarek olsun.” To je običaj koji smo naslijedili od Osmanlija. Inače, Poslanik, a.s., je prilikom čestitanja Bajrama činio dovu za prisutnog riječima: „Tekabbelellahu minna ve minke”, što znači: Neka Allaha primi naša i tvoja dobra djela!
 Nezaobilazan dio bajramskog slavlja su bajramluci, prigodni pokloni za roditelje, rodbinu i djecu. Ženski članovi porodice nekada su se darivali katom, ili nekim drugim odjevnim predmetom, dok se muškarcima darovalo ono što im je milo.
 Maloljetna djeca se uglavnom daruju slatikišima i novcem uz obavezno pitanje o tome da li je dijete postilo i koliko dana. Od odgovora na to pitanje zavisila je veličina nagrade, jer je dijete koje je postilo više dana ramazana izdašnije nagrađivano. (Preporod)

13.06.2018.

MIRUH RAMAZANA (30)


MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 30. džuz
 
Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
30. džuz
U posljednjem džuzu, 30, umjesto komentara navest ćemo nekoliko predaja o vrijednosti sura koje smo naučili već u mektebu a nalaze se u ovom džuzu. U hadisu kojeg bilježe Ahmed,Ebu Davud,Hakim, Bejheki, Tirmizi od Neufela ibn Muavije r.a, da je Poslanik salallahu alejhi ve sellem rekao: ,,Kada noću legneš u postelju, prouči suru Kafirun (Kul ja ejjuhel kafirun...), ona će ti biti zaštita od širka-idolopoklonstva". Poslanik, a.s., učio bi ovu suru na sabah-namazu
 Jedan čovjek je stalno imamio ljudima učeći suru Ihlas (Kulhu vallahu ehad...) pa ga je Poslanik, a.s., upitao zašto ne uči šta drugo kako od njega traže njegovi prijatelji, on je kazao da voli ovu suru na što je Poslanik, a.s., uzvratio: "Tvoja ljubav prema njemu (Ihlasu) uvest ćete u Džennet". 
 Ebu Se'īd el-Hudri, r.a., prenosi: „Jedan je čovjek čuo drugog kako uči suru El-Ihlās i stalno je ponavlja. Kada je osvanuo, otšao je Allahovom Poslaniku, a.s., i spomenuo mu taj slučaj kao da je htio kazati: 'Zar je ova sura toliko vrijedna da se stalno ponavlja!?' Vjerovjesnik, a.s., tada mu je rekao: 'Tako mi Onoga u Čijoj Ruci je moja duša, ona je (po svojoj vrijednosti) ravna trećini Kur'ana.'“  
 Hazreti Aiša, r.a, kazuje kako je Vjerovjesnik, a.s., s jednom grupom vojnika poslao čovjeka koji je na svakom namazu svojim drugovima učio Kul huvallāhu ehad. Kad su se vratili s vojnog pohoda to su spomenuli Allahovom Poslaniku, a.s., a on im reče: ‘Upitajte ga zašto je to tako radio?’ Kad su ga upitali, on im odgovori: ‘Zato što je to svojstvo Milostivoga, zato to volim učiti.’ Pošto je saznao njegov odgovor, Allahov Poslanik, a.s., reče: ‘Obavijestite ga da i njega Allah voli.’”
Hadisi o vrijednostima sure "El-Felek" i sure "En-Nas" (El-Mu'avvizetejn).
 Prenosi se od 'Ukbe ibn 'Amira, r.a., da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: „Zar nisi primijetio ajete koji su mi ove noći objavljeni; slične ajete niko nikada ranije nije primijetio: Kul e'uzu bi rabbi'l-felek i Kul e'uzu bi rabbi'n-nas.“ Također od 'Ukbe prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Hoćeš li da ti kažem šta je najbolje čime se može zatražiti Allahova zaštita?“ Rekao sam: „Hoću Allahov Poslaniče.“ Rekao je: „Kul e'uzu bi rabbi'l-felek i Kul e'uzu bi rabbi'n-nas.“ (Hadis je sahih – vjerodostojan.)
 Prenosi se od hazreti Aiše da je rekla: „Svake noći kada bi legao u postelju, Allahov Poslanik, s.a.v.s., sastavljao bi šake, puhnuo u njih i učio suru Ihlas, Felek i Nas, a potom bi rukama potrao svoje tijelo, koliko god je mogao, počevši od glave i lica.“ (Hadis je sahih – vjerodostojan.) Od nje se prenosi i ovaj hadis: „Kada bi se Allahov Poslanik, s.a.v.s., žalio na bolove, učio je suru Felek i Nas i puhao po sebi, a kada zbog jačine bolova to nije mogao raditi, ja sam učila i njegovom rukom potirala po njegovom tijelu.“ (Hadis je sahih – vjerodostojan.) (Navedeno prema Me'alim et-tenzil)
 Prenosi se od 'Ukbe, r.a., da ga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., upitao: „Hoćeš li da te podučim suri kojoj nije objavljena slična sura ni u Tevratu, ni u Zeburu, ni u Indžilu, ni u Furkanu?“ Odgovorio je: „Hoću, o Allahov Poslaniče!“ Rekao je: „Kul huvallahu ehad, Kul e'uzu bi rabbi'l-felek i Kul e'uzu bi rabbi'n-nas.“ (Ahmed, hadis je sahih – vjerodostojan.)
 Prenosi se od Abdullaha ibn Habiba, r.a., da je rekao: Rekao mi je Allahov  Poslanik, s.a.v.s.: „Kada osvaneš i kada omrkneš po tri puta uči Kul huvallahu ehad, Kul e'uzu bi rabbi'l-felek i Kul e'uzu bi rabbi'n-nas; to će te sačuvati od svega.“ (Ebu Davud, Tirmizi) Prenosi se od hazreti Aiše da je rekla: „Ko poslije džume-namaza sedam puta prouči Kul huvallahu ehad, Kul e'uzu bi rabbi'l-felek i Kul e'uzu bi rabbi'n-nas – Uzvišeni Allah će ga sačuvati od svakog zla do narednog petka.“ (Ibn Es-Sunnijj)
 Pauk je ugrizao Poslanika, s.a.v.s., pa je zatražio vodu i so; trljao je po tom mjestu i učio Kul ja ejjuhe'l-kafirun, Kul e'uzu bi rabbi'l-felek i Kul e'uzu bi rabbi'n-nas. Alija r.a. (Taberani; Hadis je hasen-dobar)
 Prenosi se od Ibn Mes'uda, r.a., da Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije volio učiti radi izlječenja ništa drugo osim Kul e'uzu bi rabbi'l-felek i Kul e'uzu bi rabbi'n-nas. (Ebu Davud, Nesa'i, Ibn Hibban, Hakim)  (Preporod)
12.06.2018.

MIRUH RAMAZANA (29)



MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 29. džuz
 
Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 
Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.
Zašto nas je malo na mukabelama?
 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.
29. džuz
U pretposljednjem džuzu nalazi se 11 sura. Prva sura s kojom počinje džuz jeste Vlast (El-Mulk) poznata kod nas i kao Tebareke. Za ovu priliku navest ćemo nekoliko hadisa o vrijednosti ove sure koju mnogi u toku svog života nauče napamet
Ko svake noći bude učio suru El-Mulk, ona će se zauzimati za njega u kaburu.” ( Ebu Derd’a – sahih )
,,Ko svake noći bude učio suru El-Mulk, Uzvišeni Allah će ga sačuvati kaburskog azaba.” ( Nesa’i – sahih )
- Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., a on od Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da „U Kur'anu postoji sura od trideset ajeta koja će se zauzumati za čovjeka sve dok mu ne bude oprošteno; to je sura El-Mulk – Tebarekellezi bi jedihil-mulk.“ ( Ibn Hibban i Hakim – hasen)
,,Jedna kur’anska sura sa samo trideset ajeta zauzimala se za onoga ko ju je učio sve dok ga nije uvela u Džennet, to je sura Tebareke.” (Taberani, Ed-Dija’ – hasen)
 „Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije spavao dok ne bi proučio suru Es-Sedžde i El-Mulk.“ (Ahmed, Hakim)
- Abdullah bin Mas'ud, Allah bio sa njim zadovoljan, rekao je: ,Ko prouči sure Mulk (67. sura Kur'ana) svake noći, Allah će ga, zbog toga, zaštititi patnje u kaburu. U vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mi smo je običavali nazivat el-mani'a (ona koja štiti). Ona je sura u Allahovoj Knjizi, ko je uči svaku noć – učinio je dosta i dobro.“ (Imam Nesai)
 Naravno, kada god se čitaju hadisi o vrijednosti sura treba uzeti u obzir da čovjek, prije svega, mora uskladiti svoj život s principima islama, učiti ove sure, uzimati pouku iz njih, slaviti Allaha, dž.š., dok ih uči, razmišljati o ajetima pa tek onda se nadati da će imati nagradu za učenje ove i drugih sura. Pogrešno je mišljenje da će učeći samo ovu i slične sure zaraditi oprost i biti siguran u nagradu. Također, pogrešno je mišljenje da je dovoljno samo naučiti ovu suru napamet i stalno je učiti bez razumijevanja, o čemu ćemo u nastavku nešto kazati.
 U suri El-Muzzemmil-Umotani nalazi se ajet kojeg bi bilo dobro ispisati na levhu u džamijama ili često ga citirati na početku ramazana. Naime Allah, dž.š., poziva Poslanika, a.s., da ustane noću i uči Kur'an, ali ,,izgovaraj Kur'an pažljivo". Allah, dž.š., opominje Poslanika, a.s., koji je najbolje znao Kur'an, da ga uči kako treba, kako bismo tek mi trebali biti pažljivi, naročito u toku ramazana i tokom teravih-namaza. Pod riječju ,,pažljivo" muffesiri smatraju da treba učiti polahko s razumijevanjem. Kako većina danas ne razumije značenje trebali bismo onda barem najljepše učiti, polahko i uz poštovanje. U jednom hadisu se kaže: ,,Ne pripada nama nama onaj ko ne uči melodično Kur'an", odnosno da se barem pokuša lijepo učiti. Naravno, mnogo je važnije ispravno izgovarati riječi Kur'ana nego melodično učiti praveći pogreške prilikom učenja.  
 Sura Džinni govori o svijetu džinna koji je uvijek bio zanimljiv ljudima, ali nažalost često ljudi bivaju preopterećeni pričama o džinnima i njihovom utjecaju pa neki misle da oni imaju moći s kojima mogu pomoći čovjeku i poboljšati mu život.  Slava Gospodaru koji nam je dao razum i argumente da shvatimo šta je ispravno, a šta ne.


Stariji postovi







VRAŽIĆANI CIJELOG SVIJETA
<< 08/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031











VRAŽIĆI - CVIJET MAJEVICE

Od kada Vražići nose to čudno ime posigurno se ne može utvrditi, mada ima nekoliko kazivanja o nazivu ovoga lijepog sela, koje se prepričavaju među njegovim žiteljima. Jedna legenda govori kako su u šumi na tri brežuljka živjela tri brata, koji su se bavili stočarstvom i zemljoradnjom. Navjerovatnije da je to bilo u vrijeme pred dolazak Turaka u naše krajeve. Kada su u njihovu susjedstvu novi naseljenici počeli praviti kolibe, braća su uz komentar da vragovi kod nas savijaju svoje gnijezdo, napustili kraj. Legenda kao legenda, ali činjenica je da naše selo ima to ime i dan danas.

Što se tiče položaja, Vražići se prostiru na blagim obroncima planine Majevice. Zahvaljujući takvom položaju mjesto je bogato raznim vrstama voća, a najpoznatiji su po šljivi, breskvi, kajsiji, trešnji, jagodi i drugim bogatstvima prirode. Položaj je stvarno idealan, jer se u naselje može ući sa pet strana, dok asfaltni put veže selo sa općinama Čelić i Brčko, a makadamskim putevima sa Šatorovićima, Zovikom, G.Rahićem i Maočom. Vražići graniče sa slijedećim selima: Velino selo, Brnjik, Lukavica, Ratkovići, Šatorovići i Zovik. Vražići su tip zbijenog naselja sa kućama i krovovima koji da se skoro naslanjaju jedan na drugog. Zato je prije rata lakše bilo kupiti plac u Brčkom nego u Vražićima.
Selo je veoma staro. Pisanih tragova je malo, međutim, postoje tragovi u kamenu i grobovi starih žitelja Vražića. Na njivi zvanoj Meheljića dol pronađen je stećak o nekom Radoju Bogumilu, stećak su dešifrovali Ibrahim Pirić i Ibrahim Salkić, a govori se o čovjeku koji je poginuo na tom mjestu braneći svoj prag i obraz. Na lokalitetu kod Idrizovića šume zvanom Ljeskovac pronađeno je groblje iz doba mađarske vladavine u Bosni. Grobovi su dobro očuvani. Na njivi zvanoj Šahovina vlasnika Ibrahima Salkića postoji brijeg koji je čudno okrugao i žitelji Vražića su bili ubijeđeni da je tu zakopano blago, pa su neki u noći na Jurjevo vidjeli nekakav plamen kako gori, a vjerovali su da su tu pare zakopane. Ima još dosta lokaliteta koji su posijani raznim spomenicima i koji kazuju da je Vražićko područje bilo vrlo rano naseljeno.

Prezimena su slijedeća: Slomići, Memići, Sarajlići, Kovačevići, Livadići, Omerčevići, Zeherovići, Husanovići, Bešići, Ćosići, Salkići, Hamidovići, Arnautovići, Muminovići, Kavazovići, Zahirovići, Kehonjići, Zabarkići, Salihovići, Alići, Sivčevići, Mujkići, Ribići, Kevrići, Meheljići, Kočići, Spahalići, Ahmičići, Pezerovići, Čelikovići, Šabanovići, Hodžići, Muratovići, Šehići, Drljići, Jusufovići, Trakoševići i Hadžići.

Mahale imaju slijedeća imena: Kolobara, Kućište, Krčevine, Dom, Budakovine, Hukljevac, Potok, Grab, Sarajlići, Vino, Seljanski bunar, Kevrići, Omerčevići, Ćosići, Zaherovići, Bešići, Pelenduci, Livadići, Zabarkići, Klanac i dr.
Vražići su srednje razvijeno selo. Danas ima oko 600 kuća, koliko je otprilike imalo i poslije drugog svjetskog rata.

Pored voćarstva, koje je glavna preokupacija Vražićana, još se bave i poljoprivredom, a manje stočarstvom. Prije rata dosta domaćinstava je posjedovalo traktore i druge mašine za obradu zemlje. Danas je i voćarstvo i poljoprivreda u velikoj krizi zbog poznatih ratnih događanja u našoj zemlji.

Prije rata Vražićani su bili većinom zaposleni u zapadno-evropskim zemljama, Sloveniji i Hrvatskoj. Danas ti ljudi ili su u penziji ili se poslije rata nisu mogli vratiti na stara radna mjesta. Incijativu u traženju boljeg života, u zadnjih pet godina preuzela je omladina i školovani kadar koji svoje bolje sutra traže u Americi i Australiji, a samo rijetki zaljubljenici rodnog ognjišta ostaju kod svojih kuća. Pusta su mnoga Vražićka polja na kojima se malo čuje dječiji smijeh ili plač. No, i pored navedenih činjenica koje govore o raseljavanju naroda, Vražićani su poslije rata zabilježili i napredak, bar što se tiče novog asfalta, kanalizacije, telefonije i izgradnje ambulante, pošte i drugih objekata. Ima i nekoliko obrtnika koji zapošljavaju nešto radne snage, međutim, to je slaba utjeha za većinu ljudi koji su nezaposleni.

Po prvi put u historiji, Vražićani su dobili i svoj radio „Avaz“, koji neprekidno emituje program već nekoliko godina. Urednik i direktor radia je Ramiz Muminović, mlađi čovjek, pun elana i entuazijazma. Poslije rata je počeo izlaziti i list "Vražićak", kojeg su uređivali uglavnom entuzijasti i prosvjetni radnici zaposleni u Osnovnoj školi u selu.

Vražići su i mjesto alima - učenih ljudi. Mnogima su poznata imena Salih ef. Sivčević, intelektualca velikog kalibra, koji je studirao u Istanbulu, a tu je i Ali ef. Livadić, Mr.Abdullah Kovačević i druga poznata imena iz mlađe generacije Vražićana, koji su postigli zavidne rezultate u raznim naučnim i kulturnim disiplinama.

Naselje je bogato izvorima pitke vode. U vrijeme, otprilike prije 40.godina, svako domaćinstvo je moralo ići po vodu na obližnje izvore kao što su: Džafuša, Seljanski bunar, Bijela voda, Hajdarevac, Grabovac, Vodica, Suhodol, Grab i dr.
Vodovod ima i dugu tradiciju. Danas kada pričamo svojoj djeci o tome kako smo dolazili do vode i često puta donosili na sebi vodu, oni ne mogu da povjeruju kako smo se patili za vodu. Od svih tih voda danas je Grab jedini u Vražićima koji je sačuvao tradiciju čiste vode. Ograđen je donacijom grupe Vražićana zaposlenih u Švicarskoj, koji su svojim sredstvima obnovili i ogradili ovu lijepu vodu. Inače, kroz naselje teče jedan potok po kojem se i jedna mahala tako zove, a od rijeka pored Vražića teče Sibošnica u kojoj su se mnogi mladi naučili plivati i loviti ribu.

Od legendi navešću dvije, koje se još prepričavaju i imaju materialno utemeljenje.
Prva legenda se odnosi na mezar koji se nalazi na ulazu u Vražiće od zovičke strane i objašnjava se pričom kako je Sultan putujući sa pratnjom u kojoj je bio i muhur-sahibija (nosilac sultanovog pečata) prolazio ovim krajem.

Oni su bili napadnuti od odmetnika, a u tom napadu poginuo je i muhur-sahibija, koji je po predanju neko vrijeme u rukama nosio svoju glavu, a onda pao i na tom mjestu su mu kasnije podigli nišane. Zbilja postoje nišani pored puta, a u blizini nema mezarja.

Druga legenda pak govori o dvojima svatovima koji su isprosili jednu djevojku. Kada su prvi, koji su bili brži (po onoj narodnoj "ko prije djevojci...") i poveli curu naišli su na druge svatove koji su po istu pošli. Došlo je do sukoba u kom su mnogi svatovi izgunuli zajedno sa mladom. Postoji lokacija koja se zove „Turbe“ i podignuto turbe u koje narod donosi odjeću, vjerujući da će na taj način postići neki sevap i cilj u životu.

Od zanimljivosti treba istaći da u Vražićima uglavnom službuju domaće hodže. O starosti Vražićke džamije teško je govoriti. Međutim, mesdžid ili mejtef u naselju Potok je sigurno stariji od džamije, to pričaju najstariji stanovnici ovoga naselja. I još nešto iz starog vakta i zemana.

Priča se da su naši stari imali istančan osjećaj prema komšijama, pa makar bili i druge vjere. Tako su Vražićani znali redovito i to godišnje razmjenjivati posjete sa komšijama pravoslavcima iz susjednog sela Lukavica. Prve polovice godine pravoslavci su dolazili u Vražiće, a u drugoj polovici Vražićani su išli u Lukavicu. Kada je došao red na Vražićane, po tadašnjem redu i tabijatu, u našoj delegaciji su bili Muhtar (predsjednik mjesne zajednice), Imam i mutevellija. Naši se nisu najavili da dolaze, imali su namjeru da se domaćini u Lukavici ne izlažu trošku oko dočeka, pa su htjeli samo da posjede malo uz kahvu i eglenu. Helem, kada su stigli kod domaćina Jove na njegovu avliju i kada je Jovo vidio kakvi su mu važni gosti stigli, počeo je lomiti ruke, kukajući: "Ajme meni, kako ću vas dočekati, pa što mi ne javiste da ćete baš danas doći, ja kapi rakije u kući nemam!"
To su bila stara vremena, kada je komšija komšiji nešto značio. "Vrijeme gradi po kotaru kule, vrijeme gradi i vrijeme razgrađuje."

Iz knjige Nijaza Salkića, „ Bobak po bobak, bosanski đerdan“, objavljene 2009. godine

LJUŠTILJE,
Evo mene opet. Probudim se jutros i naumpade mi moje selo. Nije ovo sadašnje selo, puno kafića i "restorana", nego jedno selo iz mog djetinjstva, selo iz moga sna. Jer moje djetinjstvo je i bilo samo jedan kratki san, a u tom snu mi prolijeću slike, i to sve u boji, koje me do srca diraju. Ja bih da one duže ostanu, da ih polahko listam, isčitavam, slažem, sortiram i o njima razmišljam, ali one kao da hoće pobjeći, ne stignem ih čestito ni pogledati.
Zato i sjedoh, dragi moji, da uhvatim te moje slike koje mi još dolaze. Hoću da ih uokvirim i smjestim u neki prostor, u neku kutiju, hoću da ih zapišem, da mi ne pobjegnu.
Helem nejse. Sjetim se ljuštilja i svega što je vezano za žito, njivu i sijela. A to mi je, još uvijek, nekako slatko i tijesno priraslo za srce. Naši dobri seljani su sijali kukuruz, okopavali ga i brali sa oljuštinom, onom što se savija oko klipa kukuruza, što ga zagrli. Cilj je bio da se branje kukuruza što prije obavi i da se kukuruz dopremi kući. Kukuruz se prvo brao u sepete, pletene od ljeskovog cijepanog drveta. Iz sepeta bi se istresao u košiće koji su bili ugrađeni na volovska kola. Kada bi se košić napunio, a u njega bi moglo stati odprilike devet-deset sepeta kukuruza, onda bi se to vozilo kući.
Poslije bi se obrano žito(kukuruz) istresao na avliju, ako je bilo lijepo vrijeme, a ako nije, onda bi se žito istresalo u predsoblje kuće. Rod kukuruza bi se mjerio u sepetima. Tako su seljani u razgovoru pričali da im je ove godine dobro rodilo žito, imao sam deset sepeta, drugi bi imao dvanaest, treći petnaest, i tako redom.
Kada bi se žito dovuklo iz njive, zakazalo bi se sijelo koje su zvali ljuštilje, jer se te večeri ljuštilo žito, skidala se oljuština sa klipa kukuruza. Najbolje je za domaćina da je imao odraslu djecu, sina, jal' kćerku, a najbolje je da su momak ili cura. Oni bi sazvali sijelo momaka i cura u kojem bi moglo biti i odraslih parova i pojedinaca. Domaćin kuće, ili omladina iz te kuće, pobrinuli bi se za hranu uz perušanje, odnosno uz ljuštilje.
Svaki momak i cura su bili počašćeni pozivom na to sijelo, koje je bilo ustvari radno, jer se radilo do dugo u noć. Znalo se ko će biti glavni šaljivdžija, znači, znalo se ko će uveseljavati sijeldžije, znalo se ko će nositi sepete na tavan, u žitni košić ili u hambar. To su radili vrijedni i jaki momci. Znalo se isto tako ko će lijepo zapjevati od večernjih gostiju na ljuštiljama. Domaćin se pobrinuo ponekad, pa je na kraju ljuštilja zasvirala i harmonika, tambura ili frula. To je bila posebna draž ljuštilja.
Međutim, to nije bilo ništa naspram skrivenog ašikovanja na tim sijelima, zvanim ljuštilje. Sjedilo bi se oko kamare žita (kukuruza). Na jednoj strani su sjedili momci, a sa druge strane djevojke i pokoja mati prisutnih cura. Stari djedo ili nana bi bi bili zaduženi oko furune, ako je bilo hladno, da lože vatru, ili da spremaju kakve đakonije i poslastice. Obično su pečeni krompiri ili ćurta, bundeva (bijela masirača).
Koliko su te duge večeri skrile tajnih i obećavajućih pogleda momaka i cura; koliko je samo uzdaha škripa sepeta prekrila, to se nikada neće saznati. Posebno je bilo veselje i ushićenje za momka kome je djevojka ponudila da odlomi vršak kukuruza. To je bila i najava da ga je cura begenisala. Eh, što se momak ponosio i "rakolio" poslije toga.
Na tom sijelu se saznalo ko u selu s kijem ašikuje; ko će se udati, a ko oženiti. Sve novosti u tom džematu su pretresene te noći. Koliko se puta izlazilo u vedru jesensku noć; koliko je samo majki kroz pendžer pazilo kako joj se kćerka ponaša pred kućom te noći. Kada bi se stariji malo povukli u sobe da klanjaju, ili se odmore od posla, omladina bi to iskoristila za razne vragolije. Guralo se, namigivalo, premještalo za kamarom kukuruza, a završavalo bi se gađanjem klipovima kukuruza, koji su nekada znali napraviti i čvorugu na glavi.
Mi mlađi smo to samo pratili i registrovali, a nismo se smjeli plaho miješati.
Od umora i dugog sijela, često sam, u onoj toploj oljuštini, i zaspao. Kada bi se probudio, sijelo je još trajalo, samo bi se broj ljuštilja nešto smanjio. Brzo sam se hvatao za uši, jer su nam naši stari govorili da se čuvamo uholoža(uloža), jer kao, mogle bi nam se zavući u uši i onda nam "ući u mozak", »gluho bilo«, kuku nama.
Stariji su, nas djecu, tjerali da idemo kući i tamo spavamo, jer nam valja sutra u školu. Ma, ko bi nas otjerao i ko bi propustio ljuštilje? Ni za živu glavu. Rekli bismo da nam se ne spava i još bismo više usjali onim svojim okicama, da nam šta ne bi promaklo.
Šta ćete, bila su to lijepa vremena. Šteta što je sve to iza nas.
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
..............
BOSNOLJUBLJE,
Bosna, jedna država, imade na brdovitom Balkanu. Bosnu čine, pored rijeka i planina, jezera i dolina, i ljudi, njeni državljani, da li u Bosni živeći, ili po svijetu raštrkani, svi su oni bosanski narod. Bosna se treba voljeti, jer nam je država Bosna druga mati. O Bosni su spjevane pjesme, i to one pjesničke, sa književnom podlogom i one narodne i novokomponovane.
Bosnu i ne moraš voljeti, ali za njom sigurno čezneš i vehneš. I u nju, svoju Bosnu, htio-ne htio, moraš kad-tad doći, da li u autu svom, ili u sanduku mrtvačkom.
Danas je Bosna nešto drugo, nego što je bila prije 1000 godina. Drugačija je od one prije 500 godina, a posve se izmjenila poslije agresije od 1992. do 1995. godine
U Bosni žive naši roditelji, naša braća i sestre, amidže i amidžinice, dajdže i dajdžinice, tetke i bliža i dalja rodbina. U našoj Bosni žive i djeca naša, da li sa oba roditelja, sa jednim, ili bez ijednog roditelja.
U Bosni našoj žive i ljudi, koji nisu posla, pravog zaposlenja, doživjeli i vidjeli više od deset godina. U Bosni je dosta sirotinje, nevoljnika, prosjaka, beskućnika, bolesnika, jetima i starih i bespomoćnih ljudi.
U našoj domovini ima puno omladine koja bi rado završila srednju školu, upisala fakultet, ali ne može. Nejma para, nejma novca... Svi su oni dio naše Bosne. Zato, drage Bošnje i Bošnjakinje, vi koji ste rasuti po bijelom svijetu, kada primite svoje plate, ostavite mjesečno bar jednu marku, dolar, franak, funtu, euro, za našu bosansku mladost, stare i iznemogle, sirotinju našu u Bosni, a taj sakupljeni novac ponesite u Bosnu. Tamo nekog svog rođaka obradujte, obrišite neku suzu sa lica mladog insana bosanskog, kupite mu nešto, jer smo svi dužni to učiniti.
I nemojte se pravdati da je tamo gdje živite sve skupo i da i tamo ne pada novac sa neba. Može se uštedjeti od igranke, koncerata Halidovih, Dininih, Cecinih, Draganinih i inih...
Može se uštedjeti od bespotrebnih telefonskih razgovora, šminke i modiranja i izlazaka u restorane.
Bosna traži one, što je vole. Naš narod čeka na našu omladinu iz dijaspore i očekuje naše bosnoljublje.
Pomozimo Bosnu i narod u Bosni!
Upamet!
Nijaz SALKIĆ
............
BABIN ZIMSKI
KAPUT I BAJRAM..
Eh, nekadašnji Bajrami su bili življi, veseliji, tanahniji, ponosniji, bogatiji, treperavi, sevdisavi, mirišljavi, slatki i zanosni u isčekivanju bajramskog jutra.
Upravo sada, dok kahvenišem sa svojom hanumom i djecom, sjetih se atmosfere i ambijenta u kojem sam odrastao, čekao i dočekivao sve svoje Bajrame. Bajram je dolazio tiho u moju mahalu i naš džemat. Prvo je započinjao ramazan, pa se nestrpljivo isčekivale teravije u našoj džamiji, pa jagma nas, mahalske djece, da zauzmemo bolje mjesto u saffu na mahfilu džamije naše.
Nisam nikad ni pomišljao da uđem u donji dio džamije, jer sam znao da je to mjesto rezervisano za starije i ozbiljne ljude.
Poslije smo čekali prvi mevlud u džamiji za 17. dan ramazana. Mevlud je učila mektebska omladina, a ja sam im bio zavidan što nisam u njihovoj grupi, da nastupim pred džematom te večeri.
Poslije Lejletul kadra znalo se da je Bajram blizu, a najviše me je radovalo to što ću dobiti poklone, pare ili kakav odjevni predmet za taj praznik.
Na bajaramsko jutro smo se svi okupali u našem hamandžiku. Prvo djeca i mlađi, a onda stariji, i to sve po redu i tabijatu. Mama nam je za Bajram oprala odjeću i lijepo složila, da se sama odjeća ispegla ispod neke haljinke ili težih predmeta. Rahmetli nana je iz sehare vadila toga jutra nekakav poseban miris koji je čuvala i sve nas namirisala. Neki od braće i sestara su tog jutra morali u školu, a neki su propustili nastavu i išli na Bajram-namaz.
Nakon klanjanja Bajram-namaza, letio sam kući i čekao da se babo vrati sa djedovog mezara, pored kojeg je malo posjedio, učeći mu Ja'sin i fatihu.
Kad bi babo ušao u kuću, svi bismo mu poljubili ruku i čestitali mu Bajram. To bismo uradili i majci i nani. A mi djeca, stisnuli bismo jedni drugima ruke uz bajramsko čestitanje. Bili smo sretni i zbog poklona.
Babo nam je uvijek davao nešto siće u novcu, mati neki keks i bombone, a nana rahatluk.
Poslije bajramskog ručka, koji je bio bogat hranom, mati nam je obično davala safun da odnesemo strini Beginici. Mi odemo, poljubimo strinu u ruku, čestitamo joj Bajram i predamo safun, hediju. Baš je strina Beginica, većini moje braće i sestara, bila baba i vezala nam pupak kada smo se rodili.
Na prvi dan Bajrama su krenule bajramske zvanice, pozivi u komšiluku, užoj i daljoj rodbini.
Na Bajram se pozivalo i staro i mlado. Jelo se i pilo sve najbolje što se imalo u kući na tim ručkovima i večerama bajramskim.
Meni, kao djetetu, je samo jedno smetalo u tim svečanim bajramskim trenucima.
Bilo me je stid babinog zimskog kaputa, koji nije bio očuvan i nov, kao u nekih naših rođaka i komšija. Znao sam ja da babo nekada zaradi para prodajom nekog sijena, žitarica ili voća i povrća, ali mi je bilo krivo što nikako neće malo bolje da se obuče, da potroši koji dinar na sebe.
Danas, dok sjedimi i kahvenišem, misli mi odlutaše do mog babe, a pred oči mi izađe njegov kaput i skromna odjeća. Suze same krenuše.
Mogao je otac kupiti i sebi kaput, ali je čuvao nama.
Grdna rano, moj babo je mogao kupiti bolju odjeću, i sebi i materi našoj rahmetli, ali nije htio da nas djecu zakine u nečemu što smo mi morali imati dok smo rasli i jedrali, bujali i išli iz razreda u razred, učeći i praveći kroz školu svoje prve korake u život.
Neka je rahmet svim našim dobrim babama, majkama, djedovima, didovima, nanama, braći, sestrama, amidžama, dajdžama, strinama i svima onima koji su nas odgajali, hranili, sjetovali, a koji ovog bajramskog jutra leže negdje, ili na nekom od naših mezarja širom dunjaluka. Upamet.
Nijaz SALKIĆ
.............


Kontakt
Saradnja
&
vrazici@
gmail.com
nijaz.salkic@
gmail.com
Haram je bilo koji
dio ovog bloga umnožavati,
fotokopirati ili na bilo
koji način reproducirati,
bez autorovog odobrenja.






odakle nas zijaretite

vražićke stranice

stranica safeta muminovica
blog dzemata vrazici
blog stranica ibrahima kevrica
Tatarija-Vrazici

poznate stranice

Dzemat Slovenj Gradec
Sarajevo-x.com
Bosnjaci.net
Bosanski jezik
Kozarački kuhar
Medzlis islamske zajednice Foca
Vražićani
Neretva
Abdullahova Avlija
Portal Bosanski Novi-Urije
Vrazicke Novine-Vrazici News

SJEĆANJE NA NAŠE PONOSITE BOŠNJAKE

Abdulah Kovačević
Vražićanin

Godine gladi u Titinoj Jugoslaviji su se poklopile sa agresivnim uvođenjem marksizma u šaroliko društvo novokomponovane nam države na brdovitom Balkanu.

Da vjera i nevjera ne mogu zajedno, pokazalo se kasnije, kada su vjeru počeli izgoniti iz sela i gradova "napredne" nam države.
Takva politika Tite i njegove klike je doprinijela otvaranju skrivenih konc-logora za njihove neistomišljenike po čitavoj vještačkoj tvorevini koja se zvala Jugoslavija.
Naravno, najdeblji kraj su izvukli muslimani i njihova inteligencija koja je mučki zatvarana i ubijana širom Bosne iHercegovine, od Tuzle, Zenice, Banja Luke, Sarajeva, Sremske Mitrovice, Lepoglave i drugih konc-logora Titine Jugoslavije.

Otimani su vakufi, zatvarani mektebi za vjeronauku, djeca se nisu smjela sunetiti itd. U to vrijeme, tačnije 1954. godine, u jednom selu na obroncima Majevice u kući Vražićkog težaka Avde Kovačevića rodio se sin Abdullah.
Ništa neobično, jer se te godine rodilo puno više muške nego ženske djece u tom
selu.

Otac Avdo je bio napredan čovjek, ali bez škole, jer Vražići su imali samo četverorazrednu školu, a njegovi roditelji ga nisu mogli slati do Čelića koji je bio udaljen 9 kilometara, jer se moralo raditi na zemlji i čuvati goveda.
Helem, da nastavimo kazivanje o malom Abdulahu koji je rastao u toplom okruženju svojih roditelja uz koje je bio i noć i dan, a pitoma okolina Vražićkog podneblja učinila je svoje, tako da je Abdullah izrastao u pametnog dječaka, koji je sa samim peticama završio osnovnu školu.

Po svojoj želji i nagovoru roditelja i rodbine nastavi školovanje u srednjoškolskom centru u Brčkom, gdje završi zanat za RTV mehaničara. Međutim, to našega Abdullaha nije puno oduševilo nego kreće na samostalno zarađivanje svagdanjeg kruha i ruha po tadašnjoj Jugi, kopajući kanale i radeći svakojake druge poslove samo da bi zaradio dovoljno novaca za studije na Ekonomskom fakultetu u Subotici, kojeg završava u redovnom roku.

Njegovo put se nastavlja u Ugljeviku gdje se zapošljava na Termoelektrani, a stan nalazi u Bijeljini na Trgu JNA blizu tadašnje općine. Abdullah nije ni tada bio zadovoljan svojim obrazovanjem, pa vanredno se upisuje na Ljubljanski univerzitet gdje za nepune četiri godine dobija titulu magistra ekonomskih nauka.
Bio je najobrazovaniji čovjek na termoelektrani, a povrh svega Bošnjo i musliman. Abdullah se polahko uspinje u vrh rukovodećih struktura elektrane, ali pošto je musliman nikako da ispliva na čelo.

U njegovom, do tog vremena, sredjenom životu počinje se uvlačiti crv sumnje u sistem čiji je i on bio jedan dio. U njemu tada otkriva niz nejasnoća i nedorečenosti. Kako je većina vladajuće strukture bila iz reda najpovlašćenije nacije u Titinoj brastvojedinstvujućoj državi, iz reda Srba, normalno je bilo da su najčešće veze uspostavljane sa "velikim bratom" Sovjetskim Savezom u koji su preko ekskurzija često odlazili kadrovi iz mnogih naših velikih firmi.

Abdullah odlazi u Moskvu, gdje upoznaje prijateljicu sa kojom se mislio i oženiti. Njihova veza traje nekoliko godina. Međutim, kasniji događaji su ga ohladili do te mjere da je bio jedini intelektualac iz elektrane koji je istupio iz partije (SK).
Bilo je to vrijeme kada je Abdullah spremao doktorat na Beogradskom univerzitetu, a bio je već objavio dosta radova na tu temu u naučnim časopisima širom Amerike i Evrope. Tik pred odbranom disertacije ušao je u prepirku sa nekolicinom profesora Beogradskog univerziteta po pitanju muslimanske nacije i bosanske državnosti.

Otvoreno mu je rečeno da svoju doktorsku disertaciju neće odbraniti u Beogradu, a kako mi je sam pričao poslije toga, niti na jednom univerzitetu koji kontrolišu Srbi.
Abdullah je uvidio mnoge stvari tih kasnih osamdesetih godina koje nisu mogli uvidjeti mnogi muslimani Bošnjaci. Osjećao je on, da se obruč oko muslimana u Bijeljini steže pa je 1990.godine počeo pisati knjigu o četničkim trojkama i buđenju četništva u BiH. Abdullah mi je pričao o svojim polemikama sa "kolegama"iz termoelektrane i to da su mu prijetili da mu mogu lahko začepiti usta, ako ne prekine sa otkrivanjem četničkih planova. Abdullah se tih godina potpuno okrenuo vjeri, čak je počeo u slobodnom vremenu dolaziti u džamiju.


Sjećam se 1991. god. kada je uzeo riječ, koju mu je omogućio mjesni imam, poslije džume namaza gdje je upozorio prisutne džematlije da muslimanima predstoji veliko iskušenje u nadolazećem vremenu, a da će na prvom mjestu četnici udariti na školovane ljude i našu inteligenciju. Nije prošlo ni tri mjeseca iza tih vizionarskih riječi našega Abdullaha, kad on uzima neplaćenih pet dana i povlači se iz Bijeljine u svoje Vražiće, a njegov babo će kasnije pričati da su ga tada uhodili po Bijeljini i vrebali priliku da ga ubiju.
Vidio sam ga tih dana samo jednom kada smo išli na otvorenje džamije u Koraj, bio je sjetan i zamišljen, ni nalik na onog razdraganog i nasmijanog Abdullaha koji se volio puno šaliti.

Nije prošlo ni dva dana od onih pet koje je uzeo kao neplaćene, a provodio ih je po pričanju svojih roditelja, na imanju blizu rijeke Šibošnice gdje je imao nasad oraha uz kojeg je provodio slobodno vrijeme, četnici (tadašnja JNA koji su bili od 1990. u šumi na nekim vježbama) organizuju posebnu vojnu vježbu, gdje tajnom akcijom kidnapuju Abdullaha, kojemu se gubi svaki trag.

Dva mjeseca trajala je akcija traženja predvođena policijskim inspektorima iz Tuzle, ali "traga nije bilo". Poslije demonstracija pred općinskom zgradom u Loparama predsjednik SDS Kerović (kasniji četnički vojvoda) okupljenom narodu ispred općine poručuje: "Ništa ne brinite, Abdullaha ćete dobiti živa ili mrtva!“ Dah je zastao svima nama okupljenim pred općinom, znao sam da će ga ubiti. Nešto manje od dvije sedmice iza toga Abdullaha su našli lovci (kao bajagi slučajno), u nepristupačnim padinama Vlastaka na Majevici. Bio je izbačen mrtav iz helikoptera koji je toga dana kružio iznad Vražića.


Kako je naš ponos i najinteligentniji Vražićanin novog doba umro ostaje nepoznanica. Mi koji smo ga mrtvog gledali nismo ga mogli skoro prepoznati. Oči su mu bile skoro ispijene i izgubljene duboko u očnoj duplji, a na vrh glave velika rupa, po tijelu usječeni krstovi, na nogama pečena koža, kao da je bio na ražnju i kao da su ga pekli.


Rahmetli Abdullah je zasigurno umro u najvećim mukama i bio je prva žrtva četničkog orgijanja koje će uskoro zahvatiti cijelu Bosnu i Hercegovinu, a ona, BiH, je trebala da nestane u moru velikopsrpske i crnogorske hegemonističke politike na Balkanu. Abdullah je predvidio i opisao svoju smrt u jednoj od dvije zbirke pjesama koje je objavio u svom plodnom i hajirli životu koji je podario svojoj Bosni i vjeri islamu. Ostali su da za njim tuguju njegovi roditelji i njegovi Vražićani i svi istinski Bošnjaci i muslimani. Njegova majka svako jutro poslije sabah-namaza pogleda kroz prozor prema mezarju koje je na brdu iznad kuće gdje leži njezin sin Abdullah, majka uzdahne i pusti suze učeći tihim šapatom Fatihu svome sinu.

Za kraj i sjećanje na ovog velikog čovjeka i patriotu donosim njegovu pjesmu u kojoj je predvidio svoj kraj. Knjiga je izašla iz štamparije godinu dana pred njegovu smrt.

UMRIJEĆU U
SLAVU ALLAHA

Umrijeti majko hoću,
da ne bude Bosna RAM,
što ostalo od života,
bilo bi me živjet sram.

Umrijet majko hoću,
imana mi,dina,
Za slobodnu Bosnu
Rodila si sina.

Umrijeti majko hoću,
Prije Ramazana,
Neka babo post zaposti
Bošnjak-muslimana.

Umrijeti majko hoću,
S molitvom ezana,
Da minaret svjetlo krasi,
Cijelog Ramazana.

Umrijeti majko hoću,
u pjesničkom duhu,
umjesto zagrljaja šalji mi Fatihu.

Umrijeti majko hoću,
bez bojazni,straha,
podanik ću biti samo,
u slavu Allaha.

Rahmetullahi alejhi
rahmeten vasiaten!

Iz knjige Nijaza Salkića,
„Bobak po bobak, bosanski đerdan,
objavljene 2009. godine.

KNJIGA GOSTIJU

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
1278970